Nedavni kraći posjet veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj
Stolici prof. dr. Emilija Marina riječkom nadbiskupu Ivanu Devčiću
i Riječkoj nadbiskupiji pružio nam je priliku za razgovor s njim –
o aktualnim odnosima Hrvatske i Svete Stolice, Diplomatskom zboru
pri Svetoj Stolici, pozivima papi Benediktu XVI. da posjeti Hrvatsku.
=Može se reći, kako se to obično kaže, da su odnosi naše zemlje i
Svete Stolice tradicionalno dobri. Vjerujem da to nije samo fraza
koju ponavljamo, nego je to doista tako i danas, kao što je bilo od
početka nezavisnosti Republike Hrvatske kada su Sveta Stolica i papa
Ivan Pavao II. osobno snažno podupirali samostalni put naše domovine.
Više se ne govori o samostalnom putu jer taj put jest, ali se govori
o suvremenim događajima koji za nas poglavito znače integraciju u
Europsku uniju.
-Znamo da je Sveta Stolica stalno podupirala hrvatsko pristupanje
u članstvo Europske unije. Kako je to sada, kada su prije nekoliko
dana pregovori deblokirani?
=Sveta Stolica je proteklih godina, što sam pratio izbliza u protekle
četiri i pol godine kao veleposlanik, izričito podupirala ne samo
naše težnje za ulazak u Uniju, nego je naglašavala naše pravo da budemo
u Europskoj uniji. Jer, mi pripadamo toj obitelji, a evo, stjecajem
nekih povijesnih razloga ostali smo izvan i stjecajem nekih, recimo
to tako, tekućih problema, bili smo zaostali u pristupu Europskoj
uniji za, recimo, susjednom Slovenijom. Sveta Stolica je preko izjava
svojih najviših dužnosnika snažno podupirala naše pravo da budemo
članovi Europske unije. K tome, kako se velika većina pučanstva Hrvatske
deklarira kao katolici, Sveta Stolica vidi oportunost da jedna takva
zemlja bude članica te najveće i najznačajnije asocijacije europskih
zemalja.
-S vremena na vrijeme u Hrvatskoj se uvijek aktualizira pitanje ugovorenih
odnosa naše zemlje i Svete Stolice. Kako na to gledate?
=Mnogi priznaju, ne svi, da je uređenje odnosa između Svete Stolice
i Republike Hrvatske učinjeno na najbolji način. Zahvaljujući tim
ugovorima, i druge su vjerske zajednice u Hrvatskoj s državom uredile
svoje odnose pa je uređivanje odnosa s Katoličkom crkvom zapravo bio
bitan element kojim je omogućeno – bar po mnogim mišljenjima – i odlično
uređenje odnosa s drugim vjerskim zajednicama. U više prigoda sam
imao priliku i čitati i čuti da, primjerice, muslimani smatraju kako
je odnos države prema muslimanima – kakav je u Hrvatskoj – najbolji
od svih europskih zemalja.
-Kako je to biti veleposlanik pri Svetoj Stolici i što možete
reći o tom Diplomatskom zboru?
=Tradicionalno se mjesto veleposlanika pri Svetoj Stolici doživljavalo
kao vrhunac karijere jednog diplomata i uglavnom su ambasadori bili
imenovani na to mjesto kad bi bili pri kraju karijere, pred mirovinu.
To je imalo svoje dobre strane, jer su to bili ljudi s velikim iskustvom.
Koliko znam, sama Sveta Stolica je počela sugerirati državama da se
ta praksa mijenja – i postupno se to mijenja. U ove četiri i pol godine,
koliko sam veleposlanik, dosta je bitna, vidljiva razlika – npr. ja
više nisam među najmlađima, nego negdje u sredini po životnoj dobi,
a i po stažu. Naime, ima veleposlanika koji su mnogo duže od mene
u Diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici.
Što se tiče brojnosti Diplomatskog zbora, Sveta Stolica ima diplomatske
odnose s praktički svim državama svijeta, ima stotinjak svojih ambasadora
u tolikim metropolama, osim u Pekingu, no to je posebna tema. Međutim,
od tog svekolikog broja država na svijetu, osamdesetak ih ima rezidentne
ambasadore, što znači one koji su poslani izravno u Rim da budu ambasadori
pri Svetoj Stolici. Neke zemlje imaju ambasadore npr. u Parizu, Pragu,
Bernu, koji su tamo akreditirani i usput obavljaju i službu ambasadora
pri Svetoj Stolici. Gotovo sve europske zemlje imaju rezidentne ambasadore
u Rimu pri Svetoj Stolici. To je veoma kvalitetan i vrlo dinamičan
Diplomatski zbor koji se zapravo pretvara u jednu multilateralnu diplomaciju.
