Opera Ivana pl. Zajca „Nikola šubic Zrinjski“ u interpretaciji HNK iz Osijeka izvedena je 18.rujna 2016.g. u prestižnoj Madarskoj državnoj operi i predstavlja svojevrsnu krunu niza kulturnih dogadanja kojima se obilježava 450 godišnjica bitke kod Sigeta. Opera je izvedena pod visokim pokroviteljstvom madarskog predsjednika Jánosa Áadera i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarovic. Medu najvišim madarskim i hrvatskim uzvanicima bili su zamjenik madarskog premijera Zsolt Semjén, bivši Predsjednik Madarske Pál Smidt, ministar kulture RH Zlatko Hasanbegovic sa svojim najbližim suradnicama, Anom Lederer i Ivom Hraste-Soco, vlp. Gordan Grlic Radman te njegov madarski kolega u RH vlp. J. Magyar, predsjednik Hrvatske državne samouprave Ivan Gugan, gk RH u Pecuhu Vesna Haluga, pocasni konzul RH u Madarskoj Mijo Karagic, voditelj HTZ u Madarskoj Marin Skenderovic, potpredsjednici madarskog Parlamenta, gradonacelnici i dogradonacelnici grada Budimpešte, državni tajnici, brojni veleposlanici – medu kojima vlp. Austrije, Argentine, BiH, Belgije, Bjelorusije, Bugarske, Cilea, Ekvadora, Grcke, Litve, Moldove, Mongolije, Portugala, Slovenije, Ukrajine, švicarske, Maroka te ostali clanovi diplomatskog zbora, predstavnici madarskih kulturnih institucija, brojni Hrvati iz Madarske kao i Hrvati iz domovine, najvecim dijelom iz Osijeka, na celu s dožupanom Osjecko-baranjske županije Draganom Vulinom i dogradonacelnikom grada Osijeka Vladimirom Hamom kao i predstavnici sisacko-moslavacke županije.
„Obitelj Zrinski nas obvezuje na prisjecanje, a temeljem toga i na suradnju, rekao je zamjenik premijera Zs. Semjen te zamolio da se proširi vijest da Madari i Hrvati mogu samo zajedno prosperirati. Istaknuo je da je znak dubokog suživota i prijateljstva dvaju naroda i država i cinjenica „da su 2016. godinu Vlada Madarske i Hrvatski sabor proglasili memorijalnom godinom. To pokazuje da donositelji odluka i u Budimpešti i u Zagrebu smatraju kako nam je i u 21. stoljecu potrebna baština Zrinskih koja nas održava. Podsjetio je da su se dva naroda ponovno našla devedesetih godina. József Antall i njegova vlada medu prvima su priznali neovisnost Hrvatske, a pružili su znacajnu pomoc i u hrvatskoj borbi za samoobranu. U 21. stoljecu je, pak, Orbánova vlada odlucno poduprla pristupanje susjedne nam zemlje Europskoj uniji. “. Ministar kulture Z. Hasanbegovic rekao je pak da „N.š. Zrinjski i danas u vremenu obilježenom bezidejnošcu i trgovackim mentalitetom našem naraštaju hrvatskog i madarskog naroda šalje poruku junaštva, požrtvovnosti i domoljublja, ali i našem zajednickom europskom domu koji se treba graditi na idealima slobode i ocuvanja kulturne i nacionalne posebnosti svakoga europskog naroda“.
Vlp. Gordan Grlic Radman, kao domacin ovog impozantnog hrvatskog, ne samo kulturnog vec i politickog dogadaja, u Madarskoj državnoj Operi koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta (njezin je kapacitet 1300 mjesta), a na cijem se procelju vila, uz madarsku i hrvatska zastava, istaknuo je kako „celnici dviju susjednih i prijateljskih država, Madarske i Hrvatske, jednako razmišljaju o zajednickoj herojskoj prošlosti i znaju da poštovanje i njegovanje povijesne i kulturne baštine ima važnu ulogu izgradnje i zajednicke buducnosti u europskoj obitelji“. U svom je obracanju zahvalio ministrima kulture, gospodinu Zlatku Hasanbegovicu i Zoltanu Baloghu, na sveukupnoj pomoci, kao i HNK-u iz Osijeka, odnosno Državnoj operi iz Budimpešte. Takoder je zahvalio na pomoci i podršci predstavnicima nacionalnih odbora, gospodinu Jánosu Hóváriju i gospodi Ivi Hraste-Soco. Naposljetku, zahvalnost na svesrdnoj financijskoj pomoci Zajednickom tehnickom tajništvu IPA-prekogranicna suradnja, Mártonu Szucsu i Tvrtku Celanu.
U trosatnoj briljantnoj izvedbi glazbene tragedije u tri cina, i nastupima Dalibora Hanzaleka kao Zrinjskog, Tamare Franetovic-Felbinger kao Eve, Valentine Vijacko Kobic kao Jelene, Filipa Severa u ulozi Alapica, Domagoja Dorotica kao Juranica, Berislava Puškarica u ulozi Sulejmana Velikog te pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tutavca, za auditorij najimpresivnija bila je završna slika treceg cina sa svojom apoteozom junaštva i pobjede, najvecom žrtvom. Publika je uz „standing ovation“ nagradila soliste i ansambl koji su, poneseni takvim prijemom nazocnih, izveli još jednom završnu scenu s najpoznatijom arijom po kojoj najviše pamtimo ovo maestralno djelo I. p. Zajca
Priopćenja
