Za ministra vanjskih poslova i europskih integracija Gordana Jandrokovića
u posljednje se vrijeme tvrdi da je u potpunosti pao u sjenu nove premijerke
Jadranke Kosor, pogotovo u pregovorima sa Slovenijom oko arbitražnog sporazuma,
pregovora koji su bili jedan od najvažnijih ovogodišnjih zadataka hrvatske
vanjske politike. O kritikama na njegov račun, njegovom odnosu sa sukreatorima
vanjske politike – premijerkom i predsjednikom Republike – ali i odnosima Hrvatske
i Slovenije s Jandrokovićem smo razgovarali uoči najavljene ratifikacije arbitražnog
sporazuma u Hrvatskom saboru.
-Stječe se dojam da Hrvatska žuri s ratifikacijom arbitražnog sporazuma. Zašto
ne pričekamo rezultate savjetodavnog referenduma u Sloveniji?
= Od prvoga dana kada su započeli pregovori, Hrvatska je željela postići kvalitetan
dogovor i što prije to pitanje koje opterećuje naše međusobne odnose skinuti
s dnevnog reda. Nakon velikog pregovaračkog napora priveli smo pregovore kraju,
proveli raspravu u Saboru, dobili potporu i na kraju potpisali sporazum. Ne
vidim ni najmanji razlog za odugovlačenje s ratifikacijom.
-Ima li razloga da se građane na referendumu pita što misle o sporazumu, kao
što će to učiniti Slovenija?
=Referendum je legitimno sredstvo odlučivanja i slovenska strana to čini iz
svojih razloga. Što se tiče Hrvatske, rasprava u Saboru je pokazala da je sporazum
dobar za Hrvatsku i smatram da nema potrebe za referendumom. Ako netko smatra
drugačije, ima mogućnost prikupiti dovoljan broj potpisa i organizirati referendum.
-Gospodin Milanović i SDP nisu bili tako zdušno za sporazum. Smatrate li da
imaju pogrešan dojam o sporazumu?
=SDP je bio suzdržan. Pokušali su nesumnjivo dobiti političke bodove, čak su
najavljivali da će biti i protiv...
-Za vas je to bilo čisto politikanstvo?
=Radi se o pokušaju prikupljanja političkih bodova na jednoj temi od velikog
nacionalnog interesa. Vjerojatno zbog bojazni da će takvo ponašanje biti ipak
kritički ocijenjeno u hrvatskoj javnosti, reterirali su i na kraju bili suzdržani.
-Vi ste praktički sad rekli da su oni neodgovorni?
=To je vaša ocjena, ja ću se zadržati na svojoj, da su se, procijenivši da
bi odbijanje izazvalo veliku negativnu kritiku hrvatskih građana, odlučili
za suzdržanost. Međutim, Milanović je spominjao i »aktivnu suzdržanost«, najavljujući
time, prema mom mišljenju, potporu SDP-a kada se bude glasovalo o ratifikaciji
sporazuma.
-Zašto mislite da bi im hrvatska javnost »naplatila« protivljenje kad se javilo
nekoliko skupina, intelektualci i dio crkvenih krugova, koji se također protive
sporazumu?
=Ovo je osjetljiva tema od velikog nacionalnog značaja i povezana je s ulaskom
Hrvatske u EU. Sva kritika koja je bila usmjerena na sporazum zanemarivala
je ostvarivanje tog cilja. Ako se gleda jednoznačno i ako se pitanje potpisanog
sporazuma izvadi iz konteksta ulaska Hrvatske u Europsku uniju, onda nemamo
punu sliku. Međutim, ako se sagleda cjelina, kao i posljedice koje bi njegovo
odbijanje imalo po ulazak Hrvatske u EU, a time i na dugoročne interese, međunarodnu
pozicioniranost i životni standard hrvatskih građana, te kritike ne mogu prihvatiti.
Osim toga, izuzetno je važno naglasiti da arbitražni sporazum predviđa da se
granična crta odredi u skladu s međunarodnim pravom, pred međunarodnim pravosudnim
tijelom, a za što smo se od početka pregovora zalagali. To je bio smisao i
prvoga Rehnova prijedloga što ga je usvojio Hrvatski sabor.
-Postoji li rizik da se na arbitraži izgubi dio teritorijalnog mora?
=Ne vjerujem u takav ishod. Oni koji u Hrvatskoj prejudiciraju takav ishod,
u stvari slabe hrvatsku pregovaračku poziciju. Uvjereni smo da je ovakav arbitražni
sporazum, po kojem će se granična crta utvrditi na temelju međunarodnog prava,
a »junction«, odnosno veza Slovenije prema otvorenom moru temeljem međunarodnog
prava, pravednosti i dobrosusjedskih odnosa, dobar za Hrvatsku. S argumentima
koje imamo nećemo izgubiti ni jedan dio svoga teritorija.
