Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Odnosi Srbije i Hrvatske ne trebaju ovisiti o osobnim prijateljstvima

www.politika.rs/rubrike/Politika/Odnosi-ne-treba-da-zavise-od-licnih-prijateljstava.lt.html

Izbor Nikolića ne sprječava Hrvatsku da na svaki način pomogne bržem napredovanju Srbije k EU-u. Dobrodošla je ona srpska vlada koja je spremna surađivati. Kako zemlje regije mogu u Europi biti važnije od svoje veličine

Zagreb – Vesna Pusić sasvim je rijetka Zagrepčanka u hrvatskoj vladi. Sociologinja i sveučilišna profesorica koja kaže kako je čitav život sanjala da bude ministrica vanjskih poslova. Iako ima loše mišljenje o političarima, predsjednica Hrvatske narodne stranke smatra da su oni „više konzumenti, a manje kreatori“ raznih stereotipa koji pritišću regiju, premda ističe da se političari tako često koriste nacionalizmom zato što je tu, oko nas. „Jer je brzo upotrebljiv. Učinkovit“.  Procjenjuje da Beogradu i Zagrebu trebaju manje ideologije, a više praktičnosti. Kaže još da je „zgodno“ kada su predsjednici Srbije i Hrvatske osobni prijatelji, ali da to ne može biti kriterij za tako važne odnose dviju zemalja.

- Iako Vas je prvi posjet unutar regije odveo u Beograd, pripadate ne malom broju regionalnih političara koji ne kriju da su neugodno iznenađeni izborom Tomislava Nikolića. Priznajete li kao činjenicu to da Srbija nije glasovala zbog regionalne suradnje, već zbog svojih unutarnjih potreba?
= Ne bih se sasvim složila sa sadržajem pitanja, premda pripadam među one koje su jednostavno iznenadili rezultati izbora u Srbiji. Mislim da sam tu u istoj skupini sa samim predsjednikom Nikolićem.
- Njega iznenadilo pozitivno, Vas negativno?
= Ne bih rekla negativno. Što se mene, pa i ljudi u Hrvatskoj tiče, pojavila se jedna nepoznanica, jedna nova varijabla u regionalnim odnosima. Ono na što smo ovdje negativno reagirali bile su one izjava u svezi s Vukovarom i Srebrenicom, a ne na sam izbor. Što se izbora tiče, on nas je iznenadio – ni pozitivno, ni negativno, ali sigurno kao „nov čimbenik“. Dosadašnje smo poznavali, ove ne.
- Nikolić je nakon toga davao različite izjave. Imamo set različitih izjava koje nisu definirane dokraja. Je li čaša dopola prazna ili dopola puna?
= Ako s dopola puna mislite u osnovi na pozitivni stav, onda je dopola puna.
- Imate li poruku za šefa srpskih socijalista Ivicu Dačića, koji smatra kako je nedolazak Josipovića na Nikolićevu inauguraciju „uvreda za Srbiju, ne za Nikolića“?
= Koliko je meni poznato, osim jednog predsjednika, tome nitko drugi nije prisustvovao. U tom pogledu, g. Dačić, kao potencijalni mandatar kako čujem, može biti miran. To se nije odnosilo na Srbiju, čak ni na Nikolića, već na konkretne izjave.
- Prisutna su mišljenja da u sadašnjoj situaciji srpsko-hrvatski odnosi u najboljem slučaju mogu biti zaleđeni na ovoj razini koju su izgradili predsjednici Boris Tadić i Ivo Josipović, u najgorem slučaju mogu biti pogoršani, ali da nikako ne mogu biti poboljšani?
= Ne, ne slažem se. To misle oni koji su više usredotočeni na osobne odnose. Mislim da odnosi između Hrvatske i Srbije nisu i ne trebaju ovisiti o dodatnom osobnom prijateljstvu. To je zgodno, lijep dodatak, ali to nisu međudržavni odnosi. To uistinu ne može biti kriterij za tako važne odnose naših dviju zemalja. Što se odnosa tiče, a oni uključuju rješavanje otvorenih pitanja, zajednička rješenja za neke probleme unutar regije i multilateralne skupove u regiji, suradnju oko nekih europskih tema, mislim da se oko toga može napredovati.
- Ugrožava li izbor Nikolića prije dana obećanja Zagreba da će vlastitim iskustvom na sve načine pomoći bržem napredovanju Srbije k EU-u?
