Voditelj: Ivica Ružičić
Gost: Vesna Pusić, prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova
/TRANSKRIPT EMISIJE, NEREDIGIRANO/
Voditelj: Gospođo Pusić dobro jutro i dobro došli?
Dobro jutro, hvala lijepa.
Voditelj: Birači su odlučili, za predsjednicu su izabrali Kolindu Grabar-Kitarović koja je postala ujedno i prvom hrvatskom predsjednicom. Vaš komentar, iznenađenje, očekivano?
Pa bilo je vrlo očito da će rezultat biti tijesan i evo za, ne znam točno, 20-tak tisuća glasova prevladala je odluka o gospođi Grabar-Kitarović. Ja sam joj na tome čestitala i nadam se da kad postane predsjednicom, a to će biti 19. veljače, ako sve do tada bude potvrđeno i u redu, da će onda i zauzeti onu poziciju koja je predviđena za nekog tko je predsjednik države.
Voditelj: Čestitali ste gospođi Grabar-Kitarović na izbornom uspjehu no čestitka je izostala od strane premijera, kako komentirate tu činjenicu?
Pa mislim da će on čestitati kad rezultati budu konačni i proglašeni konačno.
Voditelj: Koji su prema Vama ključni razlozi zbog kojih je aktualni predsjednik Ivo Josipović izgubio izbore i postao prvim hrvatskim predsjednikom koji nije osvojio drugi mandat? HNS je podupirao i pomagao Ivi Josipovića u ovoj kanji no jesu li sve stranke koje su stale iza njega dale sve od sebe?
Pa ne mogu reći jer ne znam situaciju u drugim strankama. Znam svakako da je HNS bio vrlo angažiran i da je postigao odlične rezultate na predsjedničkim izborima u onim županijama u kojima smo mi bili zaduženi i točkama na kojima smo mi bili zaduženi. Predsjednik Josipović je dobio prvo vrlo veliku izlaznost, ali i vrlo visoke rezultate i pokazalo se da je u ovom trenutku, pa moram reći i po HDZ-ovom odličnom rezultatu, se pokazalo - da je u ovom trenutku, što ne važi možda uvijek, ali u ovom trenutku čini se da je za rezultate na izborima, ne za rezultate u anketama, što je neka vrsta umjetničkog dojma, nego za stvarne rezultate na stvarnim izborima, presudna organizacija. Snažna, složna, efikasna organizacija, a to jest i pokazuje i HNS, a konačno i naravno pokazuje i HDZ.
Voditelj: Koliko su Vlada i premijer Zoran Milanović koji je ustvari sam priznao bili uteg Ivi Josipoviću i jesu li ovi izbori bili izjašnjavanje više o Vladi nego o predsjedniku i koliko je ovo poraz i vladajuće koalicije koja očekuje novo odmjeravanje s HDZ-om na parlamentarnim izborima koji zasigurno s ovom pobjedom dobiva vjetar u jedra?
Prvo, što se tiče toga da je Vlada opterećenje bila Ivi Josipoviću ja se ne slažem tu sa svojim kolegom i premijerom Zoranom Milanovićem. Ja ne mislim da mu je Vlada bila opterećenje. Ja mislim da je Vlada pokazala, zaista, kako se može pošteno, bez korupcije i sa čišćenjem svih skrivenih kostura iz ormara i problema poguranih pod tepih, kako se može raditi da se zemlja dovede u jednu povoljniju situaciju, a ne da se cijelo vrijeme misli samo na svoju promociju i kako ćeš se dočepat sljedećeg mandata. I neko jedanput mora tako odraditi jer bez toga zemlja ne može ići naprijed. Dakle ja ne mislim da mu je Vlada bila opterećenje, mislim da mu je možda bilo opterećenje što se Vlade tiče jedino nedovoljno dobra ili loša, kako god hoćete, komunikacija s javnošću koju Vlada ima i to je problem, ja sam uvijek i priznavala da je to problem i mislim da je to problem s kojim se moramo suočiti. Ali što se posla tiče napravljen je ogroman posao, posao ulaska Hrvatske u Europsku uniju, pretvaranja Hrvatske u energetski orijentir i ključnu točku u ovom dijelu Europe, spašavanje i dizanje brodogradnje, rast izvoza kroz ujedno ulazak Hrvatske u Europsku uniju, rast industrijske proizvodnje, dakle napravljeno je po prvi puta jasna slika u javnim financijama, napravljen je ogroman posao, po prvi puta korupcija nije redovna praksa u Hrvatskoj, nego kad se događa je eksces, ali komunikacija je loša bilo koji od ovih uspjeha bi neko sa pametnijom i uspješnijom komunikacijom pretvorio u veliki uspjeh. I ja to ne samo da prihvaćam kao kritiku nego i sama tako mislim i mislim da ćemo se s tim morati vrlo ozbiljno pozabaviti u sljedećoj godini, odnosno u ovoj godini. A što se tiče vjetra u leđa, vjetar u leđa će biti samo ako se Kolinda Grabar-Kitarović kad postane predsjednicom, dakle 19. veljače, bude ponašala kao predsjednica, a to znači predsjednica svih građana ove zemlje, a pola je glasalo za nju, a pola je glasalo za Ivu Josipovića ili protiv nje.