-Vaš kolega u Sloveniji tvrdi da je riječ »junction« bila spomenuta u sporazumu
Račan – Drnovšek?
=Taj sporazum je u izvorniku na hrvatskom i slovenskom jeziku. Nije moguće
da se uopće spominjala riječ »junction«. Možda je to netko mogao prevesti na
taj način, ali u izvornicima to ne postoji. Taj argument otpada.
-Stekao se dojam i da vi uopće niste sudjelovali u pregovorima Hrvatske i Slovenije?
=Možda bi neki htjeli stvoriti takav dojam, ali on nema veze s realnošću. Sudjelovao
sam u razgovorima od početka, od veljače ove godine. Podijelio bih to razdoblje
na dva dijela, prvi krug do 15. lipnja u kojem smo pregovarali ministar Žbogar,
povjerenik Rehn i ja, i na drugi krug, koji je započeo sastankom u Trakošćanu,
kada je stvoreno novo ozračje i dinamika u pregovorima.
-A koja je uopće bila vaša uloga u tom drugom krugu?
=Aktivno sam sudjelovao u pregovorima i donošenju svih odluka u pregovaračkom
procesu. No, ključnu ulogu u tom procesu imala je predsjednica Vlade Jadranka
Kosor, što je javnost i prepoznala.
-Pogađa li vas onda što javnost misli da ste nestali s radara u ovom i nekim
drugim slučajevima vođenja vanjske politike?
=Iznenađuje me takva ocjena jer mi je ovo jedno od najintenzivnijih razdoblja
otkad sam ministar. Nisam sujetan i uvijek rado podijelim uspjeh sa svojim
suradnicima. Meni je važno ostvarenje cilja.
-Ali, dok se određivala budućnost hrvatsko-slovenskih odnosa, vi ste bili u
Omanu, Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima?
=Put u te zemlje je bio dogovoren nekoliko mjeseci ranije i nisam ga mogao
otkazivati. Pregovori sa Slovenijom traju praktično već godinu dana i bilo
bi jako štetno da su u tom razdoblju zaustavljene sve ostale vanjskopolitičke
aktivnosti.
-Daje li vam premijerka više prostora za vođenje vanjske politike od bivšeg
premijera Sanadera koji je figurirao kao ministar vanjskih poslova u sjeni?
=Ivo Sanader obilježio je jedno razdoblje, odlučio je otići i tome se nema
više što dodati. Premijerka Kosor u ova prva četiri mjeseca ostvarila je izvrsne
rezultate, ne samo na vanjskopolitičkom, nego i unutarnjem planu. Provodi politiku
utemeljenu na novoj paradigmi tolerancije i solidarnosti, kompromisa i dijaloga,
socijalne osjetljivosti, ali i odlučnosti u rješavanju svih, pa i najtežih
državnih i društvenih problema. Takav pristup politici nov je, ne samo u Hrvatskoj,
nego i na prostoru jugoistočne Europe.
-Te su osobine – socijalna osjetljivost, kompromis, dijalog – nedostajale Sanaderu?
=Svatko ima svoj stil i svako vrijeme traži specifične načine upravljanja.
Premijerka Kosor ima svoj stil koji daje rezultate. Unijela je svježinu na
hrvatsku političku scenu, otvorila neke procese koji koriste Hrvatskoj i u
tome ne samo da ima snažnu stranačku potporu, nego i potporu sve većeg broja
hrvatskih građana.
-Vas se percipira kao Sanaderovog čovjeka. Je li vaša pozicija u Vladi oslabila
njegovim odlaskom?
=Nisam stekao takav dojam, dapače, s predsjednicom Kosor imam vrlo kvalitetnu
suradnju. Njezin stil upravljanja je takav da uvažava svoje suradnike i zajedno
s njima donosi odluke. Takav način rada mi odgovara.
-Pisalo se da se tajno sastajete s bivšim premijerom?
=Ni sa kim se ne sastajem tajno, pa niti s bivšim premijerom, a niti sam dio
bilo kakve urotničke skupine. Dapače, po svojoj prirodi sam takav da volim
otvoreno razgovarati o svemu i da otvoreno iznosim svoje stavove, a svako urotništvo
mi je strano i suprotno mom političkom svjetonazoru.
-Gospodin Polančec je dao ostavku na mjesto ministra i potpredsjednika Vlade.
Hoće li nam to pomoći na putu u EU?
