Premda ne star po godinama, Joško Paro se ubraja u veterane hrvatske diplomacije, u kojoj je prisutan od njenih prvih dana. Višegodišnji pomocnik hrvatskog ministra vanjskih poslova - a prije toga savjetnik u veleposlanstvu te šef analitike u MVP - Paro je nedavno imenovan za novog hrvatskog veleposlanika u Londonu. On je, dakle, šef jedne od najvažnijih, a vjerojatno i najzahtjevnijih naših diplomatskih misija u svijetu. Parov dolazak u London bio je povod za malu rekapitulaciju britansko-hrvatskih veza, te trenutacne hrvatske situacije u europskom kontekstu.
Premda ne star po godinama, Joško Paro se ubraja u veterane hrvatske diplomacije, u kojoj je prisutan od njenih prvih dana. Višegodišnji pomocnik hrvatskog ministra vanjskih poslova - a prije toga savjetnik u veleposlanstvu te šef analitike u MVP - Paro je nedavno imenovan za novog hrvatskog veleposlanika u Londonu. On je, dakle, šef jedne od najvažnijih, a vjerojatno i najzahtjevnijih naših diplomatskih misija u svijetu. Parov dolazak u London bio je povod za malu rekapitulaciju britansko-hrvatskih veza, te trenutacne hrvatske situacije u europskom kontekstu.
Hrvatsko-britanski odnosi na odredeni su nacin evoluirali od ranih devedesetih do danas. Kako je to teklo?
- Jasno je da su evoluirali. Kao prvo, od proglašenja samostalnosti i Hrvatska je postajala sve otvorenija te sposobnija za medunarodnu komunikaciju, sazrela kao medunarodni partner. Kroz velike promjene prije tri godine, Hrvatskoj su se otvorile perspektive clanstva u EU i NATO, pa je to ono što danas u najvecoj mjeri odreduje narav odnosa Hrvatske i Velike Britanije. To je odnos mladeg i starijeg partnera. Velika Britanija jedan je od najvažnijih cimbenika europske i medunarodne politike. Iz svoga diplomatskog iskustva mogu reci da je od priznanja Hrvatske do danas, dakle kontinuirano, Britanija vrlo nacelno zagovarala vladavinu prava. U nekim razdobljima naših odnosa pojavljivali su se, doduše, problemi, uglavnom onda kada bismo mi na svoju štetu posrnuli kao pravna država. Nakon 2000. godine bilježimo razvoj sve tješnjeg partnerstva. U cjelini se može kazati da su ti odnosi - baš kao i mi sami - išli uzlaznom linijom.
Ne znam da je danas i jedna clanica EU-a aktivnije angažirana na pomoci Hrvatskoj vladi u njezinim reformskim naporima. Nije mala stvar da je Velika Britanija od svih zemalja obuhvacenih procesom stabilizacije i pridruživanja EU-u lani jedino za Hrvatsku izradila poseban strategijski program pomoci pristupanju EU-u, kakav se inace izraduje samo za zemlje-kandidatkinje. Isto tako, usporedno s prigovorima vezanim uz slucaj Bobetko, nije otkazan ni jedan od programa pomoci. U našoj se javnosti o tome premalo zna. Predstojeci susret premijera Racana s britanskim premijerom Tonyjem Blaireom u Londonu, u ožujku, bit ce prilika za potvrdu cvrstine kako hrvatske vlade u suocavanju s tranzicijskim poteškocama, tako i kontinuiteta britanske podrške.
Beskorisno je živjeti u mitovima
Prema nekim hrvatskim ispitivanjima mišljenja izlazi medutim da Hrvati doživljavaju Britaniju kao prepreku svojim težnjama da udu u Europu. Koji bi razlog bio takvom raskoraku u percepciji?
- U nas se godinama njegovala (posebno usmenom predajom) povijesna kontroverza o ulozi Velike Britanije u odnosu na hrvatske državotvorne težnje. To je stvorilo mit da nas »Britanci ne vole«, a živjeti u mitovima potpuno je beskorisno. Danas je hrvatska država jednostavna i neupitna cinjenica, koju Britanija prihvaca na osobito partnerski i prijateljski nacin, podupiruci nas, trošeci štoviše novac svojih gradana ne bismo li mi sami stvorili uvjete za prikljucenje europskoj obitelji demokracije i vladavine prava. No možda bismo i jedni i drugi mogli nešto više i cešce isticati pozitivne cinjenice o našim odnosima. Tvrdnja, dakle, da je Velika Britanija glavna prepreka za ulazak Hrvatske u EU apsolutno ne stoji. Glavna prepreka je težina našeg vlastitog prilagodavanja europskoj obitelji, ili, možda, nedostatak odlucnosti da se prilagodimo, jer prilagodba nije nimalo laka. Velika Britanija, a posebice vlada Tonyja Blaira, stavljaju posebno snažni naglasak na pravni poredak, na vladavinu prava, i na tome se doista insistira. Odnos britanske vlade prema nama u nacelu se nije promijenio, mi smo se promijenili.
