Nakon što je više od dvije godine bio prvi veleposlanik Republike Hrvatske
na Kosovu, prof. dr. Zlatko Kramarić, osječki sveučilišni profesor i bivši
dugogodišnji gradonačelnik Osijeka, od ožujka je preuzeo dužnost veleposlanika
RH u Makedoniji.
Veleposlanika Kramarića posjetili smo u sjedištu hrvatskog veleposlanstva,
u Ulici mitropolita Teodosija Gologanova 44 u Skopju, te s njim za Glas Slavonije
razgovarali o nizu zanimljivih tema.
Zaobišli smo samo ona pitanja za koja nas je susretljivi Kramarić upozorio
kako mu diplomatska funkcija ne dopušta davati odgovore.
-Gotovo ste pola godine u Skopju. Molim vas, ocijenite brojnost i udjel hrvatskih
zajednica na Kosovu i u Makedoniji.
=Hrvatska zajednica svakako je jača u Makedoniji nego na Kosovu. Na žalost,
broj Hrvata na Kosovu zbog poznatih je razloga s nekadašnjih desetak tisuća
u posljednje vrijeme pao na samo tristotinjak. U Makedoniji ih je, prema našim
procjenama, trenutačno između dvije i pol i četiri tisuće. Ni to nije puno,
ali ipak je znatno više... Stanje će preciznije pokazati popis stanovništva,
koji će se u Makedoniji provesti u listopadu ove godine. Najveći broj Hrvata
živi u Skopju, ali Hrvati nisu autohtona zajednica u Makedoniji, radi se uglavnom
o ljudima koji su ovamo dolazili poslom i ostajali. Vrlo je rijetka pojava
isključivo hrvatskih bračnih parova. Najčešće su to miješani brakovi, Makedonca
i Hrvatice ili Makedonke i Hrvata.
Hrvati su ovdje vrlo ugledni
-Kakav je položaj Hrvata u Makedoniji?
=Mislim da je prilično dobar. Hrvatska zajednica vrlo je ugledna u Makedoniji,
za što treba zahvaliti i mojim prethodnicima, koji su i te kako radili na njezinoj
promidžbi. Hrvati se u prvom redu osjećaju kao državljani Makedonije, ali većina
ima jak nacionalni osjećaj, prisjeća se svojih korijena i tradicije te čuva
svoj identitet. S vremena na vrijeme odem u Klub hrvatske zajednice u Skopju,
čiji se članovi obično sastaju utorkom navečer. To su vrlo simpatični i korisni
susreti, a takav način djelovanja pomaže i hrvatska Vlada.
-Možete li izdvojiti neke Hrvate koji su svojim djelovanjem posebno ostavili
traga u Makedoniji?
=Velik je broj Hrvata nakon II. svjetskog rata došao ovamo, što po kazni, što
po političkim dekretima... Primjerice, veliki hrvatski glazbenik i maestro
Lovro Matačić 1948. godine došao je u Skopje, gdje je imao važnu ulogu u razvoju
makedonske glazbene umjetnosti i važnu ulogu u stvaranju Opere, Baleta i Makedonske
filharmonije. Niz godina ovdje je uspješno djelovao niz hrvatskih profesora
na Pravnom i Medicinskom fakultetu. Zanimljivo je da je otac poznatog hrvatskog
sportskog komentatora Bože Sušeca osnovao Ortopediju u Skopju. Hrvatski filozof
i pjesnik Pavao Vuk-Pavlović imao je značajnu ulogu u razvoju Filozofskog fakulteta
u Skopju te je jako utjecao na makedonske filozofe. Postoji još niz sličnih
primjera.
-Koliko Vam činjenica da ste doktor makedonistike pomaže u obavljanju ove funkcije?
Osjećate li se zbog toga “domaće” u Skopju?
=Naravno, određena je prednost što iznutra poznam makedonsku povijest i kulturu.
