Davor Božinović je državni tajnik za europske integracije imenovan na to mjesto u rujnu ove godine, do tada je bio šef Misije RH pri NATO-u. U ova zanimljiva vremena kada je pristupanje Hrvatske Europskoj uniji i NATO-u već zacrtano odlučili smo potražiti sugovonika u osobi koja je sasvim sigurno među najupućenijima u ovu tematiku. Pročitajte kakva su očekivanja i planovi Hrvatske na putu prema Europskoj uniji i NATO-u
Vidite li Hrvatsku 2015. bez Europske unije i Nato-a? Ne vidim. Hrvatska će biti članica Europske unije i NATO-a puno prije 2015., postat će članica NATO-a sljedeće godine, a već u ovom trenutku ona funkcionira i percipirana je kao punopravna članica. Hrvatska već sada sudjeluje na svim odborima te upravljačkim i radnim tijelima NATO-a. U ovome trenutku Hrvatska samo čeka proces ratifikacije pristupnog protokola od strane članica što je posao koji bi trebao biti završen do početka travnja, sljedećeg NATO summita na kojem će Hrvatske sjediti kao punopravna članica. Što se tiče Europske unije Hrvatska je dobila takozvanu indikativnu mapu puta prema kojoj Europska komisija smatra da Hrvatska može završiti tehnički dio pregovora do kraja 2009. godine. To znači da bi, ukoliko ispunimo sve kriterije i zahtjeve iz pregovaračkog procesa, mogli 2010. ili početkom 2011. postati punopravna članica Europske unije. Što će nam NATO donijeti i koje su njegove ključne prednosti? Donijet će nam ono što je već donio za 26 zemalja članica, a to je jedna sigurnost koju niti jedna država ne može samostalno niti osigurati niti platiti. To je obrambeni savez zemalja s kojima Hrvatska želi biti u društvu i s kojima dijeli zajedničke vrijednosti. Hrvatskoj je definitivno mjesto u političko-obrambenom savezu Europe i Amerike. Mnogi su skeptični glede NATO-a i pitaju se od koga se NATO brani danas? Ne bih rekao da se brani NATO, brane se države članice koje su prihvatile NATO okvir koji već 60 godina predstavlja najbolju zaštitu koju mogu osigurati sebi samima i jedna drugoj. NATO je organizacija koja se danas bavi suvremenim izazovima za sigurnost svojih članica. To se ne odnosi isključivo na obranu od konvencionalnih napada koje nikada ne možete isključiti, jer svjetska povijest je povijest ratova. Današnji NATO suočava se s borbom protiv terorizma, proliferacije oružja za masovno uništenje, pokušava osigurati energetsku sigurnost i brojne druge potrebe koje su karakteristične za stoljeće u koje smo ušli. Koliko će nato koštati porezne obveznike, a koliko će donijeti gospodarstvu? NATO članice su države Europe i Amerike koje ostvaruju dnevnu trgovinsku razmjenu u iznosu od skoro dvije milijarde eura te čine 40 posto ukupne svjetske razmjene. Te zemlje najviše investiraju jedne u druge, što znači da se upravo u tom krugu zemalja događa navjeći dio ukupnih svjetskih investicija. Članica NATO-a se percipira kao demokratska i sigurna država, a takve države su visoko na listi prioritetnih zemalja u koje investitori žele uložiti svoj novac. Hrvatska će plaćati takozvanu članarinu koja je među najnižima u NATO-u, ona iznosi oko 0,25 posto ukupnih troškova saveza koji se odnose na održavanje neophodnih infrastrukturnih sadržaja bitnih za funkcioniranje saveza. Ta članarina na godišnjoj razini iznosi oko četiri milijuna eura. S druge strane Hrvatska će dobiti takvu razinu sigurnosti za zaštitu svojeg teritorija i građana kakvu si ne može priuštiti ne samo Hrvatska nego niti jedna članica NATO-a pojedinačno, a podsjetimo da su to najrazvijenije i najbogatije zemlje svijeta. Europska unija i NATO se donekle isključuju jer Europa ima težnje ka samostalnoj obrani, a i NATO je dosta nepopularan prvenstveno zbog nepopularnosti Amerike u svijetu. Ne bi li nam bilo bolje da se držimo samo Europskog obrambenog plana a NATO zaobiđemo? Ne bih se složio o percepciji Amerike. Možda možemo govoriti o trenutačnoj većoj ili manjoj popularnosti poteza koje jedna zemlja povlači na međunarodnoj sceni, ali ja vas podsjećam da su zadnji predsjednički izbori u Americi jednostavno doživljeni kao prvi globalni, prvi svjetski izbori s obzirom da je cijeli svijet danonočno pratio razvoj događaja i isčekivao rezultate. To se sigurno ne bi moglo dogoditi jednoj zemlji koja nije popularna u svijetu. Ameriku se i danas doživljava kao lidera demokratskih procesa. Obrambene politike NATO-a i Europske unije se ne isključuju. Dvadeset i jedna članica NATO-a ujedno je i članica Europske unije i upravo zemlje koje najviše zagovaraju zajedničku europsku obrambenu politiku kao što su Francuska i Njemačka također su među najvećim kontributorima u misijama koje izvodi NATO. Europska unija i NATO imaju i ugovornu suradnju kroz sporazum Berlin plus. U posljednje vrijeme svakih dvadeset dana sastaju se šefovi NATO-a i Europske unije kako bi razmijenili mišljenja po pitanju sigurnosti i vanjske