Izdvojili bismo nekoliko misli akademika Tonka Maroevica iz predgovora izložbi „Romamor“ Munira Vejzovica, otvorenoj u prigodi Dana državnosti Republike Hrvatske u Rimu, 27. lipnja 2006: „Munir Vejzovic je vec stvorio vrlo cjelovit i uvjerljiv likovni svijet, te njegovo slikarstvo ima istaknuto mjesto u okviru suvremene hrvatske umjetnosti. Iskušavši gotovo sve tehnike i izražajne discipline, te dokazavši se u razlicitim žanrovima višestoljetne tradicije (pejzaži, vedute, portreti, alegorijske kompozicije), narocito se nametnuo kao pjesnik ljubavi, kao osjetljivi i istancani lirik odnosa muškarca i žene.
Izdvojili bismo nekoliko misli akademika Tonka Maroevica iz predgovora izložbi „Romamor“ Munira Vejzovica, otvorenoj u prigodi Dana državnosti Republike Hrvatske u Rimu, 27. lipnja 2006: „Munir Vejzovic je vec stvorio vrlo cjelovit i uvjerljiv likovni svijet, te njegovo slikarstvo ima istaknuto mjesto u okviru suvremene hrvatske umjetnosti. Iskušavši gotovo sve tehnike i izražajne discipline, te dokazavši se u razlicitim žanrovima višestoljetne tradicije (pejzaži, vedute, portreti, alegorijske kompozicije), narocito se nametnuo kao pjesnik ljubavi, kao osjetljivi i istancani lirik odnosa muškarca i žene.
Njegova imaginativna žica bremenita je erotizmom, preferira ženstvene oblike i sugestije zagrljaja i snošaja, ali i kad se bavi motivima mimo aktova, njegove olovke i kistovi miluju predmet što ga ocrtavaju ili ga izvlace iz odabrane tvari.
Jedinstvenost Vejzoviceva slikarskog svijeta sastoji se, dakle, u senzualnom pristupu, u hedonistickoj viziji, u epikurejskom shvacanju života. Sve crte vucene strašcu i sve boje nanesene neposredno i svježe neosporno potvrduju njegov elan vital i joie de vivre. Neslucajno smo se poslužili francuskim pojmovima, jer se njegova kulturalna matrica dade približiti krugu ecole de Paris, pariškom zlatnom dobu „povratka redu“, što je uslijedio nakon razdoblja povijesne avangarde (ali usvajajuci mnoga bitna iskustva stilske obnove).
Donoseci jedan izbor svojega djela u Vjecni Grad, slikar je svjestan kako stiže na susret s poviješcu, cak da dolazi u sredinu koja je u njemu dragom Picassu dala korisne pobude da proširi svoja morfološka istraživanja. U tom smislu njegova je izložba takoder prilika za potvrdu i provjeru. Vjerujemo da je Munir Vejzovic sposoban dokazati kako jedan starinski instrument kao što je slikarstvo može još uvijek modulirati ugodne i skladne tonove.“
Priopćenja