Potpredsjednica Vlade Vesna Pusić jedina se od dijelog kabinetaZorana Milanovića imala petlje konfrontirati s premijerom najavljujući da će se Hrvatska iz džepnog rata s Bruxellesom- koji se vodi oko europskog uhidbenog naloga, što ga je domaća javnost lapidarno nazvala Lex Perković - morati povući podvijena repa. Ni za koga u Vladi to više nije tajna,ali dok svi drugi ministri bježe od bilo kakvih izjava na tu temu,Pusić je šefa Vlade praktično demantirala. Javno je priznala da premijer vodi izgubljenu bitku, da je Hrvatska prekršila svoje obaveze prihvaćene u pristupnom procesu te da nema druge nego greške ispraviti, a zakon povući. S ministricom vanjskih poslova razgovarali smo u četvrtak,dan nakon što se vratila iz Bruxellesa i netom po okončanju prve ovojesenske sjednice Vlade na kojoj je, suprotno očekivanjima, ministarski kor prešutio ultimatum Europske komisije.
Bez snažnog razloga
Ne možemo a da razgovor ne započnemo tzv.Lex Perković, koji je postao top politička tema. Intervju radimo uoči petka, 23. kolovoza, datuma do kojeg je europska povjerenica Viviane Reding od hrvatske Vlade zatražila povlačenje tog zakona. Vlada se o taj zahtjev odlučila ogluši ti. Zašto?
- Riječ je zapravo o Zakonu o europskom uhidbenom nalogu koji je čudnim stjecajem okolnosti dobio neobično veliku vidljivost u hrvatskoj, pa donekle i u europskoj javnosti. Možda se to dogodilo zato jer je zakon promijenjen baš uoči našeg ulaska u Europsku uniju. Koncem lipnja Hrvatska je uvela ograničenje kojim se europski uhidbeni nalog primjenjuje samo na djela počinjena nakon 2002. godine. Za razliku od država koje su 2002. bile članice EU i mogle su birati hoće li taj institut aplicirati s vremenskim ograničenjem ili bez njega, države koje su u EU ušle poslije takvu slobodu izbora nisu imale. Praktično to znači da su države istočne Europe ili postkomunističke zemlje, plus Cipar i Malta, europski uhidbeni nalog morale primjenjivati bez ograničenja.
Ali Vlada je, inicirajući promjenu zakona, prekršila preuzete obaveze. Zašto se tako postupilo?
- Moj je dojam da je to napravljeno bez nekog snažnog razloga. Ne vidim da je iza toga stajala bilo kakva čvrsta politička ili pravnička podloga ili namjera. Više se možda išlo za nekakvom jednakošću svih država bez obzira na to kad su postale članice EU.
Kažete da je trenutak promjene zakona bio nezgodan i nesretan. Zašto?
- Zato što u europskim krugovima postoji određena skepsa prema zemljama istočne Europe, a naročito jugoistočne Europe, koje bije glas da se ne drže prihvaćenih pravila. Odnosno da od njih počinju odstupati baš kad postanu članice EU. Nije tajna da su Bugarska i Rumunjska pridonijele takvoj reputaciji. Zato je i naša promjena Zakona o europskom uhidbenom nalogu dobila možda veću prezentnost i odjek nego što bi to inače bilo logično. Ali Hrvatska je proteklih godina u svoje zakonodavstvo ugradila tisuće europskih pravila, direktiva i odluka, reformirala je svoje institucije u skladu sa standardima EU, pa ćemo tako riješiti i ovaj slučaj.
Kako ga mislite riješiti?
- Najrazumnije je i najlogičnije da se i u ovom slučaju držimo pravila koja smo prihvatili onog trenutka kad smo odlučili o svom ulasku u EU. A to znači da iz Zakona o europskom uhidbenom nalogu odstranimo vremensko ograničenje tako da se on odnosi i na djela počinjena prije 2002. godine. Mislim da smo svi skupa sve skloniji takvoj soluciji. Službeni odgovor na zahtjeve Bruxellesa još nemamo, ali u nekoliko sljedećih tjedana taj ćemo problem definitivno riješiti. Inače, slično su vremensko ograničenje pokušale uvesti Češka i Slovenija, no nakon razgovora s Europskom komisijom od takve se namjere odustalo.
Drugi signali
Kakvu poruku Hrvatska šalje izostankom odgovora gospođi Reding?
- U europskim institucijama znaju da se mi oko toga raspravljamo i dogovaramo, pa vjerujem da će naše ponašanje razumjeti kao poruku: evo, radimo, izvijestit ćemo vas kad budemo gotovi.
Rekli ste da je primjena europskog uhidbenog naloga hrvatski interes, najavili ste da će Hrvatska ispuniti svoje obaveze te će i u ovom slučaju prihvatiti europska pravila i prilagoditi svoje zakone. što to znači? Kakav je scenarij?