Voditelj: Koliko je realno za očekivati i da će se gđa Grabar-Kitarović postaviti predsjednički, državnički i da će se odmaknuti od stranačke politike i retorike?
Pa gledajući iz pozicije dobrobiti zemlje ja se nadam da će biti tako, da će se ona tako postaviti. Gledajući iz usko stranačkih interesa mogla bih reći da bi za nas bilo bolje da ona ostane glasnogovornica radikalnog dijela HDZ-a jer će to štetiti njihovim šansama na sljedećim parlamentarnim izborima. Ali gledajući iz pozicije šireg interesa zemlje, a ja si ne mogu pomoći, uvijek na taj način gledam, bilo bi bolje da se ponaša kao predsjednica Hrvatske, a ne kao glasnogovornica jedne stranke.
Voditelj: Znači očekujete da bi vama bilo više u korist da nastavi sa porukama ukoliko ne bude gospodarskog pomaka sazvat ću sjednicu Vlade, inzistirat ću na prijevremenim izborima?
Dakle to je puno stvari o kojima ona govori, naravno nisu u njezinoj ovlasti. Ona može predlagati neke stvari, ali svakako kao predsjednica države ne može agitirati za smjenu Vlade koja je izabrana puno većom većinom nego što je ona izabrana.
Voditelj: Dok god imate stabilnu, tj. potrebnu većinu u Saboru izbori?
Naravno nisu uopće na dnevnom redu. Izbori su na dnevnom redu kad su na dnevnom redu. Koncem ove godine ili početkom 2016.
Voditelj: Jedna od ovlasti koju predsjednica ima to je sukreatorstvo u vanjskoj politici, a kako suradnju tu kao šefica diplomacije, kao ministrica vanjskih i europskih poslova očekujete sa sukreatoricom vanjske politike Kolindom Grabar-Kitarović?
Pa, Hrvatska je u velikoj mjeri definirala svoju vanjsku politiku kroz ove tri godine. Po prvi puta ju i ima, zato što je jedno vrijeme je to bilo samo, na neki način, pokušaj vađenja Hrvatske iz izolacije, a poslije toga je bila Europska unija, NATO. Kad smo ostvarili te ciljeve onda smo zapravo došli u poziciju da faktički imamo neku vanjsku politiku i imamo ju. U tome smo vrlo uspješni, to se može pitati bilo kojeg ministra vanjskih poslova s kojima smo u komunikaciji, a naročito ove europske s kojima smo u komunikaciji i mislim da smo prva zemlja koja je u roku od prve godine i pol uspjela unutar članstva Europske unije promijeniti jednu europsku politiku, u ovom slučaju pokrenuti inicijativu da se pokrene, da se promijeni politika prema Bosni i Hercegovini što se tiče Europske unije. Ja se nadam i apsolutno sam spremna u svakom pogledu, jer institucije zemlje mislim da je najvažnije poštovati, surađivati sa gospođom Grabar-Kitarović kad preuzme predsjedničku dužnost. Na isti način i sa istim angažmanom kao što je to bilo i u slučaju predsjednika Josipovića.