= Možda zvuči altruistički, ali ideja Hrvatske da surađuje sa susjedima na europskim reformama i prenošenju iskustava – jer su ona najupotrebljivija u regiji, jer su najsličnija drugima – proizlazi u prvom redu iz našeg interesa da cijela regija postupno ide k članstvu u EU-u. Ta činjenica (izbor T.N.) neće utjecati na promjenu hrvatskog stava jer smatramo da je interes Hrvatske i svake od tih zemalja da napreduju i u europskim reformama i prema članstvu. Naše je iskustvo da je to način izgradnje institucija i donosi političko sazrijevanje – što cijenimo kod nas samih. Mislimo da je nama pomoglo, a smatramo da stabilnost Hrvatske i svake druge zemlje u regiji jako ovisi o stabilnosti okoline.
- Što se treba dogoditi, i koliko vremena treba proći, da bi Nikolić bio pozvan u Zagreb?
= To ja sama ne mogu odgovoriti. To velikim dijelom ovisi o predsjedniku (Josipoviću) jer svaki poziv ide na razini predsjednika države. Prema tome, bit će tamo i formuliran. Predsjednik je spomenuo da je djelomično već došlo do povlačenje izjava, ali bi bilo dobro da se sve pomakne u pragmatičnom smjeru. Smjeru rješavanja nekih konkretnih pitanja koja imamo bilo u regiji, bilo između dviju zemalja. Manje ideologije, više praktičkih rješenja.
- Naglašavate da je Zagrebu važna nova vlada u Beogradu. Znači li to da od Nikolića očekujete malo, a od vlade mnogo više?
= Vlada ima izvršne funkcije, što znači da će se vanjska, regionalna i sva ostala politika kreirati u vladi. S tog stajališta nama je ako hoćemo – a hoćemo – neobično važno održati komunikaciju, regionalnu i bilateralnu suradnju, vidjeti kako će se sastaviti vlada. Možda će to biti kohabitacija, a možda i neće. Možda će biti s iste političke strane. Što se Hrvatske tiče, mi smo svakako spremni surađivati u regiji. Za tango je potrebno dvoje.
- Naslućujem kako biste željeli da vladu sastavi Demokratska stranka?
= Najdobrodošlija bi bila vlada koja bi bila spremna surađivati s nama.
- Hrvatska 2013. postaje članica EU-a. U kojoj mjeri vanjska politika jedne relativno male zemlje postaje nevažna jer se vanjska politika EU-a u velikoj mjeri formira u Bruxellesu.
= To je u velikoj mjeri tako u teoriji. Individualne vanjske politike pojedinih zemalja članica naravno da su važne i tu postoji dosta odstupanja, što se u prvom redu odnosi na „velike članice“ – osim u našem slučaju. Odnosno, u slučaju regije ima još nekih zemalja koje iz različitih razloga imaju potencijalno veći utjecaj od svoje veličine.
Hrvatska, a svakako u budućnosti i druge zemlje u regiji imaju prostor da im utjecaj bude veći od veličine zato što dolazimo s prostora koji je Europi važan. Ako ni zbog čega drugoga, ono zbog destabilizirajućeg potencijala koji ima i koji je kroz povijest imala. To je argument. Osjećam na vlastitoj koži u kojoj nas mjeri u tom smislu promatraju. Ako smo mi u stanju, kao zemlje regije, preuzeti odgovornost za stabilnost te regije pa preko toga i za neugrožavanje stabilnosti Europe, onda je naš značaj veći od naše veličine. Imamo dodatnu vrijednost.
- I širi manevarski prostor.
= Tako je.
- Imajući u vidu da je srpska diplomacija do sada znala postupati suprotno proklamiranoj vanjskoj politici EU-a, što biste poručili novom šefu srpske diplomacije?
= Dok pregovori s EU-om ne počnu, sve je vanjska politika. Početak pregovora jest 90-95 posto unutarnja politika, iako je svi tretiramo – i mi smo to činili – kao vanjsku politiku. Na samom kraju, ona ponovo postaje vanjska politika.
Jednom kada pregovori počnu, bit će važno koncentrirati se na set tehničkih reformi koje će same po sebi donijeti promjene, ako hoćete čak i u rangu prioriteta stvari, ali važno je imati politički konsenzus. Taj projekt bez toga ne može uspjeti. I ovako je suviše složen, a kamoli ako nemate temeljni konsenzus. Ministru bih, što se EU-a tiče, preporučila da prvo pronađe konsenzus, a onda ga održava na relativno dug rok.