Ipak, odredena promjena se zbila kada su u Britaniji 1997. na vlast, nakon konzervativaca, došli laburisti. Klima u odnosima Zagreba i Londona od tada se cini nekako boljom.
- Došlo je do sretne koincidencije. Britanci su dobili vladu koju možda više nego li njenu prethodnicu pokrecu moralna nacela. Time možemo protumaciti gorljivu odlucnost britanske laburisticke vlade da se suprotstavi nacionalistickoj diktaturi Slobodana Miloševica. No i Hrvatska je dobila novu vlast. Kada smo se mi našom promjenom približili modelu demokratske pravne države, London je to prepoznao i podržao. Ono što je nakon prošlih hrvatskih izbora prepoznala vlada u Londonu, bila je sposobnost gradana Hrvatske da demokratskim putem proizvedu tako velike promjene. Veca se dakle promjena dogodila u Zagrebu nego li u Londonu. Standardi, medutim, te ocekivanja prijašnje i sadašnje britanske vlade, koji se odnose na poštivanje ljudskih, manjinskih, vlasnickih i drugih prava gradana ostali su isti.
Nema pridruživanja bez stabiliziranja
Lijepo je da nam netko hoce pomoci da udemo u EU, no svejedno ostaje cinjenica da smo pri kraju repa za europski klub, u društvu zemalja koje su manje razvijene od nas.
- U politickom se smislu Hrvatska nalazi u skupini zemalja koje donedavno nisu imale regulirane odnose s EU-om. Službena politika EU-a nije politika skupnog, nego pojedinacnog pristupa, kako je to više puta potvrdeno na europskim summitima. Nas dakle na repu drži zakašnjenje; kao ni druge države iz regije zahvacene sukobom, nismo imali regulirane ugovorne odnose s EU. Premda smo bili žrtva a ne agresor, ono što se gledalo jest prisutnost sukoba. Postoji niz stvari koje je Hrvatska morala rješavati da bi stabilizirala odnose sa svojim susjedima. U tome smo po opcem sudu veoma uspješni. U našem ugovornom odnosu s EU-om, proces stabilizacije (odnosa sa susjedima te odnosa izmedu vecine i manjina u samoj Hrvatskoj) te proces pridruživanja nisu odvojeni. Nema pridruživanja bez stabiliziranja, kao što ce, s druge strane, tek pridruživanje unijeti u Hrvatsku i regiju potpunu stabilnost.
Hrvatska ima potencijal da najbrže od svih zemalja svoje regije ispuni postavljene joj uvjete. Britanija je zato prepoznala njenu vecu sposobnost pozitivna djelovanja i utjecaja unutar regije. Spremnost Hrvatske da poštuje ljudska prava, manjinska prava, te vlastite ustavne okvire, govore u prilog toga da bi vrlo lako mogla postati clanicom EU-a. Hrvatska svjetli kao svjetionik drugim zemljama u regiji. Zbog toga je naša zemlja zanimljiva i zato su Britanci možda i ponešto oštriji prema nama nego prema drugima. To je kao u školi, gdje uvijek više tražite i ocekujete od dobrog daka, nego od lošeg, makar na lošeg trošite više vremena i snage.
Je li Haag potencijalni kamen spoticanja u odnosima Hrvatske i svijeta? Vecinu zlocinstava na tlu Hrvatske pocinila je srpska strana. Odražava li se adekvatno ta cinjenica u broju za to podignutih optužnica u Haagu - uz dužnu ogradu da takvo vaganje može biti osjetljiva stvar.
- Što se ravnoteže tice, mogu reci da je važan zlocin, a ne tko ga je pocinio - to je središnji postulat. Hrvatska se jasno opredijelila za suradnju sa sudom u Haagu. Nisam ja branitelj Haaškoga suda. Za mene je on jednostavno dio našeg pravnog sustava i medunarodnog poretka kojemu Hrvatska pripada. No mogu sasvim sigurno reci da, kada se gledaju etnicki razmjeri, daleko najveci broj okrivljenih pripada srpskoj strani, što ocito odražava i razmjere zlocina.
Hrvatska ima prilicno visok rejting
Da, za zlocine pocinjene u Bosni i Hercegovini, te na Kosovu. Što je s Hrvatskom?
