Nakon dinamične pregovaračke 2009. godine, koja je bila obilježena
velikim pomacima, blokadama i dramatičnim obratim, s glavnim pregovaračem
RH za pregovore s Europskom unijom veleposlanikom Vladimirom Drobnjakom
razgovarali smo o pregovaračkim perspektivama u 2010. godini.
- Nedavno je Olli Rehn prvi put javno rekao da će Hrvatska
biti 28. članica bez ikakvih ograda, bez ikakvih ako. Smatrate li
da je to sada napokon posljednji korak naprijed, da su sada sve dileme
riješene?
= Nema sumnje da smo ušli u završnu fazu. Hrvatska se u glavnim gradovima
država članica EU-a već percipira kao 28. članica. Naravno, još uvijek
ima posla koji treba obaviti prije nego što se ta politička odluka
materijalizira kao konkretno članstvo u EU-u.
- Prije nekoliko mjeseci tužili ste se da je puno posla već
obavljeno u pregovorima, ali da se na semaforu ne vidi razina posla
koja je napravljena do sada. Kakvo je sada stanje na semaforu?
= Semafor uvijek malo kasni za stvarno obavljenim poslom, odnosno
brojke na semaforu mijenjaju se tek kada je poglavlje u potpunosti
i do zadnjeg detalja spremno. Vi možete u poglavlju odraditi 95 posto
posla, a broj na semaforu neće se promijeniti sve dok obavljeni posao
ne bude podignut na sto posto. I zbog toga broj otvorenih i zatvorenih
poglavlja nikad, osim na samom kraju kada je sve doista gotovo, ne
odražava realno sve što je učinjeno u pregovaračkom procesu. Ali činjenica
je da smo i na semaforu učinili veliki pomak, te da smo godinu završili
s 28 otvorenih i 17 zatvorenih poglavlja. Taj je broj mogao biti i
veći, ali zbog dobro znanih okolnosti on će ostati takav kakav jest.
- Što se događa s tri poglavlja koja je Slovenija obećala
odblokirati, ali su još blokirana?
= Riječ je o poglavljima Ribarstvo, Okoliš i Zajednička vanjska, sigurnosna
i obrambena politika. Hrvatska je sto posto spremna za njihovo otvaranje
i jedini razlog zbog kojih nisu otvorena jest da Slovenija još uvijek
nije spremna podići svoje rezerve. Očekujemo da će do toga doći početkom
ove godine.
- Hrvatska unatoč turbulencijama još uvijek ima problem s
poglavljem 23, odnosno topničkim dnevnicima, suradnjom s Haaškim sudom.
Smatrate li da je to i dalje ozbiljan problem?
= Pa, to će biti ozbiljan problem sve dok ne prestane biti problem.
Ja se iskreno nadam da će se to uskoro dogoditi. U zaključcima Vijeća
Europska je unija izrazila zadovoljstvo razvojem situacije na temu
suradnje sa Sudom u Haagu. U tim zaključcima Vijeće bilježi u osnovi
dobru suradnju Hrvatske i poziva nas da poduzmemo potrebne korake
kako bi se provela cjelovita i kredibilna istraga u vezi s preostalim
dokumentima. Vijeće, dakle, od Hrvatske ne traži da pod svaku cijenu
pronađe određene dokumente, nego da provede cjelovitu istragu. I to
je upravo ono što Hrvatska čini. Očekujem da će uskoro, upravo na
crti takvih zaključaka, do kraja prepoznati sve što je Hrvatska učinila
i još čini na tu temu i to na pravi način vrednovati.
- Pod opasnošću sam mislio da su neke zemlje članice najavile
quottrackingquot u poglavlju 23, odnosno provjeru usvojenih mjerila.
Hoće li nam to oduzeti više vremena i dovesti u opasnost završetak
pregovora?
= Još uvijek ne znamo koja će biti mjerila za zatvaranje poglavlja
23. Znamo područja na koja će se ona odnositi i nema sumnje da će
se mjerila fokusirati na reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije,
manjinska i druga prava. Mi se mjerila ne bojimo u smislu njihove
zahtjevnosti i ozbiljnosti, jer u njima vidimo priliku za potvrdu
vjerodostojnosti Hrvatske u tim područjima. Ispunjavanje mjerila najbolji
je način da se otklone bilo kakve sumnje čini li Hrvatska doista sve
što treba u tim područjima.
- Što onda znamo?
= Poznata su nam područja na koja će se odnositi. Ono što ne znamo
je kako će biti formulirana i u kojoj će mjeri biti, ne samo sadržajno,
nego i vremenski zahtjevna, jer to može odrediti ukupnu dinamiku procesa
i zbog toga nam je cilj da ta mjerila što prije dobijemo. Stoga je
za Hrvatsku od najveće važnosti da što prije otvori to poglavlje u
kojem je, nemojmo to nikad smetnuti s uma, mjerila za otvaranje ispunila
prije više od godinu dana.
