Od 28.-30. svibnja 2010. u Boleslawcu, gradu na jugozapadu Poljske održan je Festival Južnoslavenskih kultura.
Boleslawiec je grad keramike u kojem živi oko 40 000 stanovnika, od kojih je 20 000 obiteljski povezano s ljudima koji su do iza drugog svjetskog rata živjeli na podrucju bivše države. Radi se uglavnom o ljudima koji su živjeli u hrvatskoj (oko Slavonskog Broda) i bosanskoj (Prnajvor i okolica) Posavini.
Festival južnoslavenskih kultura sastojao se od trodnevnog programa, pri cemu su se pripremala jela karakteristicna za južnoslavenske prostore, uglavnom pite od sira (slano - slatko), mesa, jabuka, tikvi, krumpira, pekle su se svinje na ražnju. Izabrala se najbolja pita, a od ranog jutra pitoresknim gradom odzvanjali su zvuci tamburice, kontrabasa i harmonike, uz rijeci pjesama „Sve pticice izgore“ i „Aj ca vinca ca“. U gradu postoji nekoliko zborova koji svake godine sudjeluju na Festivalu, a tijekom godine uvježbavaju svoj repertoar. Najzapaženije su bile „Zorice“ (Jutrzenka) svojim pasioniranim izvedbama poznatim hrvatskih narodnih pjesama.
U Boleslawcu je nadaleko poznata tvornica keramike, keramika se oslikava rucno, ima autenticni uzorak i visoke je kvalitete. Izraduje se sve od tanjura, šalica, posuda, lonaca, do posudica za sol, cijedenje limuna, zaimaca, itd. Od proizvodnje keramike Boleslawiec je napravio apsolutni brand. Zanimljivo je da se na mnogim istaknutim mjestima u gradu nalaze veliki oslikani lonci, cajnici, šalice i slicno, što gradu daje poseban ugodaj.
Od 28.-30. svibnja 2010. u Boleslawcu, gradu na jugozapadu Poljske održan je Festival Južnoslavenskih kultura.
Boleslawiec je grad keramike u kojem živi oko 40 000 stanovnika, od kojih je 20 000 obiteljski povezano s ljudima koji su do iza drugog svjetskog rata živjeli na podrucju bivše države. Radi se uglavnom o ljudima koji su živjeli u hrvatskoj (oko Slavonskog Broda) i bosanskoj (Prnajvor i okolica) Posavini. Nakon II. svjetskog rata, zatražili su povratak u domovinu, Poljsku, te se svi zajedno bili naseljeni u poljskom gradu Boleslawcu, u kucama protjeranih Nijemaca s tog podrucja. Stanovnici toga kraja, poljaci, sve to vrijeme od završetka II. Svjetskog rata do danas nastoje održati kulturu i obicaje koje su stekli iz života na podrucju Hrvatske, BiH, Srbije ili Slovenije. Iz godine u godine to postaje sve teže, jer ljudi koji su živjeli na navedenim podrucjima jednostavno umiru. Na mlade naraštaje uspjeli su prenijeti dio kulture i tradicije, medutim boje se ukoliko ne ucine konkretnije korake u ocuvanje kulture i obicaja, taj dio tradicije ce jednostavno izumrijeti.
Tijekom posjeta Boleslawcu održan je sastanak s gradonacelnikom Boleslawca g. Piotrom Romanom i predsjednicom Gradskog vijeca gdom. Piestrak-Babijczuk, tijekom razgovora pronadene je nekoliko tocaka suradnje. Prije svega, u Boleslawcu je nadaleko poznata tvornica keramike, keramika se oslikava rucno, ima autenticni uzorak i visoke je kvalitete. Izraduje se sve od tanjura, šalica, posuda, lonaca, do posudica za sol, cijedenje limuna, zaimaca, itd. Od proizvodnje keramike Boleslawiec je napravio apsolutni brand. Zanimljivo je da se na mnogim istaknutim mjestima u gradu nalaze veliki oslikani lonci, cajnici, šalice i slicno, što gradu daje poseban ugodaj.
Festival južnoslavenskih kultura sastojao se od trodnevnog programa, pri cemu su se pripremala jela karakteristicna za južnoslavenske prostore, uglavnom pite od sira (slano - slatko), mesa, jabuka, tikvi, krumpira, pekle su se svinje na ražnju. Izabrala se najbolja pita, a od ranog jutra pitoresknim gradom odzvanjali su zvuci tamburice, kontrabasa i harmonike, uz rijeci pjesama „Sve pticice izgore“ i „Aj ca vinca ca“. U gradu postoji nekoliko zborova koji svake godine sudjeluju na Festivalu, a tijekom godine uvježbavaju svoj repertoar. Najzapaženije su bile „Zorice“ (Jutrzenka) svojim pasioniranim izvedbama poznatim hrvatskih narodnih pjesama.
Priopćenja