- To znači da bi Vlada u sljedećih nekoliko tjedana trebala u Sabor poslati prijedlog izmjene zakona kojim bi se ulđnulo sporno vremensko ograničenje za primjenu europskog uhidbenog naloga.
Ali, premijer Milanović šalje drugačije signale. U jednom posve recentnom intervjuu i dalje tvrdi da je ovo tema na kojoj se testira ravnopravnost zemalja Europske unije?
- Unija je živi organizam koji se stalno mijenja i razvija,pa toj dinamici prilagođava i pravila svoga funkcioniranja. Na Hrvatsku su se,na primjer, u procesu pristupanja primjenjivale i neke norme kakvih prije nije bilo. Isto su tako sada za Crnu Goru, koja je počela pregovore, uvedena i neka nova, još stroža pravila, koja u našem slučaju nisu postojala. Razumijem, naravno, što premijer Milanović misli kad govori o potrebi ravnopravnosti članica EU, ali ovdOgraničenje europskog uhidbenog naloga pokušale su uvesti Češka i Slovenija,no odustale su. Razumijem što premijer misli kad govori o potrebi ravnopravnosti članica EU,ali ovdje se taj princip uopće ne narušava. Nikako se ne može govoriti o našoj diskriminaciji ili neravnopravnosti.
Jesmo li sami, svojom reakcijom, nepotrebno izdramatizirali cijeli slučaj?
- Sigurno smo tom dramatiziranju inače ne previše ozbiljnog problema i sami kumovali.
Pretpostavljam da ste u Bruxellesu razgovarali o ovoj temi, valjda i najavili rješavanje spora. Kakve su reakcije?
- Naravno, razgovarala sam o toj temi u više navrata. Većina ljudi u Europskoj komisiji žali što se takav problem uopće pojavio i očekuju njegovo što skorije rješavanje.
Izvlači li Bruxelles iz ovog slučaja zaključak da aktualna hrvatska vlast ima namjeru zaštititi komunističke zločine, kako to tvrdi opozicijski HDZ?
- Ni govora. Nitko mi to ni u naznaci nije spomenuo.Ako se nešto vidi kao problem, onda je to prije svega slanje krivih signala o našoj vjerodostojnosti. Krivo je ako Hrvatska odmah na početku svog članstva u EU europskim partnerima šalje poruku da se neće držati pravila, odnosno da će praviti probleme.
Kako danas gledate na moguću promjenu Ustava kojom SDP želi ukinuti zastaru za procesuiranje političkih zločina počinjenih u bivšem, jugoslavenskom režimu?
- Ne vidim nikakve potrebe za promjenu Ustava. Pogotovo ne vidim da bi se problemi političkih likvidacija mogli rješavati ustavnim promjenama. Jedan dio tog naslijeđa sigurno se može apsolvirati vremenski neograničenom primjenom europskog uhidbenog naloga.
Nismo klonirani
Premijer Milanović dao vam je kao svojim koalicijskim partnerima osam tjedana da, kako je rekao, shvatite smisao njegove formule promjene Ustava sadržane u osam riječi?
- Ne bih razgovarala na takav način. Nikako. Bez SDP-a nema sadašnje parlamentarne većine ni Vlade, ali ih nema ni bez HNS-a. Kao koalicijski partneri imamo jednaku odgovornost. A u argumentiranju vlastitih stavova i spremnosti da se međusobno čujemo i uvažavamo morali bismo pokazati i jednaku vrstu ozbiljnosti.
Različiti stavovi o europskom uhidbenom nalogu, različiti stavovi o promjeni Ustava? Razlike postoje ne samo između SDP-a i HNS-a kao koalicijskih partnera, nego čak i između ministara u Vladi.
- Naravno da postoje razlike. Nismo klonirani niti smo postali jedna stranka. Mislim da je glavna prednost koalicijske u odnosu na jednostranačku vladu upravo u različitosti stavova i mogućnosti sučeljavanja argumenata te provjetravanja ideja.
Kako kao ministrica vanjskih poslova surađujete s ministrom pravosuđa Orsatom Miljenićem?
- Odlično. Bez i najmanjeg problema. Vidjela sam medijske spekulacije da među nama, navodno, ima nekih nesporazuma. Ali to jednostavno nije točno. Postoji u hrvatskoj javnosti, čini mi se, neka čudna atmosfera škandal-maheraja. Nekakve sklonosti da se bez ikakve osnove proizvode skandali ili sukobi, i to naročito na interpersonalnoj razini: ovaj ne voli ovoga ili ovu... Politici se tako daje nekakav prizvuk sapunice. Ali,kad imaš odgovornost za funkcioniranje zemlje, onda si luksuz voljenja ili nevoljenja, odnosno funkcioniranja na osnovi simpatija jednostavno ne možeš priuštiti.
što smo naslijedili
Uskoro će biti dvije godine otkako je Vlada preuzela dužnost. Kako biste ocijenili dosadašnji mandat?