U Makedoniji je vrlo brzo, još dok sam bio na Kosovu, prevedena moja knjiga
“Identitet, tekst, nacija – interpretacije crnila makedonske povijesti”. I
u novoj knjizi nastavit ću se baviti makedonskim temama i dilemama, odnosno
traumatičnim pitanjima makedonske povijesti. Osjećam da to ovdje cijene, osobito
mlađa i srednja generacija makedonskih teoretičara i filozofa. Uz to, ovogodišnji
sam dobitnik počasnog priznanja “Kočo Racin” za afirmaciju makedonskog jezika,
književnosti i kulture u RH. To mi je velika čast.
Gospodarska suradnja sve jača
-Koji su glavni ciljevi djelovanja hrvatskog veleposlanstva u Makedoniji?
=Jedan od glavnih ciljeva upravo je adekvatna valorizacija uloge Hrvata u makedonskoj
povijesti. Nadalje, u teškim vremenima globalne financijske krize i te kako
radimo na jačanju gospodarske suradnje između Hrvatske i Makedonije, odnosno
povećanju ulaska hrvatskih proizvoda na makedonsko tržište. Istina, već sada
su ovdje prilično prisutni, recimo, Kraš i Podravka, a od osječkih Saponia,
Karolina i Meggle, no stanje se može poboljšati. Hrvatske su tvrtke u Makedoniji
dobro pozicionirane, ali činimo sve da se robna razmjena između Makedonije
i Hrvatske dramatično poveća. Također, cilj nam je jačanje kulturne suradnje
i razmjene, osobito jer su hrvatski kulturnjaci, ali i estradni izvođači, ovdje
uvijek dobro prolazili. Pritom treba reći da u Skopju postoji i cijenjeni studij
kroatistike. U tom smjeru aktivno radimo i na povezivanju hrvatskih i makedonskih
sveučilišta.
-S kakvim se problemima najčešće susreću Hrvati u Makedoniji? Zbog čega se
najčešće obraćaju Vama, odnosno veleposlanstvu?
=Baš zbog pozitivne percepcije Hrvata u Makedoniji, što je dosta prouzročeno
i zbivanjima devedesetih godina, većih problema u odnosima pripadnika dvaju
naroda zbilja nema. Mogu čak reći da je relativno lako biti veleposlanikom
Hrvatske u Makedoniji... Upravo zbog bračnih “kombinacija” Hrvat-Makedonka
i Hrvatica-Makedonac ljudi nam se najčešće obraćaju s upitima poput mogu li
i na koji način njihova djeca, uz makedonsko, dobiti i hrvatsko državljanstvo.
Postoji i niz Makedonaca čiji su roditelji rođeni u Hrvatskoj, ili su oni neko
vrijeme živjeli u našoj zemlji, pa bi željeli hrvatsko državljanstvo, iako
ne ispunjavaju formalno-pravne uvjete. To je zanimljiv fenomen.
-Trenutačno stanje na Kosovu prilično je alarmantno zbog napetih odnosa između
te zemlje i Srbije. Je li Vam stoga drago što ste se ipak maknuli iz te zemlje?
=Moram priznati da sam ja i na Kosovu imao vrlo pozitivno diplomatsko iskustvo
i vjerujem da sam tamo ostavio niz prijatelja među diplomatima, političarima
i samim građanima. Hrvatska i Hrvati i na Kosovu su jako dobro primljeni. Već
tada bilo je jasno da će se događati ovakve stvari i da će se taj problem kad-tad
morati riješiti. Da sam još uvijek tamo, ne bi me bilo strah jer čvrsto vjerujem
da će se taj problem na kraju mirno riješiti u trokutu između Kosova, Srbije
i međunarodne zajednice.
Mir nema alternativu
-Dakle, ne vjerujete u izbijanje ratnih sukoba na Kosovu?
=To jednostavno mora mirno završiti jer bi bilo kakav drugačiji epilog osim
rješenja na diplomatski i politički način zasigurno izazvao domino-efekt na
ovom području, što se ne može dopustiti. Sigurnost ovih prostora, pa tako i
Makedonije, preduvjet je pozitivnih europskih procesa.
-Kako gledate na napete odnose Makedonaca s gotovo svim susjedima – Srbijom,
Bugarskom, a posebno Albanijom i Grčkom? Očekujete li da oni eventualno eskaliraju
u nekakve veće sukobe?