- U medijima se govori o velikim iznosima novca koji će doći
iz EU-a. Možemo li pojasniti model funkcioniranja i kako Hrvatska
na najbolji način može iskoristiti te fondove?
= Fondovi su veliki, a novac koji će Hrvatskoj biti na raspolaganju
u prve dvije godine članstva iznose oko 3,5 milijardi eura. Dio se
odnosi na područje zajedničke poljoprivredne politike, a ostalo su
strukturni i kohezijski fondovi. Hrvatskoj nitko ne može jamčiti da
će potpuno iskoristi novac koji će joj biti na raspolaganju. To će
ovisiti o našim administrativnim kapacitetima, posebno u području
upravljanja fondovima. Iznimno je važno učinkovito djelovanje mehanizama
za izradu projekata u svim područjima državne uprave. Poglavlje 22
- Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata sadrži
čitav niz konkretnih mjerila za zatvaranje u kojima je precizirano
što se od Hrvatske očekuje u pogledu administrativnih sposobnosti.
Trebamo iskoristiti vrijeme do ulaska u EU da podignemo administrativne
kapacitete u tim područjima. To zahtijeva učinkovitu, sposobnu i zadovoljnu
upravu te investiranje u ljudske resurse upravo u tim područjima.
Nije dovoljno samo organizirati ljude, nego i investirati u njihovo
znanje. Hrvatska se polako približava fazi kada će opet trebati objašnjavati
zbog čega je dobro ući u EU. Hrvatska je počela pregovore u jednoj
uniji, a ulazi u jednu sasvim drugu.
- Je li to dobro za Hrvatsku i kako to zemlja koja ulazi može
najbolje iskoristiti u novim okolnostima s Lisabonskim ugovorom?
= Za Hrvatsku je dobra okolnost da je Lisabonski ugovor stupio na
snagu i da je višegodišnji težak proces usuglašavanja konačno završio.
To je veliki uspjeh za Europu. Hrvatska sada ima jasnu sliku kakav
je novi okvir EU-a u koji ulazi i ne mora se više opterećivati eventualnim
neizvjesnostima s tim u vezi. Situacija za Hrvatsku sada je već drukčija,
imamo definiran financijski paket, pa se najjednostavnije može reći
da za hrvatsku stranu članstvo u EU za prve dvije godine znači 3,5
milijarde eura. Prema tome, pogodnosti članstva mjere se milijardama
eura. Riječ je o doista velikom novcu koji, ako se na učinkovit i
dobar način iskoristi, može bitno poboljšati gospodarsku sliku Hrvatske.
- Nije riječ samo o novcu, zar ne?
= Novac, naravno, nije jedini razlog zbog kojeg treba ući u EU. Tu
je niz pogodnosti koje daje zajedničko tržište, a koje su u interesu
zdravog i konkurentnog dijela hrvatskoga gospodarstva, jer je u njegovom
izravnom interesu da iziđe ravnopravno na najveće zajedničko tržište
svijeta, zajedničko tržište EU-a, koje ima pola milijarde potrošača.
Ali tu je i niz političkih, kulturoloških i političkih razloga. Hrvatska
će ulaskom u članstvo dobiti ravnopravno mjesto u sigurnosnoj i demokratskoj
arhitekturi Europe i bit će u poziciji sjediti ravnopravno s ostalima
za stolom za kojim se donose kapitalne odluke o budućnosti cijele
Europe. Svaki hrvatski građanin dobit će niz dodatnih prigoda da svoj
život u EU učini boljim. EU ne donosi automatski bolji život, ali
bitno povećava broj prigoda da se život učini boljim.
Konačna odluka hrvatskih građana bit će pozitivna
- Hrvatskim će građanima očito biti potrebno još malo uvjeravanja,
jer su posljednja istraživanja pokazala da je potpora ulasku u EU
na niskoj razini?
= Podaci govore da značajan dio hrvatskih građana još uvijek nije
siguran. Riječ je o skupini koja je u fazi neodlučnosti, odnosno nema
neki jasno definiran stav. U tom kontekstu govorimo o prenošenju svih
pogodnosti i vrijednosti EU-a na pravi način hrvatskoj javnosti kako
bi lakše mogla donijeti odluku. U vremenima globalne financijske krize
prenošenje takvih poruka nije jednostavno, nije lako nametnuti takvu
poruku u informacijski i medijski prostor koji ima niz drugih tema
koje dominiraju naslovnim stranicama. Ali siguran sam da će s vremenom
i ta poruka naći svoj put do svih građana i kako će se naš proces
bližiti kraju, tako će i interes građana i informacijskog prostora
biti veći. Pregovarački proces traje već više od četiri godine i on
je težak i kompliciran. Ali kada se privede kraju i jednom kada se
podvuče crta, mislim da će se u bitno boljem i perspektivnijem ozračju
donositi konačna odluka o članstvu i nemam dvojbi da će konačna odluka
hrvatskih građana biti pozitivna.