politike. Kao što niti jedna država ne odustaje od samostalne obrane, kao što će Amerika razvijati svoju obranu i izvan NATO-a, tako će isto raditi i Europska unija. Ali NATO je uvijek tamo gdje su interesi Europe i Amerike zajednički. Otpadaju li po Vama bilo kakve špekulacije o Zapadnom Balkanu koji zajedno ulazi u Europsku uniju? Ne otpadaju samo po meni, vi imate stajališta Europske unije koja je dala perspektivu članstva Jugoistočne Europe. Taj proces je otpočeo prije osam godina Zagrebačkim summitom. Već tada je rečeno da će svaka država ovisno o svojim reformama, ovisno o svojim rezultatima individualno pristupati Europskoj uniji. Svaka država je dosad pristupala Europskoj uniji temeljem svojih rezultata, a tako će biti i ubuduće. Europska unija i NATO ne slažu se uvijek u tome koje su zemlje poželjne za članstvo. Kada će Turska u Europsku uniju ili Srbija u NATO? Poces proširenja je dvotračan, s jedne strane država mora prvo izraziti želju da postane članica neke integracije, a onda oni koji su u toj integraciji odlučuju o tome koliko brzo i koliko kvalitetno ona provodi reforme da bi mogla postati članicom. Takav je slučaj s Turskom. Što se Srbije tiče ona sama nije deklarirala članstvo u NATO-u kao svoj vanjskopolitički cilj ili prioritet i dokle god je tako naravno da nitko neće tjerati Srbiju u NATO. Bitno je shvatiti da NATO i Europsku uniju čine države koje su demokratske i kada imate skup demokratskih država nije za očekivati da svi jednako misle. Jednoumlje u demokratskim savezima je nešto što nije uobičajeno. Ako Srbija uđe u Europsku uniju prije Kosova, što je izvjesno, kako će se riješiti problem Kosova i završiti integracija Balkana u Europsku uniju? Odnos Srbije i Kosova je jedan kompleksan odnos, on će se sigurno riješavati kroz cijeli niz godina. Jedan od kriterija ulaska u Europsku uniju je sigurno i dobrosusjedska suradnja tako da ne vidim da netko ispunjava političke kriterije za članstvo u Uniji, a da ih u praksi i ne dokaže. Koje će biti promijene za hrvatske građane neposredno nakon pristupanja Europskoj uniji? Možemo govoriti temeljom iskustava zemalja koje su već prošle taj put. Činjenica je da se u svim zemljama koje su ušle u Europsku uniju živi bolje nego što se živjelo prije ulaska. Upravo iz toga razloga Europska unija je i dalje magnet za zemlje koje su ostale izvan tog kruga. Studenti će moći bez problema putovati i studirati sa svojim kolegama u zemljama članicama Europske unije. Europska unija znači jedan red, transparentan odnos u gotovo svim područjima ljudskog života i apsolutno se pokazala kao organizacja najuspješnija za prosperitet zemalja članica koje ju čine. Hrvatski građani sigurno će osjetiti dobrobiti članstva u Europskoj uniji od rasta vlastitog standarda do činjenice da će država postati jača kroz mogućnost da sudjeluje u donošenju odluka koje se tiču nje i njezinih građana. Jednostavno Europska unija je najbolje rješenje za budućnost Hrvatske, baš kao što je najbolje rješenje za budućnost Francuske, Njemačke, Austrije i svih zemalja koje su članice. Koja je perspektiva mladih naroda u Europskoj uniji? Perspektiva manjih država je upravo u tome da će biti u poziciji boriti se za svoje stavove. U ovome trenutku dok ste izvan svih foruma u kojima se odlučuje o pitanjima od porezne politike do ribarstva, poljoprivrede i tržišnog natjecanja, vi niste taj koji može utjecati na kreiranje odluka. Upravo za manje države integracije znače više nego za velike države. Velike države bi se u krajnjoj nuždi lakše snašle bez integracija. Hrvatska će kroz ekonomsku, političku i kulturnu komponentu sigurno ojačati svoj međunarodni položaj. Uostalom, hrvatski jezik će postati jedan od službenih jezika Europske unije. Ukoliko Hrvatska uspješno završi pregovore i dobije zeleno svjetlo za pristupanje Europskoj uniji, a narod na referendumu odbije pristupanje, postoji li plan za takav scenarij? Hrvatski narod je kao i svi europski narodi pokazao povijesnu mudrost i odgovornost te se neće odreći nečega što je bolje, a Europska unija je bez sumnje najbolje rješenje za Hrvatsku. Ne mogu zamisliti scenarij u kojem bi hrvatski građani glasovali protiv Europske unije. Naravno mi sa svoje strane moramo uložiti maksimalan napor da hrvatskim građanima pojasnimo sve prednosti i odgovornosti koje proizlaze iz članstva u Europskoj uniji. Za kraj što mislite o prenošenju suvereniteta naše države prilikom pristupanja Europskoj uniji i prihvaćanja Lisabonskog ugovora? Ja to ne bih nazvao prenošenjem suvereniteta, prije bih rekao da se radi o udruživanju suvereniteta. Sutra će Hrvatska kao članica unije biti u poziciji odreći se određenih rješenja ili podržati neka druga zbog dobrobit svih. Više se radi o dobrovoljnoj odluci država da udruže suverenitet na jednoj višoj razini, jer smatraju da im je tako svima bolje.