MS - Prošli ste tjedan proveli u SAD-u na Općoj skupštini UN-a. Imali ste niz važnih bilateralnih sastanaka s puno važnih tema te ukratko na početku što biste izdvojili i jeste li zadovoljni rezultatima tih razgovora?
VP - Bilo je vrlo dinamično i zanimljivo na Općoj skupštini. Nažalost, većinu govora koje bi voljela čuti nisam uspjela čuti jer je to i jedinstvena prilika za bilateralne sastanke i manje sastanke koji su se događali na marginama skupštine. Ja sam iskoristila to vrijeme što se bilateralnih sastanaka tiče za regiju, odnosno sastanak s mvp Srbije te sastanke s nekim od velikih sila - ruskom i američkom stranom.
MS - Uistinu dinamičan tjedan iza Vas, čulo se o tome i u NY. Dočekala Vas je ta izjava, odnosno problemi sa Slovenijom. Kako tumačite tu izjavu Vašeg kolege Erjavca da Hrvatska stalno mijenja mišljenje o Ljubljanskoj banci i što su to realno financijski stručnjaci u ova dva sastanka mogli postići?
VP - Pa, Hrvatska uopće ne mijenja svoje stanovište, isto je od početka 90ih i istog se drži. To je samo možda jedna jezična forma, ali po sadržaju apsolutno ne odgovara onome što se događa. Hrvatska ima svoj konzistentni stav. Što se pitanja Ljubljanske banke tiče, mi smo predložili, a slovenska strana prihvatila dva financijska stručnjaka koja su trebali pronaći rješenje. Oni nisu pregovarači koji nose poruke jednoj i drugoj vladi, već imaju zadatak pogledati u čemu je problem, analizirati i s financijske strane osmisliti načine rješavanja tog problema. Mi smo apsolutno spremni o tome razgovarati. Čak smo sada prihvatili slovensko ranije inzistiranje da se još jednom obratimo Baselskoj banci za poravnanja da vidimo da li je moguće to riješiti unutar njene nadležnosti. Nema štete što se nas tiče, mi smo apsolutno spremni razgovarati i razmotriti moguće načine rješavanja pitanja Ljubljanske banke. Jedino na čemu inzistiramo inzistirali smo od početka - da kako god se riješilo pitanje Ljubljanske banke, da ono ne može imati ikakve veze s ratifikacijom hrvatskog pristupnog ugovora EU u slovenskom parlamentu.
MS - Slovenska strana očito ne misli tako jer stalno inzistira na tome da su ta dva pitanja povezana. Mislite li da je slučajno Erjavec dao tu izjavu u NY i mislite li da će trebati na neki način pomoć ili lobiranje kod EU ili SAD da se to pitanje riješi?
VP - Pa svi već o tome imaju detaljne informacije. Moram reći da nadam se da je to jubilarni, posljednji put. To su stvari koje su naše bilateralne stvari, koje bi mi kao zrele države morale biti u stanju rješavati u svom kvartu, u svom dijelu Europe, u svojoj kući. Svako malo se dovesti u neku situaciju u kojoj nisi u stanju riješiti problem te onda drugi mora rješavati tvoje probleme. Dakle, da zakuhava neku situaciju i kaže 'vi dođite pa nam riješite'. Moramo razumjeti da ove zemlje na istoku se vode istom logikom. Ja se nadam da ćemo mi to biti u stanju riješiti i mislim da je pametni, racionalni i normalni put da se te stvari drže posebno, da se europsko partnerstvo drži kao jedan projekt, a pitanje Ljubljanske banke kao drugi i da se napreduje na obje trake. Između toga nema nikakve povezanosti što pitanje Ljubljanske banke koje se vuče od početka 90ih ni na koji način ne govori o spremnosti Hrvatske u ispunjavanju obaveza za članstvo. Kao što sam rekla, svi već znaju o čemu se radi. Nažalost, ja mislim da bi bilo bolje da smo uspjeli i bez toga da cijeli svijet o tome mora slušati, no nadam se da ćemo biti u stanju to riješiti bez vanjske pomoći. Međutim, kako će biti vidjet ćemo.
MS - Sumnjate li Vi imalo da je 1. srpanj 2013. doveden u pitanje kao datum ulaska Hrvatske?