- Predložili ste svojevremeno sklapanje bilateralnog sporazuma sa Srbijom o povlačenju međusobnih tužbi Međunarodnom sudu pravde, rješavanju sudbine oko tisuću Hrvata, povratku hrvatske imovine koja je odnesena u Srbiju, o nestalim osobama i optuženima za ratne zločine. Ima li nečeg novoga?
= Mogućnosti svakako ima, ali sada sve miruje. Počeli su neki preliminarni razgovori pojedinih ministarstava, posebno pravosuđa, ali je to ostavljeno na razini preliminarnih dogovora. Kada se formira (srpska) vlada, treba vidjeti jesmo li na objema stranama sposobni sjesti i dogovoriti načine na koje ćemo rješavati ta otvorena pitanja. Dakle, spremni  smo razgovarati o tužbama za genocid samo ako prije toga možemo postići dogovor o ostalim otvorenim pitanjima – o pitanju nestalih osoba, povrata opljačkanih umjetnina i procesuiranju ratnih zločina.
- Kako vidite položaj Srbije u regiji?
= Srbija ima goleme šanse jer svi bi željeli da se Srbija uključi u EU. U velikoj mjeri sve ovisi o političkoj volji u Srbiji i nekom rješenju u svezi s Kosovom. Mislim kako je bila dosta kontraproduktivna praksa da su se srpska izaslanstva dizala s regionalnih skupova, pa nisu bila prisutna tamo gdje bi trebala biti prisutna. Samom sebi podmećeš nogu. Ne vidim da je to u srpskom interesu.
- Može li se očekivati da će od trenutka kada Hrvatska uđe u EU ona pod kišobranom EU-a činiti sve kako bi  pomogla drugim zemljama regije da i one što prije postanu članice?
= Mi i sada apsolutno surađujemo sa svim zemljama regije. Mi možemo ući u što god želimo, uključujući EU, ali se fizički nigdje nećemo maknuti. Ostajemo tu gdje jesmo. Prema tome, bili mi u Uniji ili ne, naši su susjedi ti koji jesu i duboko smo uvjereni da sigurnost funkcionira u koncentričnim krugovima. Osobito ako imate svijest da ti nitko ne može pomoći ako ne možeš pomoći sam sebi. Međunarodna zajednica je - po mom mišljenju - jedna imaginarna kategorija – može ti pomoći samo utoliko ukoliko zemlje imaju neko rješenje, znaju što žele i kamo idu. O našoj pameti, sposobnosti i aktivnosti ovisit će naša sudbina i budućnost. Zato nam je prvi koncentrični krug prvi interes. Nema tu nikakve dvojbe.
- Imajući u vidu topografiju, komparativne prednosti, razine razvijenosti, pa i zahtjev Europe za pomirenjem i normalizacijom kao preduvjetom članstva, sugerira li se na neki način nešto što bi se nazvalo balkanskom zajednicom neovisnih država?
= Ulaskom u EU mi izlazimo iz Cefte. Moramo imati konkurentnu ekonomiju tako da ćemo u jednom razdoblju biti tamo, a ostatak u Cefti. To je dodatni razlog  da cijela regija što prije uđe u europske okvire. Postoje modeli koji na dugi rok ne uključuju ljubav, ali uključuju korist. Recimo skandinavski, uz ostalo i zato što je s vremenom ujednačio zemlje koje su bile različita stupnja razvoja. Uvijek se svi prvo okreću svojim susjedima.
- Je li Hrvatska spremna preuzeti ulogu Švedske, postati lokomotiva?
= To naravno neće biti isto. Hrvatska nema namjeru niti se postavlja u položaj da nekome bude patron. Ali, je li svjesna koristi nama i drugima, da je dobar model koji nije utemeljen na ljubavi, već na racionalnom interesu, odgovor je da.
- Hoćete li se angažirati na stvaranju takva ozračja u kojem će srpski ulagači moći na hrvatskom tržištu biti prisutni koliko i hrvatski na srpskom?
= Svi ulagači imaju ovdje potpuno ravnopravne uvjete – što znači loše. Nedovoljno otvorene. To se ne odnosi samo na srpske, već i na sve druge ulagače. Uvjeti su previše složeni, previše birokratizirani postupci. To je za nas loše. Nama je u interesu to pojednostavniti.