- U Hrvatskoj je do sada bilo cetiri-pet takvih optužnica, od kojih se Šljivancanin, optužen za Vukovar, nalazi u bijegu i nedostupan je Haaškom sudu. Optuženi Mrkšic, Babic i Martic su u Haagu. Dokmanovic je preminuo u Haagu. Mladic je optužen za zlocine u BiH i nije dostupan sudu. Neki koji su bili optuženi, došli su u Haag i vraceni su. To je proces koji traje. Nemojmo zaboraviti da i hrvatsko pravosude obraduje stotine slucajeva zlocina nad hrvatskim stanovništvom. Ohrabrujuce je da ono pocinje djelovati neovisno i da obraduje zlocine nad hrvatskim gradanima, bez obzira na njihovu etnicku pripadnost.
Kakav je, po vašoj ocjeni, rejting Hrvatske u svijetu?
- On je prilicno visok. Ne kažem to samo zato što sam hrvatski diplomat. Upravo sam u Cityju sudjelovao na prezentaciji nove emisije hrvatskih obveznica, takozvanom roadshowu, kojeg su vodili gospoda Linic i Crkvenac. Bio je to iznimno moderan samopouzdan nastup. Na njemu su iznijete brojke i podaci koji su strane sudionike naveli na jednodušni zakljucak, da je Hrvatskoj mjesto u cekaonici prvog razreda za Europsku uniju.
Da, navodno su hrvatski gospodarski pokazatelji jednako dobri kao u zemalja koje su sada u prvom kontingentu za primanje u EU. Nego, kakav je vaš osobni i diplomatski credo?
- Ja služim vladi koja me je ovamo poslala i hrvatskim gradanima koji me za to placaju. Moja zadaca pritom nije samo zastupati interese Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu. Diplomati se nalaze na privilegiranom istaknutom mjestu, na udaljenosti odakle se domovina vidi iz drugacije perspektive. Iz moje perspektive dužnost mi je, i moralna obveza, upozoriti moju vladu na okolnosti u kojima se ostvaruju ili ne ostvaruju hrvatski interesi u svijetu. Stoga nisam samo vjesnik dobrih vijesti. Držim svojom dužnošcu da utjecem i prema unutra, da iz svoje perspektive zastupam hrvatske interese i u samoj Hrvatskoj. Doista se prikljucujem onima koji razumiju potrebu pune i potpune vladavine prava i pravnog poretka - u odnosu na, recimo, pravnu sigurnost gradana i pravnu sigurnost kapitala, dakle ulagaca. Mi smo zemlja koja treba strani kapital. Zemlja u kojoj postoje dvojbe oko toga je li svaki gradanin ravnopravan, nece privuci stane ulagace.
Takvo što više ne bi trebalo uopce biti dvojbeno.
- To i nije dvojbeno kada je rijec o politickoj orijentaciji opcenito. Dvojbe nastaju u primjeni. Mi cemo, kao zemlja kandidatkinja za EU, biti pod povecalom. To može biti i neugodno, jer ono katkada stvara lijepe, a katkada grozne slike. Mi zapravo vec i jesmo pod povecalom. Važno je da u najvecoj jasnoci vidimo sve što je dobro i sve što nije. U tom je diplomatska komunikacija veoma važna.
Inace, mislim da moramo jacati prisutnost Hrvatske u medijima i javnosti i na tome cemo ovdje raditi. Zemlja takvih ljepota apsolutno je premalo zastupljena na britanskom turistickom tržištu - koje se ubraja medu najsnažnije na svijetu. Mislim da smo tužno neprisutni u smislu promidžbe, kao i privlacenja britanskog kapitala. Ako želimo razviti elitnu vrstu turizma, onda je za to potrebno i elitno mnogo novaca. Mi cemo kao diplomacija pokušati što možemo. No, vi kao novinar dobro znate koliko je teško dovesti u žižu nešto što je pozitivno - na to se onda mora uložiti dosta i energije i novca.
Upoznao sam nedavno u Londonu covjeka koji kaže da bi htio kupiti jedan rt u Hrvatskoj, uložiti u turizam. Suoceni s rašomonskim vlasnickim odnosima, takvi ljudi lako odustaju. Zato je neobicno važno da se reformira pravosude i uprava, da se dovedu u red vlasnicki odnosi i registri. Postoje modeli kako se to rješava, ali trebat ce vremena. No vec sama cinjenica da stranci mogu stjecati kod nas nekretnine, kao u Europskoj uniji, znaci korak naprijed. Važno je da vlada na tome radi i da uživa partnersku pomoc iz EU-a, a u tom segmentu posebno iz Velike Britanije.
Postoje li odgovarajuca sredstva za našu reprezentaciju u svijetu?
- Ona postoje, ali nisu dovoljna. Inace, kako se mi razvijamo kao država tako sazrijeva i svijest da je javna diplomacija najvažniji element opce diplomacije. Tajna diplomacija, ona koja se odvija bez znanja javnosti, igra samo ulogu u promilima. U strucnom pogledu, danas je diplomacija najvažnija u svom nacinu informiranja te u svojoj otvorenosti medijima i javnosti.