=Makedonska situacija definitivno nije jednostavna i postoji cijeli niz problema,
posebno spor s Grcima oko imena Makedonija. Kao diplomat to ne mogu detaljnije
komentirati, ali dobro sam upoznat s njima, već i prije dolaska na veleposlaničko
mjesto. Nakon svih sukoba i negativnih iskustava, posebice s Albancima 2001.
godine, svi relevantni i ozbiljni makedonski političari svjesni su da miru,
razgovoru i toleranciji nema alternative. Naravno, treba čuvati svoj identitet,
suverenitet i samosvijest, ali to se može ponajprije kroz mirne razgovore i
dogovore. Sva ona složena pitanja – ime, jezik, vjera – treba rješavati mirnim
putem. Vjerujem da su toga svjesni i svi susjedi.
U popisima Hrvati su u rubrici “ostali”
-U dosadašnjim popisima stanovništva Hrvati su bili navedeni u rubrici “ostali”.
Hoćete li nastojati da se u jesenskom popisu navedu izrijekom?
=Makedonska vlada ima i kvalitetan službeni odnos prema Hrvatima u ovoj zemlji.
Stoga naše veleposlanstvo planira napraviti daljnje iskorake. U razvoju kvalitetnih
međudržavnih odnosa moguće je zahtijevati da se i Hrvati, kao i niz drugih
manjina, navedu svojim imenom. Nije to samo stvar reciprociteta, iako je makedonska
manjina u Hrvatskoj ustavna kategorija. To će nam biti jedan od glavnih ciljeva,
posebice jer mnogi Makedonci i te kako priznaju utjecaj i ulogu hrvatske kulturne
i političke zajednice kroz povijest na Makedoniju. Tu posebice valja izdvojiti
utjecaj našeg biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a treba istaknuti i da je,
primjerice, glasovita zbirka pjesama quotBeli mugriquot (quotBijele zorequot,
nap.a.) makedonskog pjesnika Koče Racina tiskana 1939. godine u Samoboru.
Vraćam se na sveučilište
-Do kada planirate ostati u diplomaciji i što nakon nje? Politički status u
stranci, HSLS-u, morali ste zamrznuti.
=Diplomacija ima svojih lijepih strana, naravno. Posebno kada možete predstavljati
i promovirati kulturu i zemlju, pogotovo u državi koja je a priori naklonjena
Hrvatskoj. Što se tiče trajanja, mislim da nema razloga da u Makedoniji mandat
ne odradim do kraja. Što će biti poslije, vidjet ćemo. Nisam čovjek bez korijena,
dapače. I politika i diplomacija moj su svjesni izbor, ali moje je glavno zanimanje
zapravo sveučilišni profesor. Zato se nakon diplomacije planiram vratiti poslu
nastavnika, i to na novoosnovanom Odjelu za kulturologiju u Osijeku, na koji
sam prešao.
I mi smo baštinici velikih pohoda Aleksandra Makedonskog...
-Pretjeruje li posljednjih godina aktualna makedonska vlast u sklopu velikog
projekta “Skopje 2014.” s postavljanjem silnih spomenika nizu povijesnih osoba
te gradnjom zgrada u antičkom stilu, koje bi trebale predstavljati tradiciju?
=Kada to živite, kada ste tome svjedoci, zbilja dobivate osjećaj pretjeranosti.
No za pedesetak godina odnos prema tim potezima bit će sasvim drugačiji. Izgubit
će se svakodnevni pragmatični motivi i sadašnji kontekst. Na kraju krajeva
– sve tradicije su izmišljene. Nema te nacije koja ne izmišlja svoju tradiciju,
ne rekonstruira i ne stvara je na novi način. Uz to, ja dopuštam da velike
povijesne ličnosti može baštiniti cijeli svijet. Na kraju, i Hrvati su na određen
način baštinici političkih i vojnih akcija Aleksandra Makedonskog, posebice
njegova prelaska u Aziju, čime je stvorio komunikaciju između nje i Europe.