Tu se događaju sadržajni razgovori unutar pojedinih regionalnih skupina
i unutar kontinenata. Od kolega koji su bili na mnogo mjesta u diplomatskoj
službi, iz raznih zemalja, čujem da nigdje nisu imali tako kvalitetan,
sadržajan, ali i kolegijalan život i kontakte kao što je to u Diplomatskom
zboru pri Svetoj Stolici.
-Kao kulturni i znanstveni djelatnik, zasigurno ste i u Rimu
pokrenuli neke kulturne projekte s ciljem predstavljanja naše zemlje.
=U protekle četiri godine Veleposlanstvo RH pri Svetoj Stolici istaknulo
se osobito na području kulture i znanosti. U ovoj prigodi, okolnosti
me nukaju da spomenem makar dvije pojedinosti: objavili smo tri knjige
»Circolo dell'Ambasciata croata« te smo posredovali da Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti ispuni svoj desetljetni naum da u čast velikoga
Cresanina Franje Petriša postavi spomen-ploču na rimskoj crkvi Sant'Onofrio,
u kojoj leže njegovi posmrtni ostaci, više od četiri stoljeća nakon
preminuća.
-Kardinal Bozanić, a prije njega i određeni državni dužnosnici,
pozvali su papu Benedikta XVI. da posjeti Hrvatsku. Ima li kakvih
naznaka mogućeg posjeta?
=Od dolaska na Petrovu stolicu pape Benedikta XVI. i hrvatski dužnosnici
– posljednji u lipnju ministar vanjskih poslova i europskih integracija
Gordan Jandroković – i crkveni velikodostojnici,
u nekoliko su navrata izražavali želju Svetom Ocu da posjeti Hrvatsku,
i Sveti Otac je tu želju s razumijevanjem primao. U ovom trenutku
nije za sljedeću godinu službeno najavljeno ni jedno putovanje Pape
izvan Italije i, prema tome, sve su mogućnosti otvorene.
Vjerujem da je 50. obljetnica smrti kardinala bl. Alojzija Stepinca
dobar povod za eventualni Papin pohod Hrvatskoj, pogotovo i stoga
što je Stepinac bio jedan od mnogih koji su nakon Drugog svjetskog
rata podnijeli, može se tako reći, mučeništvo. Počast Stepincu bila
bi indirektno i počast drugim crkvenim prelatima, ali i kako se to
obično kaže, običnim ljudima, koji su podnijeli teške žrtve u to poratno
doba.
S druge strane, ako postavite pitanje, koja država u okviru zapadnog
svijeta, slavenske populacije, ima kontinentalni i mediteranski, sredozemni
dio – to je Hrvatska. Ako gledate Mediteran, poglavito njegovu povijesnu
zapadnu hemisferu, ono je podijeljeno između latinskih i arapskih
naroda, a jedini značajni slavenski dio Sredozemlja je hrvatski dio.
I tu mi se čini da je velika snaga Hrvatske, u tom suodnosu europskog
kontinenta i Sredozemlja. Vjerujem da bi tu Hrvatska imala mnogo što
reći i da će reći i u budućnosti, primjerice i u okviru nove Unije
za Mediteran, kao što je govorila u svojoj prošlosti. To je još jedan
element koji bi mogao biti u prilog, nadajmo se, jednog – izglednog
u sljedećoj godini – pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj.
Slično uređeni ugovori
-Je li Hrvatska po ugovorima sa Svetom Stolicom doista specifična
i puno drukčija od drugih država ili su oni slični ugovorima kakve
su sklopile druge zemlje?
=Ugovori su međunarodnopravno valjani i tu nemam što komentirati.
Objavljeni su u jednoj knjizi s komentarima i s komparacijom konkordata,
ugovora, raznih država sa Svetom Stolicom. Ima država koje nemaju
nikakve ugovore, ali kada gledate one koje ugovore imaju, vidjet ćete
da je u mnogočemu slično uređeno. U nečemu osobito bitnom ti ugovori
ne odudaraju od drugih ugovora koje je u novije vrijeme Sveta Stolica
sklapala s raznim državama, ali imaju svojih specifičnosti.
Smiljana Rendić, najbolji hrvatski novinar vatikanist
Iz moga kuta gledanja, mislim da možemo reći da je Veleposlanstvo
RH pri Svetoj Stolici u proteklim godinama imalo vrlo dobru, ako smijem
reći i odličnu suradnju s Hrvatskom biskupskom konferencijom, pa i
s nizom biskupija i nadbiskupija pojedinačno. I ovaj moj kratak posjet
Riječkoj nadbiskupiji i metropoliji je u znaku tih dobrih odnosa,
za koje se nadam da će se i nastaviti. Kada sam u Rijeci, ne mogu
se ne sjetiti vaše sugrađanke Smiljane Rendić koja je bila proglašena
Zlatnim perom »Glasa Koncila«, i koja je bila najbolji hrvatski novinar
vatikanist: njezini članci od vremena Drugog vatikanskog sabora pa
nadalje, ostali su bez premca do danas.