Ovo je vrijeme za nas presudno
Nedavno se Hrvatska ocitovala, kao jedna od deset zemalja istocne Europe koje su poduprle americki stav oko rata u Iraku. Potom se, medutim, oglasio i premijer Racan, rekavši da ce se Hrvatska znati postaviti o Iraku kada to bude potrebno. Nekima se ucinilo da se, pristajanjem uz tzv. grupu iz Vilniusa, ona vec postavila.
- Hrvatsku nitko nije natjerao da se pridruži grupi kandidata za NATO - ona je to ucinila od svoje volje, jednako kao i druge zemlje iz te skupine. Nema kontroverze izmedu sadržaja te deklaracije i kasnije premijerove izjave. Stvar s Irakom nije još gotova. U tijeku su konzultacije unutar UN-a. No mi se slažemo kako postoje snažne indikacije da režim u Bagdadu djeluje u suprotnosti s onim na što ga obvezuje zadnja rezolucija Vijeca sigurnosti o Iraku, koja mu cvrsto nalaže da se razoruža. Ako ce sustav UN-a ostati vjerodostojan, neispunjavanje obveza mora imati svoje posljedice.
Što ce biti s planiranom hrvatskom prijavom za clanstvo u EU?
- Obzirom da je europska perspektiva za hrvatske gradane neobicno važna, za nas bi neuspjeh te prijave mogao biti veoma destimulativan u smislu ustrajavanja na daljnjem jacanju demokratskoga poretka u zemlji.
Prijava sama po sebi ništa ne znaci, prijaviti se može i Peru. Procedura je da Vijece ministara EU-a mora dati mandat, nalog komisiji za izradu avisa, dakle ocjene o našoj sposobnosti za kandidatski status, odnosno za pocetak pregovora o pristupanju EU-u. Uspješnom primjenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, možemo doci dalje od pola puta u pregovorima koji vode clanstvu. Horizont 2007. nije nerealan, pod uvjetom da sada ne napravimo nijednu grešku i ne oklijevamo u odlucnosti da se provedu reforme.
EU i NATO ne mogu se baviti nijansama hrvatskih unutarnjih poteškoca
Kako se sadašnji potresi u koaliciji odražavaju na naše šanse približavanja EU?
- Ovo je vrijeme za nas presudno. Ne samo stoga što cemo se prijaviti za clanstvo u EU, nego i stoga što to pada u trenutku najvece medunarodne krize u posljednjih tridesetak godina. Ako mi u takvom trenutku kao država i društvo potonemo u osamu svojih predizbornih i izbornih aktivnosti, umjesto da se usredotocimo na precizno izvršenje naših obveza prema EU, bojim se da ce sav dosadašnji napor ispasti patetican i uzaludan. U našem dossieru u EU-u pretežu dobre ocjene, ali postoji i nekoliko predmeta gdje one nisu najbolje. Imamo preduvjete da se i u predmetima gdje zapinjemo možemo popraviti u svakom trenutku. Medutim, ako se okrenemo od tih predmeta - onih u kojima smo jako dobri i onih u kojima nismo - Europa ce nas jednostavno staviti ad acta, prepustiti nas nama samima. Jasno je da se oni u EU-u i NATO-u, koji donose važne odluke, danas ne mogu baviti nijansama hrvatskih unutarnjih poteškoca, pa ih onda dobrohotno razumjeti. To pak ne znaci da ce nas zbog iracke krize skinuti s dnevnog reda. Ne - nego ce odluke o nama prepustiti nižim cinovnicima. Ovi pak nece riskirati da donesu politicku odluku koja bi bila povoljna za Republiku Hrvatsku. Za svaku sigurnost insistirat ce na nepogrešivosti, našoj i svojoj. Nije vrijeme za greške. U ovom trenutku gubitak u tempu reformi od nekoliko mjeseci, po posljedicama ce se mjeriti desetljecima. Isto vrijedi i za dobitak.
Mi imamo svoju europsku sudbinu u vlastitim rukama. Nema te europske sile koja nas ne voli ili koja bi provodila vrijeme u ljubavi ili ne-ljubavi prema Republici Hrvatskoj. O tome hocemo li mi 2007. postati clanicom Europske unije iznad svega cemo odluciti mi sami. Ako postojecem popisu dobrih ocjena dodamo dobre ocjene iz još dva-tri predmeta, kao što su pravosude, kao što je povratak izbjeglica, sigurnost vlasništva naših i stranih gradana, kao što je npr. reforma radnog zakonodavstva, ništa nas i nitko nece zaustaviti da ojacamo europsku zajednicu demokracija.
Priopćenja