Voditelj: Očekujete li i koliko izgledno može li uopće gospođa Grabar-Kitarović kao predsjednica utjecati i mijenjati smjer vanjske politike, dosadašnji smjer vanjske politike?
Temeljne postavke, naše koncentrične krugove, naše temeljene stavove ne. Vlada vodi vanjsku politiku. Naravno, može unositi neke nove elemente, može neke nove teme, kojima se možda do sada nismo bavili, unijeti u vanjsku politiku i ja ću sa velikim zanimanjem i zadovoljstvom o svemu tom razgovarati. Dapače.
Voditelj: Koliko je realno da s novom Predsjednicom ne dođe do unapređenja odnosa sa susjednom Srbijom, od čega strahuje i to je jučer izjavio za srbijanske medije predsjednik srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac?
Predsjednik vanjsko-političkog odbora Hrvatskog sabora. Pa po ovoj retorici u prvim danima i u kanji to je logičan zaključak, dakle da se ta liderska uloga i ta prominentna uloga koju Hrvatska ima u ovom trenutku u odnosima u regiji, dovodi u pitanje. Ja na neki način želim vjerovati kao što se kaže, ili se tješim time, da mislim da je to možda još euforija od predizborne kanje u kojoj se svakakve stvari govore. I da, kad se preuzme stvarno jedna uloga i funkcija, da će se postepeno identificirati sa tom funkcijom i svakako ću upotrijebiti sve argumente u razgovoru da uskladimo stavove oko toga, odnosno da vidimo na čemu smo jer ne mogu vjerovati da ima bilo koga tko bi smatrao da nije dobro da Hrvatska ima jednu europsku ulogu, europsku lidersku ulogu u ovoj regiji, jer je to zaista nasušni hrvatski interes.
Voditelj: Suradnja će biti neizbježna i u pitanjima s Bosnom i Hercegovinom, Hrvatska, točnije može se reći i vaša inicijativa za BiH prerasla je i nadrasla je sebe i postala je europski projekt, Velika Britanija, Njemačka su stale iza te inicijative, kako napreduje i što konkretno može donijeti za građane Bosne i Hercegovine i za sređivanje stanja u zemlji koja je znamo daleko od dobroga?
Bosna i Hercegovina za Hrvatsku naravno važan susjed, četiri i pol godine bila je u potpunosti zakočena na svom putu prema Europskoj uniji. Moje duboko uvjerenje, a mislim da i svatko tko se zanima za tu zemlji i zanima za hrvatsko susjedstvo koje je nama, po mom mišljenju, vrlo važno za našu vlastitu stabilnost i sigurnost, mislim da može uočit da je taj europski put za Bosnu i Hercegovinu jedini izlaz zato što se i druge teme koje se sada smatraju središnjima mogu puno lakše rješavati ako postoji ta pozitivna perspektiva i ako se ona ostvaruje. Zato smo mi pokrenuli, dakle Hrvatska, ja u Vijeću ministara, početkom 2014. nakon što su bili oni nemiri i demonstracije u Bosni i Hercegovini, inicijativu za novi pristup. Cilj nije, dakle novi pristup Europske unije Bosni i Hercegovini koja je držala na neki način zakočenom situaciju u Bosni i Hercegovini što se Europe tiče četiri i pol godine. Cilj nije bio da se produciramo, cilj je bio da uspijemo, dakle, a ako vam je to cilj, morate tražiti saveznike koji će omogućit da to uspije, prema tome mi nismo imali namjeru hrabro poginut, nego hrabro pobijedit i to smo i učinili, dakle pronašli smo saveznike. Velika Britanija i Njemačka su prihvatile tu inicijativu, prezentirale je unutar Europske unije i Europske unija ju je sada prihvatila i sutra između ostalog u posjet Hrvatskoj dolazi britanski ministar vanjskih poslova prije nego što ide u posjet i Bosni i Hercegovini da razgovara o cijelom nizu tema, ali između ostalog i o ovoj temi novog pristupa Bosni i Hercegovini i omogućavanju Bosni i Hercegovini da se makne s mjesta, dakle da krene prema tom europskom putu. Ja zaista ne mislim da je članstvo u Europskoj uniji odgovor na sve probleme, ali u slučaju Bosne i Hercegovine to je mislim jedini i realni okvir za boljitak i za početak rješavanja problema.
