Regija jugoistočne
Europe je vrlo dinamična i nepredvidljiva, a politički i dalje puna
izazova. O situaciji u regiji razgovarali smo s ministrom vanjskih poslova
i europskih integracija Gordanom Jandrokovićem.
-Posljednji događaji u Crnoj Gori, vezani uz crnogorsko priznanje
Kosova, uznemirili su cijelu regiju. Mislite li da je ti događaji mogu
destabilizirati?
=Hrvatska vanjska politika ima tri osnovna stupa: ulazak u Europsku
uniju, ulazak u NATO i djelovanje Hrvatske na prostoru jugoistočne Europe
s ciljem stabilizacije tog prostora da bi mu se osigurao gospodarski
razvoj, stabilnost, dugoročna suradnja i mir. Daleko smo odmakli na
putu prema EU i NATO-u, a kada je riječ o tom trećem stupu naše politike,
želimo biti aktivni i pridonijeti ciljevima koje sam naveo, dakle, stabilnosti,
miru i sigurnosti. Hrvatska je priznala Kosovo smatrajući da je riječ
o političkoj realnosti i da će taj čin priznavanja pridonijeti stabilizaciji
stanja u jugoistočnoj Europi. Smatramo da su Crna Gora i Makedonija
upravo iz tih razloga priznale Kosovo. Svaka daljnja destabilizacija
koja bi se događala u tim zemljama zbog priznanja Kosova ne bi pridonijela
stabilnosti regije. Hrvatska će dati svoj doprinos da se to ne dogodi.
-Kako to Hrvatska može učiniti ?
=Tako da u suradnji s međunarodnom zajednicom intenzivno radimo na jačanju
euroatlantske perspektive tih zemalja. Što konkretno? Svojim iskustvom,
znanjem i savjetima može pripomoći u stabilizaciji regije, svih onih
zemalja koje imaju ambiciju da postanu članice Europske unije i NATO-a.
Hrvatska će svojom politikom djelovati stabilizirajuće i u kontaktima
s predstavnicima EU-a i NATO-a tumačiti tu politiku i pomagati tim zemljama
te pružati svu potrebnu pomoć.
-U posljednje vrijeme problemi su se preselili i u susjednu
BiH. Jeste li zabrinuti zbog izjava Milorada Dodika o mogućem odcjepljenju
Republike Srpske?
=Već mjesecima u kontaktima s predstavnicima međunarodne zajednice ističemo
nužnost ponovnog vraćanja fokusa na BiH. Nakon priznanja Kosova, potrebno
je vratiti interes međunarodne zajednice na BiH. Zašto? Situacija u
toj zemlji još nije stabilna. Ne postoji konsenzus sva tri konstitutivna
naroda o budućnosti te zemlje. Daytonski ugovor je zaustavio rat, ali
je očito da je riječ o dokumentu koji ne može osigurati daljnji razvoj
i funkcioniranje BiH. Očito je da će se trebati ići u reforme ključnih
dokumenata koji definiraju strukture i način funkcioniranja BiH. Hrvatski
stav je tu jasan i nedvosmislen: podržavamo suverenitet i integritet
BiH, podržavamo konstitutivnost i jednakopravnost sva tri naroda, podržavamo
ona rješenja koja će osigurati da institucije BiH efikasno funkcioniraju,
kao i rješenja koja će osigurati europsku budućnost BiH. Nestabilna
BiH može biti uzrok destabilizacije cijele jugoistočne Europe. To nije
naš interes. Upravo suprotno, želimo stabilnu BiH, stabilnu regiju,
jer je ta stabilnost važna i za Hrvatsku.
-Visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak najavio je redefiniranje
ustrojstva BiH. Kako Hrvatska vidi to redefiniranje, posebice s obzirom
na položaj Hrvata u BiH?
=Četiri su ključne točke tog redefiniranja. Prvo, teritorijalni integritet
i suverenitet BiH. To je neupitno. Drugo, jednakopravnost sva tri konstitutivna
naroda, i Hrvata, i Bošnjaka i Srba. Hrvatska je kao potpisnica Daytonskog
ugovora, pa i zbog ustavnih obveza, dužna brinuti o Hrvatima izvan Hrvatske.