=Te dvije stvari ne bih povezivao. Da bi netko bio osuđen, potrebno je to i
dokazati. Lovom na vještice nećemo dobiti naklonost EU-a. Međutim, sve treba
istražiti i ako se nešto dokaže, treba i procesuirati. No, mislim da nije dobro
vezati pojedinačne sudbine s ulaskom Hrvatske u EU. Funkcioniranje institucija
i pravnog sustava će Hrvatsku dovesti do EU-a.
-Smatrate da je slučaj Polančec lov na vještice?
=Pitali ste me je li njegovim odlaskom Hrvatska bliže Europskoj uniji, a ja
vam odgovaram da pojedinačni slučajevi neće odlučiti o putu Hrvatske u EU.
Institucije trebaju funkcionirati, a oni ljudi kojima je dokazano da su krivi,
trebaju odgovarati. U slučaju gospodina Polančeca ništa nije dokazano. Ne mogu
i ne želim suditi temeljem medijskih napisa i napada političkih protivnika.
Nekome mogu suditi tek kad mu institucije pravne države dokažu krivnju.
-Je li onda uopće trebao dati ostavku?
=To je bila njegova osobna odluka i ne može se gledati u kontekstu ulaska Hrvatske
u EU.
Oko Thompsona sam se trebao konzultirati s predsjednikom Mesićem
-Kakav je vaš odnos s predsjednikom Mesićem?
=S predsjednikom sam surađivao i surađujem korektno, imamo iste ili slične
poglede na hrvatsku vanjsku politiku i našu suradnju mogu ocijeniti pozitivnom.
-I nakon slučaja s Thompsonom?
=Taj smo slučaj razriješili, razgovarali smo o tome i jedan slučaj ne bi trebao
baciti sjenu na sveukupnu suradnju koja je bila dobra.
-Jeste li pogriješili u tom slučaju?
=Trebao sam razgovarati i informirati i predsjednicu Vlade Kosor i predsjednika
Mesića o tome što ću učiniti.
-A ono što ste napravili – poslali notu Švicarskoj – to ste trebali napraviti?
=S obzirom na kvalifikacije i objašnjenje koje je švicarska strana dala kada
je donosila odluku o zabrani ulaska Marka Perkovića u Švicarsku, smatram da
je trebalo reagirati, kao što smo i učinili, kroz našu konzularnu upravu.
Bilo bi bolje da se Jurica nije dogodio
-Bliži se kraju naše dvogodišnje nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti. Koje
je vrijednosti i stavove Hrvatska u tom tijelu zastupala?
=Ulazak u VS bio je veliki uspjeh. Od zemlje o čijoj se suverenosti i teritorijalnoj
cjelovitosti odlučivalo na sjednicama VS-a, postali smo članica tog istog tijela.
Kao što se vidi iz 15 mirovnih misija u kojima sudjelujemo, Hrvatska se zalaže
da se svjetska pitanja rješavaju u duhu solidarnosti, miroljubivo, kroz dijalog
i međusobno uvažavanje. Takvu politiku zagovarali smo i u sustavu VS-a.
-Jesmo li se zbog slučaja veleposlanika Nevena Jurice osramotili?
=Nažalost, to se dogodilo tijekom našeg članstva u VS-u. Ne bih rekao da se
Hrvatska osramotila, ali bi bilo bolje da se to nije dogodilo, jer je bacilo
sjenu na sveukupan rad Hrvatske u VS-u. Međutim, ocjene zemalja s kojima surađujemo
su vrlo pozitivne i možemo smatrati da smo dobro odradili dvogodišnji mandat.
-Je li Neven Jurica bio pogrešan izbor za tu dužnost?
=Lako je sada suditi i reći da je gospodin Jurica bio pogrešan izbor. No, mislim
da je on u političkom smislu odradio posao korektno.
-Prije deset mjeseci na konzultacije ste pozvali i veleposlanika u Libiji,
Jovana Vejnovića. Što će biti s tim slučajem?
=Gospodin Vejnović će se razdužiti u Libiji. Procedura za prestanak njegovog
mandata je u tijeku.
-Kažete da će predsjednik Mesić potpisati njegovo razrješenje što je dosad
odbijao?
=Gospodinu Vejnoviću ističe mandat, tako da vjerujem da neće biti problema
s potpisom predsjednika Mesića.
-Treba li MVPEI imati veće ovlasti oko imenovanja i razrješenja veleposlanika?
=O tome odlučuje predsjednik Republike i predsjednica Vlade i to ne treba mijenjati.
No, Ministarstvo treba snažnije mehanizme kojima će moći sankcionirati neprofesionalno
ponašanje pojedinih diplomata. Inzistirat ću da to bude riješeno novim Zakonom
o vanjskim poslovima.