Voditelj: Je li nužno za neku europsku budućnost, bolju perspektivu Bosne i Hercegovine mijenjanje političkog uređenja same zemlje, znamo da često slušamo rasprave o Daytonu, o njegovu mogućem prekrajanju, ukidanju, dokidanju, stvaranju trećeg entiteta i raznim kombinacijama, no građani Bosne i Hercegovine bez obzira na nacionalnost i etničku pripadnost ne žive baš dobro. što bi bilo prema Vama najbolje rješenje, ma da o tuđoj kući nije zahvalno govoriti?
Pa nije samo da nije zahvalno govoriti da povučem paralelu, bit ove naše inicijative pa sada mislim europske inicijative je - ne u tome da s ne rješavaju neki problemi, nego da se promijeni redoslijed u kojem se oni rješavaju. Na isti način mislim i ovo pitanje, novi Dayton, treći entitet, ne treći entitet, ukidanje dva entiteta, što god - to su teme koje jesu teme i o kojima treba razgovarati, ali ne kao o prvima. Sve će to biti lakše riješiti kad Bosna i Hercegovina ima budućnost, kad se vidi kud ide i da je sposobna tamo otići. U ovom trenutku za europski uspjeh Bosne i Hercegovine potrebni su svi narodi i sve političke snage i treba ih okupljati, a ne antagonizirati.
Voditelj: Cjelovita Bona i Hercegovina u ujedinjenu Europu?
O cjelovitoj Bosni i Hercegovini je Hrvatska naravno uvijek govorila ili barem vrlo dugo već govori, a način unutrašnjeg uređenja će biti manje politički kontroverzan kad zemlja ima šansu.
Voditelj: Ostat ćemo trenutak još u regiji, Haaški sud odbio je Vojislava šešelja vratiti u svoj pritvor s obrazloženjem da njegovi verbalni pohodi ne predstavljaju prijetnje žrtvama i da nije prekršio uvjete puštanja na privremenu slobodu. Velika buka i polemike su se digle od kada je Vojislav šešelj izašao na slobodu, što sad očekivati? Kome sad prigovoriti?
Meni se ta obrazloženja ne čine argumentiranima, ne čine mi se da stoje. Naravno nema nikoga tko može kontrirati tim uvjetima, odnosno, efikasno kontrirati. Može se politički producirati. Ali, efikasno kontrirati odluci jednog takvog međunarodnog pravosudnog tijela, dakle to je bio njihov stav na zahtjev tužiteljstva, koje je očito smatralo drugačije, jer inače ne bi postavilo taj zahtjev? Međutim, što se mene tiče i mislim da je zaista bilo kome tko pozna tu situaciju prostim okom vidljivo da šešelj, kao jedan optuženi ratni zločinac, sa ovakvim ponašanjem svoje suđenje treba čekati u zatvoru.
Voditelj: Ali neće? Jesu li s ovim iscrpljene sve mogućnosti ili?
Pa iscrpljene su sve mogućnosti, dakle, bilo kakve. Sve ostalo može biti jedna politička demonstracija, ali i po mom mišljenju, nema nikakve štete da se to i javno kaže tamo gdje je mjesto, ali da bi to imalo nekog efekta na odluku Suda to nije realno očekivati. Međutim, činjenica šešelja na slobodi je negativni utjecaj, zapravo opterećenje za odnose u regiji, ali, budimo iskreni - apsolutno najveće opterećenje za Srbiju. To da vam netko pusti poludjelog ratnog zločinca na ulice da agitira politički, nema gore od toga.
Voditelj: Kako komentirate odluku Ustavnog suda kojom je ukinuo presudu Branimiru Glavašu za ratne zločine počinjene u Osijeku početkom 90-tih godina. Gospodin Glavaš ubrzo bi trebao izaći na privremenu slobodu i čekati ponovljeno suđenje.
