Ministrica Pusic u Saboru: Hrvatskoj nije problematican sporazum, nego njegovo kršenje

Izjava prve potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusic na kraju rasprave Hrvatskog sabora o novonastalim okolnostima vezanim uz provedbu sporazuma o arbitraži izmedu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije: Vaš preglednik ne podržava audio elemente. preuzimanje TRANSKRIPT „Zahvaljujem gospodine potpredsjednice, gospode i gospodo zastupnici zahvaljujem i svim klubovima i pojedincima koji su sudjelovali u današnjoj raspravi. Reci cu samo nekoliko stvari zakljucno i možda nekoliko o koracima koji nam slijede. Dakle, našli smo se u ovoj situaciji nakon što je de facto transkript nekih telefonskih razgovora, kada su transkripti objavljeni u srpskim medijima, pa nakon toga preneseni u hrvatskim medijima. Ovo kao što sam rekla nije dobro ni sretno rješenje ni situacija za Hrvatsku. Mi smo prihvatili rješavanje pitanja granica kroz arbitražni sporazum, radili smo apsolutno lege artis u okvirima definiranim arbitražnim sporazumom ukljucujuci i pripremu podneska odgovora na slovenski podnesak, priprema velikog korpusa materijala koji smo izložili pred sudom dakle apsolutno vjerujuci u proceduru koja ce dovesti do rješenja i definiranja pitanja razgranicenja dakle trajne granice izmedu Hrvatske i Slovenije, to nam je u interesu, želimo to riješiti i radili smo to unutar ovog sporazuma. Prvu naznaku da nešto nije uredu ne sa sporazumom nego upravo obrnuto sa kršenjem sporazuma, dakle prvu naznaku da bi moglo biti nekog kršenja sporazuma imali smo u izjavama slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca o saznanjima o eventualnim njegovim saznanjima iz pouzdanih izvora o ishodu i na to smo reagirali pismom ad hoc arbitraži ovoj našoj i pismom Europskoj komisiji jer je Europska komisija na neki nacin bila posrednik u definiranju ovog Arbitražnog sporazuma kada je do njega došlo. Ono što se dokazalo i na kraju pokazalo ovim prvo objavljenim transkriptima, a onda i audiosnimkama u srpskim medijima pa onda i u hrvatskim medijima, pokazalo se da cijeli postupak kontaminiran odnosno da nije problem samo u ponašanju slovenskog suca i slovenske zastupnice gospode Drenik nego da je problem u predmetu, dakle u onom materijalu temeljem kojega sada bi arbitraža kada bi se nastavila trebala donijeti odluku jer je u taj predmet putem djelovanja slovenskog suca i slovenske zastupnice je ubacen materijal koji tamo ne bi trebao biti. I danas više nitko ne može razlikovati što je u tom materijalu legalno i legitimno, a što je ubaceno naknadno kroz djelovanje ovo dvoje ljudi. Tako da je predmet, bez obzira kakvi bili suci, pod pretpostavkom da su suci najbolji suci arbitri, najbolji na svijetu sam predmet je kontaminiran sa dodacima koji su u njemu koji tamo ne bi trebali biti. I to je naš razlog, to je naš glavni razlog zašto smo kao Vlada stava, ali naravno u prvom redu došli ovdje i po ovu raspravu i po stav Hrvatskog sabora, stava da treba izaci iz ove arbitraže i okoncati je. Ne zato što je sporazum loš, nego što je sporazum kršen na nacin koji je kontaminirao sam predmet, bez obzira na statuse pojedinih sudaca, dakle kontaminirao materijal temeljem kojeg se treba donijeti odluka. Hrvatskoj je naravno u interesu da rješava svoja otvorena pitanja sa susjedima i rješava ih i ima sa svim zadacama koje stoje pred nama, a to je rješavanje definitivno definiranje granica sa svim susjedima. Mi imamo u ovom trenutku privremeni režim razgranicenja sa Crnom Gorom, imamo Sporazum o granici sa BiH koji je potpisan, ali nije ratificiran i primjenjuje se od dana potpisa, dakle od 1999. Sa Srbijom imamo Protokol o nacelima utvrdivanja granica i sklapanje sporazuma o granici i naravno sa Italijom imamo definiranu granicu na moru Osimskim sporazumima i razgranicenje epikontinentalnog pojasa koje po sukcesiji potjece iz "68.godine. U ovom slucaju Vlada je bila i država je bila zaista zainteresirana da ovaj problem riješi kroz mehanizam oko kojeg smo se dogovorili. Kada je nedvojbeno konstatirano