- Kao vrlo teško, ali apsolutno nužno čišćenje naslijeđenog nereda. Na početku mandata donijeli smo odluku za koju, gledano iz današnje perspektive, nisam sigurna da je bila baš najpametnija, a to je da se nećemo osvrtati unatrag ni izgovarati na prethodnike.Naravno da je to najpošteniji stav. Ali, s druge strane, ne možeš potpuno zanemariti ni činjenicu da ljudi moraju znati što si naslijedio, kakav nered, kakve dugove, kakve neriješene situacije, kakav porezni kaos,kakav nedostatak bilo kakvih investicija ili pripremljenih projekata...Bez toga nema ni objektivne ocjene postignutih rezultata.
Odnosi u vladajućoj koaliciji apostrofiraju se kao problematični, pa se u tom kontekstu dosta spekulira o nekakvim samostalnim HNS-ovim planovima, sve do toga da pripremate izlazak iz Kukuriku saveza?
- HNS je sigurno ozbiljna stranka, a svaka ozbiljna stranka ima svoje planove. Jedan od HNS-ovih vrlo važnih planova vraćanje je rejtinga na nekadašnju razinu. što nam za sada - bogu hvala! - ide. Ništa dramatično, ali dižemo se postupno, pa smo sa 1,7 posto podrške, koliko smo imah proljetos, sada narasli na više od 5 posto. Ne kažem da je to nekiludi rejting, ali je ozbiljan pomak. HNS, s identitetom liberalno-demokratske stranke, sigurno ima svoj prostor na političkoj karti Hrvatske. Pokazalo se da smo gubili uvijek kad smo se stavovima ili stilom odmicali od te građanske opcije. Za Hrvatsku je postojanje stranke HNS-ova profila jako važno. U krajnjoj mjeri, važnost se pokazuje i na primjeru aktualne Vlade. Ne mogu se sjetiti da je ikada u hrvatskoj povijesti bilo primjera sličnog HNSovom: da je neki koalicijski partner koji nije imao premijera svojim angažmanom u tolikoj mjeri pridonio rezultatima i uspjehu cijele Vlade. Iz toga se onda može zaključivati i o neozbiljnosti glasina da se spremamo napustiti Kukuriku koaliciju. HNS je posvećen realizaciji zadaća koje je u Vladi preuzeo i taj ćemo posao odraditi do kraja.
Priroda odnosa HNS-a s IDS-om? Neki vas čak vide u nekakvoj kombinaciji svojevrsnog Trećeg puta?
- IDS je jedan od naših koalicijskih partnera u Vladi...
Koji u toj Vladi ima dosta problema sa svojim funkcioniranjem?
- U Vladi nema problema. IDS-ov ministar Lorencin funkcionira normalno, bez bilo kakvih teškoća.
Ali, je li normalno da šef IDS-a, već mjesecima nema komunikaciju s premijerom Milanovićem?
- Mislim da ćemo to uskoro ispraviti. A što se odnosa između HNS-a i IDS-a tiče, oni su se u vremenu i prostoru različito razvijali. Na lokalnoj razini, pogotovo u Istri, s puno teškoća, što je prirodno i očekivano. Na nacionalnom nivou suradnja je mnogo jednostavnija. Među ostalim i zato jer smo svjetonazorski vrlo bliski.
Nema šanse
Hoćete li na nacionalnoj razini dogovoriti neko čvršće povezivanje, možda zajednički izborni nastup, pogotovo spram SDP-a?
- Briga o funkcioniranju koalicije važan je posao koji nikada ne prestaje. Smatram da koalicijski partneri trebaju surađivati i planirati zajedničke nastupe na izborima ili nakon izbora. Kad je o HNS-u riječ, to se odnosi na IDS, ali i na SDP i HSU.
U političko-medijskim krugovima dosta se spekulira o tome da nakon povratka Ratka Čačića iz zatvora HNS-u prijeti destabilizacija, možda i podjela?
- Mislim da je ta tema iza nas. HNS će uspjeti vratiti rejting ili nas neće biti.
Čačić sigurno ima ambiciju da ponovno zasjedne na čelo HNS-a. Može li takav pokušaj rezultirati cijepanjem stranke?
- Cijepanje stranke ne dolazi u obzir.
Ali, iz HDZ-a stižu glasovi da oni ozbiljno računaju kako će u svojoj koaliciji nakon idućih izbora imati barem dio HNS-a?
- Ne mogu imati jedan dio HNS-a. Nema šanse. Stranka se ne prodaje niti se može rezati na komade ili šnite. Pojedinci u HNS-u možda imaju različite ideje i mogu imati različite planove, ali je - sigurna sam - zanemarivo mali broj onih koji bi bih spremni upropastiti stranku.
špekulira se da ni IDS ne bi bio nesklon suradnji s HDZom?
- Nemam pojma o tome. Ali, s obzirom na raspoloženje biračkog tijela u Istri, mislim da bi takva odluka IDS jako skupo stajala.