-Jesu li poznati datum i uvjeti pod kojima će sporazum o granici s BiH ići
u ratifikaciju?
=Još se konzultiramo oko detalja, ali sve će biti poznato tijekom jeseni.
-Ne kanite odustati, bez obzira na kritike oporbe?
=Razgovaramo o svemu, no moje je mišljenje da je riječ o sporazumu koji je
koristan sa stajališta hrvatskih interesa.
-Kako je moguće da se takvo pitanje otvara u javnosti tako parcijalno?
=Ništa se tu parcijalno ne otvara. Otvorena je, naime, cijela tema tisuću i
nešto kilometara granice sa BiH. Na tome se radilo dugi niz godina prije no
što je sporazum potpisan, do 1999., te cijeli niz godina nakon toga, tijekom
priprema za ratifikaciju. Sve iznesene primjedbe razmotrili su stručnjaci.
Zadnji puta, povjerenstvo bivše vlade je 2010. godine donijelo zaključak da
se sporazum ratificira.
-Bila je to HDZ-ova vlada?
=Da.
-To je sporazum o ukupnoj granici s BiH?
=Točno tako. A u javnosti se - budući da ta tema zahtijeva poprilično puno
terenskog rada i raznih tipova stručnih znanja - zapravo vodi politička rasprava.
Ovo pitanje, naime, ima emotivnu dimenziju koja nije snažno povezana s činjenicama,
pa se intenzitet debate može uzburkati ili stišati, ovisno o potrebama. To
je svakako pogodno za tu vrst tema, u kojima se pitanja otvaraju tako da se
praktički nikada ne riješe. Mi smo se susreli s cijelim nizom takvih pitanja
od brodogradnje naovamo, koje se trebalo i moglo riješiti prije pet godina,
prije sedam godina, i sl, ali nisu riješena. Uvidom u cijeni niz dokumenata,
stručnjaci su došli do zaključka da se poštuje Badinterov princip, prema kojemu
se poštuju granice bivših republika. Jedino je čudno da se današnja opozicija,
a nekadašnja vlast, sad tome suprotstavlja. Jedino moje objašnjenje je da se
radi o političkoj akciji, jer su oni sami ne samo potpisali taj sporazum 1999.
nego su ga i potvrdili 2010, dakle ne prije 13 godina, nego prije samo dvije
godine.
-Je li stav vlade da su otočići i vrh Kleka pripadali Hrvatskoj ili ne?
= Nema tu što biti stav vlade ili ne. Tu je pitanje kako su stručnjaci ustanovili
protezanje granice. Oni su ih ustanovili tako da su u ovom trenutku ta dva
otočića i vrh Kleka pod upravom BiH, a u tom se režimu nalaze od 1999. Privremeni
režim je stupio na snagu čim je sporazum potpisan.
-Hoće li vam za izglasavanje biti nužna dvotrećinska većina, ako se granica
mijenja, ili prosta, ako granica ostaje ista?
=Prema svemu sudeći, bit će dovoljna obična većina jer je riječ o granici koja
je postojala i prije toga.
-Je li vam dat na uvid bilo kakav dokaz da je predsjednik Tuđman odustao od
ratifikacije?
=U vrijeme Tuđmanova života ratifikacija nijednom nije ni došla na dnevni red.
To se dogodilo 2005., šest godina nakon njegove smrti. Tada su sva stručna
povjerenstva - imamo sve dokumente o tome - preporučila ratifikaciju, a onda
ju je Sanader zaustavio.
-Ako bismo, dakle, odustali od ratifikacije, cijela bi granica ponovno bila
utvrđivana?
=Apsolutno.
-I tu bismo mogli ostati bez ponečeg?
=Postoje razne mogućnosti. Jedna od njih je da se ni oko čega ne uspijemo dogovoriti,
pa da idemo na arbitražu, gdje bismo, uz cijenu od 15 milijuna eura i s mnogo
zakašnjenja, dobili isto ono što imamo i sada. A to bi bila najpovoljnija moguća
odluka, jer je najpovoljnija odluka ona koju su obje strane potpisale. Teško
bi bilo koja međunarodna arbitraža odlučila drukčije od onog što su potpisala
dva šefa države.
-Hrvatski elektronski mediji jučer su odobrenje sredstava za fisibilitv studiju
o Pelješkom mostu prikazali kao gotovu stvar: evo, gradimo most?
=To je predfizibiliti studija.
-Dakle, još će biti studija o opravdanosti?
= To je vikanje quothopquot prije no što smo skočili, no to je naša tradicionalna
boljka. Prije no što smo osmislili financiranje mosta bila je strašna galama: quotOni
neće povezati Dubrovnikquot, quotOni ne žele spojiti jugquot, quotočajquot, quotgroznoquot.
Sad kad se počelo raditi na tome da se prikupe svi argumenti s kojima bismo
se mogli pojaviti sa zahtjevom za financiranje iz EU fondova, pojavljuje se
atmosfera u kojoj je to gotova stvar: samo što nismo počeli hodati po mostu.
Mi smo to pokušali racionalno riješiti, vidjeti što je za nas financijski i
politički izvedivo, tako da ujedno zadovoljava i uvjete EU, pa smo došli do
pretstudije izvedivosti. Potom ćemo ići u studiju izvedivosti. To nije most,
ali nije ni figa u džepu, prazne riječi. Mi sad možemo argumentirati je li
to rješenje racionalno, ako jest, EU će nam dati novce temeljem dobrih argumenata.
-Velika je povika na podjelu RH na dvije statističke zone? Kad ćemo početi
dobivati prva sredstva iz tih fondova?
=S kandidiranjem za sredstva možemo krenuti i 2014. Mi smo trebali naslijediti
cijeli jedan arhiv projekata...
-Kojih nema?
=Kojih nema. I koji se tek sad rade. U tom kontekstu je projekt mosta, ali
i projekt sveobuhvatnog sustava navodnjavanja poljoprivrednih površina. Tu
je i energetska i željeznička infrastruktura. To su veliki projekti kojima
bi bar djelomično mogli iskoristiti tih 13,7 milijardi kuna namijenjenih Hrvatskoj.
Podjela u dvije regije nikome ne škodi. Dodatni argument je da, ako se na kraju
ovog proračunskog razdoblja u EU pokaže da bi bilo kojem dijelu Hrvatske odgovarala
neka druga podjela, svaka zemlja može inicirati promjenu modela, nakon tri
godine. Ukupna suma koju možemo iskoristiti, na žalost, vjerojatno i premašuje
naše kapacitete.