VP - Ni najmanje.
MS - To će pitanje do tada sasvim sigurno biti riješeno?
VP - Bit će riješeno.
MS - Vlada će uskoro na dnevni red Sabora staviti ratifikaciju Sporazuma Tuđman-Izetbegović o granici s BiH. Jeste li se vi u vladajućoj koaliciji dogovorili kojom većinom bi taj sporazum trebao biti donesen, budući da o tome ovisi to hoće li proći?
VP - U prvom redu smatram da bi u najmanju ruku HDZovska opozicija morala glasati za ratifikaciju tog sporazuma. To je sporazum koji su oni potpisali, oni odlučili da stupi na snagu privremeni režim koji je u skladu s tim sporazumom i traje 13 godina, i njihova vlada je 2010. dva puta preporučila, odnosno povjerenstvo imenovano od te vlade na čelu s državnim tajnikom preporučilo, da se taj sporazum ratificira. Moje mišljenje da bi bilo zaista nevjerojatno i teško obranjivo u jednoj ozbiljnoj politici da ti zastupaš jedan stav kad si na vlasti, a suprotan kad odeš u opoziciju, pa makar to štetilo i zemlji i zdravom razumu i racionalnom napretku samo zato što si u opoziciji. Bilo bi apsolutno racionalno i dosljedno da imamo komotno preko dvije trećine, kao što smo nota bene, imali kad se ratificirao sporazum o arbitraži sa Slovenijom, iako je temelj koji je korišten kad se glasalo o tom sporazumu nije bila dvotrećinska, već obična većina. Činjenica je bila da su ljudi racionalno, bez obzira što smo bili u opoziciji ako se sjećate, dosta argumentirano govorili u prilog ratificiranja tog sporazuma. Još smo smatrali da je važnije ono što je hrvatski interes od onoga što je partijski interes bilo koje partije. Mislim da bi to bio minimum neke političke razine koju bi, ipak kad se radi o takvim važnim stvarima, trebali držati.
MS - Vidjet ćemo kako će to izgledati kad su se opozicije okrenule. Jeste li Vi uvjereni da je sporazum dobar i pravedan i mislite li Vi kao i premijer da je Tuđman znao što radi?
VP - To je sporazum koji je potpisan na temelju detaljnih analiza i priprema. Nisu to radili Tuđman i Izetbegović, to je radio stručni tim ljudi godinama. Ljudi su to radili i na terenu, i uvidom u svu moguću dokumentaciju s jedne i druge strane, i to je sporazum koji je bez ikakvih poteškoća funkcionirao 13 godina. Dakle, ovako kako u sporazumu piše, tako su se ponašali 13 godina. Mi u sporazumu poštujemo jednu temeljnu činjenicu, a to su granice bivših republika onako kako su bile 1991. To je Badinterov princip kojeg smo svi prihvatili, i ako počnemo lavirati u vezu s tim, onda dovodimo u pitanje sve granice na Balkanu, a to, kao što je poznato, i za malo veće imperije nego što smo mi uvijek bilo uvijek u povijesti katastrofa.
MS - S BiH moramo usko surađivati i na pitanju Pelješkog mosta, odnosno koridora preko Neuma. Nedavno ste u Bruxellesu razgovarali o tome s kolegom Lagumdžijom i povjerenikom Füleom. Kada možemo očekivati odluku na koji ćemo način povezati teritorij?
