Hrvatske slikare naive Josipa Gregurica, Stjepana Pongraca, Zdravka šabarica i Zlatka štrficeka koji su u sklopu inicijalnog projekta, zašticenog od strane Turisticke zajednice Koprivnicko-križevacke županije svojim oslikavanjem velike „Pisanice od srca“, uskršnjeg jaja u prestižnoj Galeriji Sordi uvelike pridonijeli promidžbi hrvatskog kontinentalnog turizma i turizma u Hrvatskoj uopce, u Veleposlanstvu je primio veleposlanik Tomislav Vidoševic. Tom prigodom dogovoreni su i buduci konkretni projekti suradnje, a u razgovorima je sudjelovala i Ivana Skracic, drugi tajnik.
Hrvatske slikare naive Josipa Gregurica, Stjepana Pongraca, Zdravka šabarica i Zlatka štrficeka koji su u sklopu inicijalnog projekta, zašticenog od strane Turisticke zajednice Koprivnicko-križevacke županije svojim oslikavanjem velike „Pisanice od srca“, uskršnjeg jaja u prestižnoj Galeriji Sordi uvelike pridonijeli promidžbi hrvatskog kontinentalnog turizma i turizma u Hrvatskoj uopce, u Veleposlanstvu je primio veleposlanik Tomislav Vidoševic. Tom prigodom dogovoreni su i buduci konkretni projekti suradnje, a u razgovorima je sudjelovala i Ivana Skracic, drugi tajnik.
Slikarstvo Josipa Gregurica u izvornom slikarstvu pojavilo se kao alternativni izraz mlade generacije koja je svoj odnos prema temi podravskog krajolika svjesno odlucila promatrati ocima intimnog, bajkovitog i pastoralnog. U kontekstu odredivanja prostora i vremena njegove su slike poetskog i idealiziranog seljackog života, dok autor nastoji zabilježiti prošlost ispunjenu uspomenama, obicajima i tradicijom, te ritmicki slijed godišnjih doba i životnog ciklusa, suglasje prirode i covjeka, podravskog seljaka i njegove zemlje. Pritom transponiranjem krajolika u monokromnu paletu smedeg, te prijelazima koji idu od okera do mrke zemlje, Greguric naglašava važnost zemlje, njive, gline i tla, uvodeci u sjecanje boje jeseni, suho lišce, vlažne panjeve, stare drvene predmete koji svojim izgledom odaju poniznost i siromaštvo, ispunjavajuci tako svoju misiju slikara-etnografa.
U djelima Stjepana Pongraca uocava se stvaralacka osebujnost i prepoznatljivost. Autor se u kompozicijskom postavljanju sadržaja koristi centralnom perspektivom, dok sklad koloristickih površina daje njegovim djelima mirnu ritmicku ravnotežu. Umjetnik posebnu pažnju poklanja obradi ljudskih likova oduzimajuci im svaku osobnost karikaturalnog i dajuci im narativni ton, pa cak u ženskoj puti i suvremeni tretman, što je inace rijedak slucaj u naivnoj umjetnosti. Isto tako arhitektura ima poznati ravnicarski – podravski karakter, dok je zanimljiva slikarska obrada raslinja koje cesto uokviruje glavne motive – tu se mekano nabiru površine kore drveta uz raznolik prikaz lisnog sadržaja, zasicenog tonski gradiranim zelenilom. Na autorovim slikama ima dodane zracne i svjetlosne dinamike, a njegovi su crteži cvrsti i precizno definirani.
Slikar Zdravko šabaric zanimljiva je i neobicna pojava durdevackog slikarskog kruga. Djeluje kao putnik, lutalac kroz vrijeme na poznatom prostoru. Njegova preokupacija zavicajem dovela je do stilske pedanterije, do izbora poetike i nacina slikanja, izbora boje i rukopisa. Fascinacija Podravinom i to durdevackom Podravinom cini se drugacije od „tipicne“ fascinacije podravskim krajolikom. Slikar je koji se uživljava u okoliš, motivi teku iz pomnog i urednog pamcenja pojedinosti, boja i odnosa stvari. Zanima ga realisticka brižljivost, cak i krajnji pejzažizam, ali uz cesto ukljucivanje bujnih tokova misli i emocija u kojem postaje važniji osobni i emotivni poredak medu stvarima od njihovih prirodnih odnosa. Tako je šabaric slikar cija umjetnost ide od realistickog, hiperrealistickog, nadrealistickog do meditativno-simbolickog.
U poetici naivne umjetnosti uprizorenja ruralnog najcešca su tematika, a taj sadržajni sloj vec više desetljeca prati i Zlatko štrficek koji poštujuci opca mjesta popularnog izraza nalazi prostor za mjeru vlastitosti. Njegovim ostvarenjima ulazimo u život sela, i stvaran i idealiziran, doživljavamo smiraj dana i ljepotu krajolika, prostora ispunjenog dragim osobama pri svakodnevnim poslovima, ali i opuštenih u danima predaha. U autorovoj umjetnosti sretno je uspostavljen dijalog sa slikovitim ambijentom, bilo kompozicijom, bilo koloristickom uskladenošcu. Opisnošcu i blagom ekspresionistickom pokrenutošcu štrficek u dogadanje slika unosi izvjesnu literarnost, s notom sjete ali ponekad i naglašenom dramaticnošcu poput one u interpretaciji Kristovog martirija. U segmentu opusa s plodovima i cvijecem autor pokazuje zavidnu maštovitost, te svježinom izraza potvrduje svoje mjesto na sceni hrvatske naivne umjetnosti, braneci ljepotu i radost života.
Priopćenja