Ne mogu komentirati. Ne znam točno, s obzirom da se radi o gotovo dvjesto stranica obrazloženja koje ću si dati truda da barem ugrubo pročitam. Ali nisam još pročitala. Dakle, radi se isto tako o postupku koji je u tijeku. U Hrvatskoj je Branimir Glavaš optužen za zločine za koje se predviđa kazna veća od pet godina. Dakle, u svakom slučaju, u Hrvatskoj ponovljeni postupak bi čekao u zatvoru. Vjerojatno će ostati u Bosni i Hercegovini dok se postupak ne završi , to je sve što mogu reći.
Voditelj: Vratit ćemo se sad do odnosa sa novo izabranom predsjednicom gospođom Grabar- Kitarović, vi kao šefica diplomacije, izabrana predsjednica kao sukreatorica vanjske politike ćete surađivati konkretno na imenovanjima veleposlanika, kakvu tu suradnju očekujete, očekujete li da će biti natezanja, amo tako uvjetno reći, ucjena, trgovine?
Ne mogu reći, nisam još nikad bila u takvoj situaciji niti sam sa gospođom Grabar-Kitarović na takav način surađivala. Ono koliko smo surađivali ili se viđale u nekim situacijama, recimo kad smo imali Vijeća ministara u NATO-u, a ona je tamo bila zaposlena ili kad je dolazila u Hrvatsku na samom početku se i javljala u Ministarstvo, je bio vrlo pristojan i sasvim različit od ove retorike koju sada slušamo. Zapravo, zato mi je to tako nekako začuđujuće. Ali što se mene tiče ja sam spremna na apsolutno normalnu i profesionalnu suradnju. Mislim da to respekt prema vlastitoj zemlji i njezinim institucijama zahtijeva i nalaže. Dakle, procedura ide tako da se konzultira sa predsjednikom/predsjednicom o prijedlozima, zatim vlada to potvrđuje i onda predsjednik ili predsjednica potpisuju. Ja ću vam znati više reći kad počnemo surađivati, mogu samo reći da predsjednik Josipović recimo u zadnjih pola godine nije želio potpisivati imenovanja za veleposlanike jer je smatrao da bi to na neki način bilo prejudiciranje. Sa njegove strane. Mi smo obavili procedure, ali svi ti slučajevi čekaju novu predsjednicu.
Voditelj: Pa ćemo vidjeti? Može li ona, što u slučaju da odbije nečije imenovanje, može ga opozvati ili kako to ide?
Pa to su spojene posude da tako kažem. Dakle, za imenovanje je potreban pristanak vlade i pristanak predsjednice ili predsjednika države. To samo po sebi govori. I, naravno, i jedna i druga strana mogu odbiti ili blokirati imenovanje nekoga.
Voditelj: Prije točno tjedan dana u 11:30 minuta započeo je stravičan masakr u pariškom satiričkom magazinu Charlie Hebdo, pokazala se sva ranjivost civiliziranog modernog uljuđenog svijeta na prijetnje terorizma, kako se oduprijeti tome i koliko je Hrvatska uopće kao članica saveza u borbi protiv terorizma i ajmo reći tranzitna zemlja, čvorište izložena toj opasnosti , kako se moderni civilizirani svijet može oteti toj pošasti?
Svi su izloženi toj opasnosti, dakle nema nikoga tko nije. Hrvatska je, komparativno gledano, sigurna zemlja, ali ne treba se zavaravati. To je vrsta pošasti kojoj su potencijalno izloženi apsolutno svi. Vidjeli smo to prije već u britanskom metrou, vidjeli smo u krajnjoj liniji u New Yorku. Dakle, vidjeli smo u zemljama sa najsnažnijim sigurnosnim sustavima i institucijama. Jedini način je zajedništvo, jedini način. I Pariz je bio solidarnost sa poginulim novinarima i članovima tima satiričkog francuskog časopisa. Istovremeno, zapravo je to bila i demonstracija činjenice da se tome može oduprijeti samo zajedništvom, suradnjom, razmjenom podataka i komunikacijom. Nema drugog načina.