Vlakom do Jadrana
U prijateljstvu su se granice vec odavno srušile
Biti Hrvat ili Madar to je osamsto godina znacilo gotovo isto. Onda je došlo nekoliko teških desetljeca provedenih u razdvojenosti, ali dva naroda ponovo nastoji jacati prijateljstvo. Mi Madari ne samo što ljetujemo u Hrvatskoj vec i gradimo i osnivamo poduzeca. A Hrvati se uzdaju u nas da cemo im pomoci u europskoj integraciji. O prijateljstvu dvaju naroda govorio je za Demokratu u novogodišnjem intervjuu Ivan Bandic, hrvatski veleposlanik u Budimpešti.
Vlakom do Jadrana
U prijateljstvu su se granice vec odavno srušile
Biti Hrvat ili Madar to je osamsto godina znacilo gotovo isto. Onda je došlo nekoliko teških desetljeca provedenih u razdvojenosti, ali dva naroda ponovo nastoji jacati prijateljstvo. Mi Madari ne samo što ljetujemo u Hrvatskoj vec i gradimo i osnivamo poduzeca. A Hrvati se uzdaju u nas da cemo im pomoci u europskoj integraciji. O prijateljstvu dvaju naroda govorio je za Demokratu u novogodišnjem intervjuu Ivan Bandic, hrvatski veleposlanik u Budimpešti.
F.S.: - Mi se Madari divimo gospodarskom razvoju Hrvatske, ali nije to razlog zbog kojeg kod nas mnogi govore da bi se dvije države trebale nekako ponovo spojiti, vec to što se u nama ponovo bude stare, zaboravljene uspomene, koje nosimo samo u našim genima. Ima li kod vas takvih osjecaja?
I.B.:- To je zanimljiva opservacija. I u Hrvatskoj mnogi govore o tome kako su dobra bila vremena kada su naša dva naroda zajedno živjela kao sastavni dio Europe. I mi osjecamo da nas ta osamstogodišnja povijest vezuje više nego što bismo pomislili. Treba dodati da on razdoblje naravno nije karakterizirao demokratski sustav institucija, pa se stoga ne može usporediti sa današnjim vremenima. Hrvatska je zapravo uvijek bila stiješnjena izmedu Beca i budima.
F.S.: - Za razliku od mnogih istocnoeuropskih udžbenika Hrvatski udžbenici za osnovnu školu vrlo objektivno, bez antipatija pišu o Madarima i o madarskoj državi kroz povijest. Objektivno, ali uz odredene zadrške…
I.B.:- Razlog tome je da je Ugarska iz hrvatske perspektive bila velesila. I kao takva bila je jaka i imperijalisticka. No to danas nema više nikakvog utjecaja, kao što sam rekao, to je bilo svojstvo ranijih povijesnih razdoblja.
F.S.: - Temeljem jedne ranije narudžbe Madarske je za vrijeme južnoslavenskog rata prevezla znatnu kolicinu rucnog naoružanja za Hrvatsku. Veci dio Hrvata smatra da bez tog kontingenta danas ne bi mogli govoriti o neovisnoj hrvatskoj državi… Ovdje u Madarskoj to je pitanje i danas tabu, kako se ono tretira kod vas?
I.B.: - S jedne strane kao poznatu cinjenicu, s druge strane potpuno otvoreno. Poznato je i to da se jako puno Madara iz Hrvatske borilo na našoj strani u Domovinskom ratu, osobito u Baranji i Slavoniji. I danas smo za to zahvalni Madarima, a ta je borba ponovo jako približila dva naroda. Domovinski rat je i danas prisutna realnost u Hrvatskoj, njegove su uspomene žive. Osim nezacijeljenih rana tamo su i zaostala minska polja, koja se vrlo sporo ciste. Sporo, jer su ih postavile srpske paravojne jedinice, koje, za razliku od vojnika nisu sacinili plan njihovog postavljanja.
F.S.: - I danas se vide mnogi natpisi upozorenja. Ima više minskih polja i na podrucju jednog od najzanimljivijih predjela, Kopackog rita.
I.B.: - Tocno i to mi je posebno žao jer je Kopacki rit prirodni rezervat u kojem se nalaze jedinstveni biljni rariteti i posebne vrste ptica. Mogao bi biti pretvoren u turisticki raj. To se odnosi na cijelo podrucje na srpsko-madarsko-hrvatskoj tromedi u kojem se nalazi Kopacki rit.
