Katolicki casopis „Inside the Vatican“ u broju za veljacu objavio je u rubrici „Veleposlanik mjeseca“ razgovor s hrvatskim veleposlanikom Emiliom Marinom.
Katolicki casopis „Inside the Vatican“ koji na engleskom jeziku jednom mjesecno izlazi u Rimu i SAD-u, u broju za veljacu objavio je u rubrici „Veleposlanik mjeseca“ razgovor s hrvatskim veleposlanikom Emiliom Marinom. Bogato opremljeni casopis izlazi vec 15 godina, donoseci aktualne teme vezane uz Papu i Vatikan, te aktualnosti iz svjetske politike.
Autorica clanka Angela Ambrogetti na pocetku kaže kako hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici Emilio Marin nije karijerni diplomat, nego puno više od toga, jer diplomaciju doživljava kao „umijece nade“, kao što je papa Benedikt XVI. rekao prigodom zadnjeg susreta s veleposlanicima pri Svetoj Stolici. Marin je profesor kršcanske arheologije, clan jedne od pet akademija Francuskog instituta, organizator medunarodnih kongresa i izložbi, te hrvatski veleposlanik od 2004., navodi se u uvodu, te nastavlja nizom podataka o brojnim kulturnim aktivnostima svjetskih razmjera koje je organizirao veleposlanik Marin. Autorica ga oznacava veleposlanikom kulture, a njegovu organizaciju Medunarodnog kongresa kršcanske arheologije u Splitu diplomatskim remek-djelom.
Veleposlanik izražava žaljenje zbog sporog ulaska Hrvatske u EU. Navodi kako je razgovarao s Ivanom Pavlom II. prigodom predaje vjerodajnica, a isto tako i s Benediktom XVI. na audijenciji za veleposlanike 7. sijecnja 2008., rekavši mu kako se nada da ce 2008. biti godina u kojoj ce Hrvatska ponovno biti dijelom Europe i Mediterana kao što je uvijek i bila. Papa je odgovorio da je to uistinu tako i tako treba biti, jer Hrvatska tamo pripada još od vremena Rimskog carstva. Veleposlanik Marin pojašnjava kako je danas teško shvatiti da je zemlja koja je oduvijek bila u srcu Europe još uvijek izvan Unije te kako drži da je u interesu svih da Hrvatska ude u EU.
Veleposlanik zatim govori o dubokim vezama izmedu Rima i Hrvatske, spominjuci brojne rimske kulturne spomenike hrvatskih autora ili s hrvatskim temama nastalih tijekom stoljeca, te o vezama koje traju i danas. Tako je u veljaci 2005. u Vatikanskim muzejima organizirana izložba o Naroni, na cijoj je inauguraciji kardinal Sodano istaknuo da Hrvatska treba cim prije postati clanicom EU. Istom prigodom hrvatsko je izaslanstvo primio Ivan Pavao II., koji se netom vratio iz bolnice i kome je to bila posljednja audijencija prije smrti.
Veleposlanik spominje posebnu vezanost uz Ivana Pavla II. još od 1998. za njegova posjeta Splitu, kada mu je upravo on bio vodicem u Dioklecijanovoj palaci, a nakon preuzimanja dužnosti pri Svetoj Stolici veleposlaniku je u diplomatskom zboru receno kako Papa nakon Poljske najviše voli Hrvatsku. Iste bliske veze nastavljene su i s papom Benediktom XVI. kojega je veleposlanik imao cast upoznati još kao kardinala i perfekta Kongregacije za nauk vjere, te neposredno prije njegova izbora za Papu ugostiti ga na veceri u svojoj rezidenciji. Spominje simpaticnu zgodu s te vecere, kada je kard. Ratzinger sa „zavišcu“ razgledao mac, kojeg veleposlanik ima kao clan Francuske akademije, a kard. Ratzinger kao klerikalni clan iste Akademije, nema.
Clanak o veleposlaniku Marinu opremljen je fotografijama u boji, na jednoj od njih je hrvatsko izaslanstvo na celu s premijerom Sanaderom prigodom posljednje audijencije kod pape Ivana Pavla II. u veljaci 2005.
Priopćenja