i nikad nicim opovrgnuto i sa partnerske odnosno slovenske strane da je ono što je objavljeno tocno, Vlada je reagirala tocno kako treba što se brzine tice i u skladu s poštivanjem procedure bez preskakanja ijednog koraka, bez bilo kakvog nervoznog reagiranja ili padanja u nacionalisticku vrucicu. Vlada je reagirala u skladu sa definiram koracima procedure, a to znaci u dobroj vjeri smo radili, nažalost ta dobra vjera je pokazala da se sa druge strane radilo na drugi nacin ili da se mislilo da sam sporazum nije dovoljno dobar da bi garantirao postizanje željenih ciljeva, kada je to prekršeno mi u skladu s definiranim koracima reagiramo. Mi ovdje ne vodimo spor ili borbu nacelno sa Slovenijom, mi ovdje smo pokušali kroz arbitražu riješiti pitanje granice, pokazalo se nažalost da to nije u ovoj arbitraži moguce i morat cemo tražiti dalje, naravno da cemo morati tražiti dalje. Dakle, Medunarodni sud zapravo mora koji je ovdje spominjan Medunarodni sud pravde, Medunarodni sud za pravo mora naravno tu ima poteškocu što se može baviti samo granicom na moru, a ne i granicom na kopnu, Medunarodni sud pravde po mom mišljenju i po našem mišljenju je jedini na kraju jedina instanca kojoj cemo se moci obratiti. Medutim i za jednu i za drugu instituciju je potreban pristanak obiju strana. Dakle, Hrvatska ne može sama otici ni na jedan od tih medunarodnih sudova da rješava pitanje granice nego moraju i Hrvatska i Slovenija se složiti s tim. što se lobiranja tice koje se u našoj politici cesto zamjenjuje za vanjsku politiku, lobiranje završava upravo ovako, lobiranje je možda u nekim situacijama posao nižih cinovnika u Ministarstvu vanjskih poslova, medutim ono što je vanjska politika je jasan stav, jasna vizija i jasna informacija. I to Hrvatska radi i to ce Hrvatska nastaviti raditi. A lobiranje nije vanjska politika i ono je dovelo upravo u ovom slucaju Sloveniju u ovu poziciju za koju mi je zaista žao da se našla jer sam sigurna da ogromna vecina gradana Slovenije ne bi voljela da se lobiralo nego bi voljeli da se vodila normalna politika i da danas idemo normalno legitimnom i legalnom završetku ovog arbitražnog postupka. Jasan stav i držanje pravila i držanje rijeci uvijek je najbolji pristup i najbolja politika i toga cemo se i dalje držati. Iz rasprave koju smo ovdje culi proizlazi, naravno Parlament ce se izjasniti i Sabor ce glasati, ali po onome što sam ja vrlo pažljivo slušala proizlazi da u ovim okolnostima Hrvatska treba okoncati svoje sudjelovanje u ovom konkretnom arbitražnom sporazumu i postupku. Pitanje je što dalje? Dakle, temeljem i ovoga što je danas ovdje receno Hrvatska vlada ce sutra donijeti odluku i o toj odluci notificirat ce Republiku Sloveniju i time otpoceti proces okoncanja ili izlaska iz ovog arbitražnog postupka. Ne treba se zavaravati da ce to naici na opce oduševljenje. Svi su sretni kad se neki problem riješi, nikog posebno ne interesiraju detalji. Dakle, to je procedura koja je definirana uz pomoc komisije, uz pomoc razlicitih zemalja i svi bi najradije da se ovo nije dogodilo, ali kad se vec dogodilo bi najradije da se nekako nastavi kao da se nije dogodilo i tu moramo biti potpuno jasnog stava i hladne glave i mi najradije da se nije dogodilo ali se dogodilo i svoj stav cemo zastupati, braniti kao normalna svaka druga zemlja pri punoj svijesti da Hrvatska i Slovenija i dalje pred sobom imaju taj problem, a to je da moraju riješiti pitanje granice. To je važno zbog dvije zemlje, važno je posebno, ja bih rekla, zbog onih istarskih ribara, Žumbercana, Medimuraca i prekMuraca i svih ostalih koji žive uz granicu, ali važno je i zbog dvije zemlje. Na tome trebamo nastaviti. Vrlo vjerojatno je institucija koja nam preostaje Medunarodni sud pravde. Vrlo vjerojatno ce za to trebati neko vrijeme da do toga dode i vrlo vjerojatno jedino na što se u potpunosti nakon ovog iskustva možemo osloniti je donošenje tih odluka temeljem medunarodnog prava. Ja vam zahvaljujem i postupit cemo u skladu sa zakljuckom kojeg Parlament donese. Hvala gospodine potpredsjednice.“

Priopćenja