F.S.: - Unatoc prijateljstvu Madarska i Hrvatska danas su rivali u turizmu. Pola milijuna Madara putuje godišnje na hrvatsku obalu, a ono što oni tamo potroše dobro bi došlo i na Balatonu. Medutim, razgovaralo se i o mogucnosti suradnje i na tom podrucju, naime Hrvatska ima prekrasnu obalu , a mi imamo lijepe i vrijedne tvrdave. Naravno, prije bi ih trebalo obnoviti. Ali turistima, koji stižu izdaleka, primjerice Japancima, Amerikancima, ili cak Kinezima bilo bi zanimljivo da tijekom putovanja najprije pogledaju madarske tvrdave, a kasnije se spustiti do hrvatske obale, ili obrnuto…
I.B.: - Ja se s tim apsolutno slažem, ali bi za to bilo potrebna ozbiljna modernizacija posebno prometne infrastrukture: cesta, željeznice, zracnih luka. Bez toga naime takav sustav ne bi funkcionirao.
F.S.: - Ako smo vec kod toga, hrvatsko je gospodarstvo prilicno uspješno, tamošnji se strucnjaci cak boje da ce se pretjerano zahuktati ako se nastavi razvijati sadašnjim tempom… To su ipak drugacije brige od onih u Madarskoj zbog gospodarskog rasta od samo 1%.
I.B.: - Kod nas je kapital uložen u infrastrukturu pokrenuo gospodarski rast, uz tradicionalno dobre rezultate u turizmu. Deset milijuna turista nas je posjetilo, koji su kod nas proveli pedeset milijuna nocenja. Gospodarski rast je iznosio šest posto, a hrvatski BNP u prošloj godini iznosio je deset milijardi eura. Od toga je sedam milijardi došlo iz turizma.
F.S.: - Kad je vec rijec o zajednickim turistickim planovima , u Hrvatskoj su se pojavile madarske prethodnice. Mnogi su madarski poduzetnici ulagali kod vas u turizam, ali i u druge grane. Ne bojite se za vaše vlastito dvorište?
I.B.: - Ne kad je rijec o Madarima. Njihova su poduzeca pretežno grupirana oko šibenika, madarski je kapital uložen uglavnom u pansione, hotele, odnosno marine. Otvoreni smo za daljnja ulaganja. A suradnja je uspostavljena i na višoj razini, dovoljne je da spomenem vezu izmedu MOL-a i INA-e, ili na cinjenicu da se OTP pojavio i kod nas.
F.S.: -što se tice madarske privrede, za nju bi možda poznata jadranska luka Rijeka mogla biti najznacajnija. Možete li zamisliti nekakav zajednicki program?
I.B.: - Svakako, mogli bismo suradivati osobito na polju energetike, primjerice dvije države planiraju izgradnju zajednickog NLG-terminala u podrucju Rijeke, gdje bi medu ostalim mogli smjestiti i strateške rezerve plina. Osim toga, istaknuo bih tzv. prometni koridor Vc. On bi povezao Cešku, Poljsku, Slovacku s Jadranskim morem, a mogla bi se prikljuciti i Ukrajina. Taj bi koridor prolazio preko Madarske, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, a završio bi u hrvatskoj luci Ploce. To, dakako, opet zahtijeva razvoj mreže autocesti i željeznice. I hrpa novaca, ali su mogucnosti tako velike, ta vertikala spaja tolike proizvodne kapacitete i tolika tržišta da ovdje ni EU ne bi cicijašila.
F.S.: - Prometnice, autoceste… Kako je moguce da se u Hrvatskoj kilometar autoceste s mnogim mostovima i tunelima gradi za 900 milijuna forinti, a u Madarskoj za 2,5-3 milijarde forinti?
I.B.: - Mogu samo nagadati. Ranije sam radio kao pravnik u jednom hrvatskom poduzecu za cestogradnju, pa vam stoga mogu reci da se autoceste kod nas grade na izrazito kamenitom, tvrdom i cvrstom tlu, što znaci veliku uštedu. A vi trebate graditi na izrazito mekanom tlu. Sigurno i to igra ulogu.
F.S.: - Upravo zbog dobrih hrvatsko-madarskih odnosa je prije dvije godine domaca javnost bila iznenadena da hrvatske vlasti ruše madarske zgrade na jadranskoj obali. Jesu li se stišale strasti oko tog predmeta?