VP - U ovom trenutku su odobrena sredstva za predstudiju izvodljivosti. Nakon toga bi trebala nastupiti studija izvodljivosti. Dakle, hoću reći jasno i glasno: cilj hrvatske Vlade je obraniti i unaprijediti hrvatske interese, a jedan od njih je i funkcionirajuća BiH s normalnim granicama unutar kojih se izgrađuju institucije. I u ovom konkretnom slučaju što se mosta tiče, most je naprosto jedno rješenje koje kad uzmete pet povjerenika, a mi smo kad smo bili u Bruxellesu kolega Lagumdžija i ja, cilj Hrvatske nije naštetit Hrvatskoj ni BiH, a u ovoj situaciji je moguće da možemo zadovoljiti obe strane. Razgovarali smo s pet povjerenika, što je vrlo rijedak slučaj, upravo zato da na jednom mjestu možemo usporediti zahtjeve koje se pred nas postavljaju. Jedni su zahtjevi financijski, svi naravno žele da se troši manje novaca, a drugi od povjerenice za unutrašnje poslove i Schengen i povjerenika za fitosanitarne standarde i zdravlje, koji su postavili jako visoke standarde jer tvrde da je već bila situacija kad je npr. Danska zaprijetila da će uvesti vize zbog kršenja Schengenskih pravila te ne žele nikakva odstupanja. Kad uzmete u obzir sve zahtjeve koji su pred nas podstavljeni, vrlo je vjerojatno da će studije izvodljivosti pokazati da je most najracionalnije rješenje u tim okolnostima. Meni se također to čini - kad uzmete sve te zahtjeve u obzir, to se čini najracionalnijim rješenjem. Jedini je problem s mostom da ga mi nismo u mogućnosti financirati iz hrvatskog proračuna. Prema tome, nama je zato od neobično velikog interesa da to bude financirano većim dijelom iz sredstava fondova EU.
MS - 15 čini mi se, od 27 nacionalnih parlamenata zemalja članica EU do sada je ratificiralo naš pristupni ugovor. Koje ratifikacije očekujete u kratkom roku?
VP - Kratki rok smatramo do konca godine. Svakako Francusku, moguće Luxembourg, oni još od ljeta su na rubu da se to dogodi, moguća je i Švedska, Grčka. Vidjet ćemo možda i neke zemlje iznenađenja, no ja računam da bi do konca godine mogli imati dvadesetak ratifikacija.
MS - Pretpostavljam puno toga ovisit će o sljedećem izvješću EK o monitoringu koje bi trebalo biti objavljeno za desetak dana, odnosno za tjedan dana. Neke zemlje su otvoreno rekle da će pričekati prije nego što krenu s ratifikacijama. Kakvo izvješće očekujete, konkretno u odnosu na primjedbe koje smo imali u onom iz travnja?
VP - Istina je, mnoge zemlje su rekle da čekaju sveobuhvatno izvješće koje će biti objavljeno 10. listopada. Ja očekujem da će izvješće biti pozitivno. Očekujem da će možda, i tome se nadam, da mi sada u monitoring izvještajima/tablicama koje šaljemo Komisiji izvještavamo o sva 33 poglavlja. Ja očekujem da će se nakon ovog izvješća taj broj mogao značajno smanjiti. Očekujem da će u tom izvješću biti neki vrlo konkretni zadaci - da više neće biti one preporuke tipa poboljšati funkcioniranje ovog ili onog, nego će biti vrlo konkretne zadaće. I provjerljive. Da će se očekivati da će one biti puno manjih opsega nego u ranijim izvještajima, a da će biti vrlo konkretne. Zadaće za koje bez daljnjega na kraju možete reći jest ili nije ispunjeno.
MS - Tako smo imali u travanjskom izvješću nekoliko konkretnih stvari koje smo riješili, tipa ukinuti porez mobilnim operaterima, riješiti pitanje javnih ovršitelja...
VP - Ja mislim da će uglavnom primjedbe biti tog tipa. Pitanje je koliko će ih biti. Ako ih bude između 10 i 15 to je sve savladivo i izvedivo, a ukoliko bude više bit će nam veća zadaća. Ja očekujem da će biti konkretne, provjerljive i da ćemo u narednih par mjeseci za neke i prije toga moći reći da su riješene.
MS - Riječima potpredsjednika Mimice da izvješće bude takvo da niti jedna zemlja na temelju njega ne može reći 'nećemo pristupiti ratifikaciji pristupnog ugovora'
VP - Ja sam razgovarala sa svim ministrima vanjskih poslova država članica i nitko nije spomenuo ozbiljnije političke primjedbe, odnosno protivljenje ratifikaciji hrvatskog pristupnog ugovora. Neki su malo jače naglašavali ovo baš sveobuhvatni monitoring izvješće kao kriterij. Ali, svi su rekli da nema ozbiljnijih primjedbi na proširenje EU na Hrvatsku čak ni tamo gdje postoji prilična skepsa prema proširenju EU. Moramo jedino susjedske odnose raščistiti da vidimo možemo li te dvije teme voditi kao odvojene ili će i tu biti nekakvih poteškoća.