-Kako ocjenjujete rezoluciju UN-a koja je u Hrvatskoj doživljena kao izravni pritisak Velike Britanije na našu zemlju?
Nema govora o pritisku Velike Britanije na Hrvatsku. Medunarodna uloga Velike Britanije kao stalne clanice Vijeca sigurnosti je nesumnjivo velika, ali koliko mi je poznato, sponzor te rezolucije je SAD. Temeljna namjera Velike Vritanije glede te rezolucije ne svodi se na spominjanje Karadžica, Mladica i Gotovine, nego na razdvajanje nadležnosti Haaškog suda za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Kako je rijec o tzv. ad hoc sudu, radi se izlazna strategija u želji da se uspješno primakne kraju njihov rad. U tom smislu rezolucijom se pozivaju sve clanice da intenziviraju suradnju, razumljivo posebice one države ciji su državljani optuženi za ratni zlocin.
-Koje sve države?
Spominju se Srbija i Crna Gora, BiH, Hrvatska, posebno je istaknuta i Republika Srpska u BiH, ali i oba Konga i Ruanda. Primjerice u 2. paragrafu se spominju Mladic, Karadžic i Gotovina, a u trecem i optuženik iz Ruande Felicien Kabuga, takoder u bijegu.
- Kako onda tumacite napise i izjave da Velika Britanija ovom rezolucijom Hrvatskoj prijeti sankcijama zbog Haaga?
Potpuna je izmišljotina da Velika Britanija ovom rezolucijom iskazuje svoj odnos prema Hrvatskoj i da bi sankcije trebale biti rezultat tog odnosa. Ni iz jednoga paragrafa rezolucije ne može se derivirati takva tvrdnja.
-Je li za Vas iznenadenje što se u rezoluciji pored imena Karadžica i Mladica spominje i ime Gotovine?
To nije nikakvo iznenadenje jer se njihovim zajednickim spominjanjem ne izjednacavaju te osobe po liniji sadržaja optužnice, nego po znacenju odnosnih slucajeva za medunarodno normaliziranje položaja pozvanih zemalja. Cinjenica je da slucaj Gotovina za VB predstavlja veliku prepreku u ostvarenju europskih ambicija Hrvatske.
-Je li tocno da je hrvatska diplomacija uspjela ime Gotovine barem malo "izdvojiti" od imena Karadžica i Mladica?
Da, u paragrafu se, nakon što se spominje potreba izrucenja Karadžica i Mladica, dodaje "kao i Gotovine". Dakle, ipak se pravi neka razlika, a tu je distinkciju britanska diplomacija prihvatila u razgovoru s nama. Izmedu nas nema nikakvih napetosti, postoji dijalog.
-Znaci, Vi mislite da imena nisu spomenuta u rezoluciji radi dodatnog pritiska na Hrvatsku i Srbiju i Crnu Goru?
Pazite, ne treba u tome pretjerivati. Da je, primjerice, bilo pedeset takvih optuženika iz Hrvatske u bijegu, ne bi se u tekstu spomenuo ni jedan, a da ih je bilo još dva, vjerojatno bi se i ta dvojica spomenula. Vrlo grubo, pitanje Gotovine Velika Britanija percipira kao slucaj funkcioniranja pune vladavine prava. Hrvatska se, ne samo od Velike Britanije, može suociti uskoro s pitanjem: može li zemlja koja se ne temelji na punoj vladavini prava uci u zajednicu država koje se temelje na tom principu? Gotovina je jedini optuženik u RH koji je u bijegu i cinjenica je da on svoju nevinost može dokazati samo na jednom mjestu, a to nije ni šuma, ni podrum ni neka vila u kojoj se eventualno skriva.
-U Hrvatskoj se politicka javnost još nije oslobodila percepcije Velike Britanije kao "bauka" koji nam stalno "mrsi racune".
Naprotiv, Velika Britanija je medu prvim državama koje podupiru ulazak Hrvatske u EU. Hrvatska je jedina zemlja koja nema status kandidata, a uživa beneficije britanskog Akcijskog plana namijenjenog državama kandidatima. Ni jedna druga zemlja EU-a ne izdvaja toliku pomoc za prilagodavanje Hrvatske EU-u standardima. Ako nas Velika Britanija kao prijateljska zemlja, s iznimno istancanim odnosom prema vrijednostima vladavine prava, upozori na našu ne samo medunarodnu nego i ustavnu obvezu suradnje s Haagom, to ne smatram neprijateljskim cinom.
-Ima li ikakvih novosti u ratifikaciji hrvatskog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om koju su Britanci zamrznuli nakon slucaja Bobetko?
Kada Carla del Ponte izvijesti Veliku Britaniju, izravno ili preko Bruxellesa, da Hrvatska u potpunosti suraduje s Tribunalom, britanski ce Parlament zasigurno nastaviti proces ratifikacije našeg SSP-a. Ne mogu u ovom trenutku procijeniti je li predaja Ante Gotovine conditio sine qua non takve britanske odluke, ali sam siguran da su u drugim podrucjima suradnje s ICTY-jem otklonjene sve sumnje u kooperativnost hrvatske Vlade. Ni medunarodne snage s daleko sofisticiranijim tehnološkim i obavještajnim kapacitetima još nisu uspjele pronaci, uhititi i privesti Haagu optuženike Karadžica i Mladica. Ne mogu vjerovati da ce slucaj Gotovina zadugo ostati jedini iskljucivi kriterij ocjene hrvatske suradnje sa Medunarodnim sudom u Haagu.
Priopćenja