I.B.: - To kod nas nije bio toliki problem kao u Madarskoj. Zakon jasno kaže da se unutar 70 metara od obale ne može graditi. Ispostavilo se da su pogriješile lokalne vlasti, ali su bili krivi i posrednici nekretninama, kao što ni kupci nisu do kraja promislili zašto dobivaju tako jeftino gradilište u neposrednoj blizini mora. A nisu samo madarske vile dali srušiti vec nepravilno gradene , medu kojima je bilo i madarskih.
F.S.: - Je li se hrvatske javnost oporavila od neuspjele kandidature za Europsko prvenstvo u nogometu, gdje su inace sportska rukovodstva dvije države pocela medusobno optuživati?
I.B.: - Jesu. Ni vi ne trebate tugovati, vidjeli smo da je donesena politicko-gospodarska odluka: poljska i Ukrajina zajedno cine ogromno tržište od sto milijuna ljudi. To je presudilo. Medu nama nema ljutnje. Cak bi se Hrvatska za EP 2006 ponovo željela kandidirati zajedno s Madarskom.
F.S.: - Nama bi za to bila potrebna i jedna dobra ekipa. dok se vi ne možete potužiti, postali ste prvi u grupi u kvalifikacijama za EP, prošli put ste kod kuce nokautirali Engleza s 3:1. Koja je tajna hrvatskog nogometa?
I.B.: - S jedne strane mnoge nogometne škole, koje omogucavaju organizirani i ciljani odgoj podmlatka. S druge strane reprezentaciju sada vodi vrlo ozbiljna strucna ekipa, na celu s nekada svjetski poznatim nogometašem Prosineckim. To je vodstvo stvorilo takvu atmosferu u reprezentaciji, koja je jedan od najznacajnijih faktora naših uspjeha.
-F.S.: Imamo problema s madarskim visokoškolskim ustanovama izvan Madarske. U Transilvaniji još uvijek nije osnovano madarsko sveucilište, a od sveucilišta Sellye Jcnos u Komarnom slovacka je vlada oduzela znatan dio potpore. U svjetlu toga posebno nas raduje da je nedavno osnovana madarska sveucilišna katedra u Osijeku…
I.B.: - Da, to je katedra hungarologije, za koju je hrvatska vlada dala novac. Tu je najvažniji cilj da nastavnici koji ce predavati u madarskim školama ili madarskim razredima upoznaju madarski strucni jezik za pojedine predmete poput fizike, matematike, biologije. Osim toga Meduvladin mješoviti odbor za manjine predložio je gradnju dackog doma, kako bi i djeca koja žive u selima dalje od Osijeka mogla pohadati madarsku školu. Opcina Zmajevac je pak dobiti sportsku dvoranu.
F.S.: - Neovisno o tome jako se povecala asimilacija Madara u Hrvatskoj. Osobito zbog mješovitih brakova.
I.B.: - Vjerujte to nije naša želja. Hrvatska politika nastoji osigurati da manjine ne budu diskriminirane. Predstavnik Madara sjedi u Saboru. Razlog zbog kojeg se pojedini projekti koji se ticu manjina unatoc dobroj volji ne ostvare je nedostatak novca.
F.S.: - Puno toga govori cinjenica da je Madarska najprije s Hrvatskom sklopila sporazum o prelasku granice osobnim iskaznicama. što ce se dogoditi sada nakon stupanja na snagu schengenskih mjera?
I.B.: - Ništa posebno, uvjeti ce ostati isti, samo ce Hrvati trebati uz osobnu iskaznicu priložiti i karton na koji ce granicni policajci udariti pecat. štoviše, pripremamo se za potpuno otvaranje granice, koje ce dakako biti moguce kada i mi budemo clanovi EU. Madarska je i dosad pružila znacajnu pomoc hrvatskoj integraciji, a racunamo i na daljnju potporu. Naravno i mi cinimo svoje, iduce cemo godine zajedno s Madarima izgraditi most na Muri i ako vi nagodinu dovršite autocestu M7, Madari ce iz Budimpešte stici do mora za pet sati. Bez ikakvih prepreka. bit ce kao nekada, u zajednicka vremena, moci cete more ponovo osjecati svojim. Znate li da je u stara vremena osim iz Pešte postojala željeznicka linija do Jadrana cak iz Bekescsabe?
Priopćenja