Hrvati su najmanji narod u BiH i kroz nova ustavna rješenja mora im
biti zajamčena stvarna jednakopravnost, dakle, ne samo u papirima, nego
i u konkretnom životu. Treća stvar su funkcionirajuće institucije BiH,
dakle, model koji će osigurati da BiH bude funkcionirajuća demokracija,
funkcionirajuće tržišno gospodarstvo i da na svim razinama vlast stvari
funkcioniraju kao i u svakoj uređenoj europskoj zemlji. I četvrti element
je osiguranje euroatlantske perspektive za BiH. To su četiri elementa
koje Hrvatska podržava i koja će podržavati u budućim raspravama o BiH.
-Znači li to da će Hrvatska zapravo pričekati rješenja međunarodne
zajednice i onda se jednostavno njima prikloniti te reći da se više
od toga nije moglo učiniti?
=Ne. Vraćanje fokusa međunarodne zajednice na BiH u velikoj mjeri je
zasluga politike Republike Hrvatske. Kao ministar vanjskih poslova mogu
reći da sam sve svoje međunarodne kontakte i bilateralne razgovore u
jednom dijelu iskoristio na skretanje pozornosti na BiH. Smatramo da
je budućnost BiH neizvjesna bez pozornosti i nazočnosti međunarodne
zajednice. No, u slučaju BiH Hrvatska nije ta koja slijedi nečiju politiku,
nego je ta koja inicira i nudi određena rješenja. Hrvatska je predvodnik
ove regije, hrvatsko mišljenje se sluša i uvažava. Mi smo u stalnoj
komunikaciji s članicama EU-a te sa SAD-om kada je u pitanju BiH. Nismo
oni koji slijepo slijede bilo čiju politiku, nego imamo jasno definiranu
politiku prema BiH. Ona je u velikoj mjeri kompatibilna s onim što je
interes međunarodne zajednice, a mi čvrsto vjerujemo i same Bosne i
Hercegovine.
-Vratimo se još trenutak na Milorada Dodika. Mislite li da je
on objektivna opasnost za opstojnost cjelovite BiH ili se njegovim izjavama
pridaje previše pozornosti?
=Svi oni koji ne prihvaćaju načela koja sam spominjao, a to su teritorijalni
integritet i suverenitet BiH, jednakopravnost sva tri naroda, funkcionirajuća
država i euroatlantska perspektiva, ugrožavaju stabilnost te zemlje
i cijele regije. Na žalost, posljednji istupi premijera RS-a idu u tom
smjeru i u konačnici najmanje koriste Srbima u BiH.
-Kako u pitanju BiH surađuju Pantovčak i Banski dvori? Ima li
tu nekih razlika?
=Moram naglasiti da ne postoji razlika u gledanju u ključnim stavovima
glede BiH između Predsjednika i Vlade, pa tako i Ministarstva vanjskih
poslova i europskih integracija. Očite tendencije su da se pokušava
iz dana u dan, iz tjedna u tjedan izazvati sukob između ključnih aktera
i kreatora vanjske politike u Hrvatskoj. To ne smijemo dopustiti. Zato
ponavljam da o ključnim vanjskopolitičkim ciljevima postoji jedinstvo,
pa tako i o politici prema Bosni i Hercegovini. Oni koji nastoje izazvati
sukob između predsjednika Republike i Vlade ne žele dobro Hrvatskoj.
-Slovenija sastavlja novu vladu. Kakav će biti nastavak hrvatsko-slovenskih
odnosa i rješavanje postojećih otvorenih pitanja? Smatrate li da ona
mogu biti zapreka hrvatskom putu u EU?
=Uvijek smo isticali svoje zalaganje za rješavanje svih otvorenih pitanja
sa Slovenijom na obostrano prihvatljiv način, u europskom duhu, na načelima
dobrosusjedstva i kroz dijalog, što bi trebao biti i interes Slovenije.
Ne vidim nikakve zapreke za nastavak procesa započetog dogovorom premijera
Hrvatske i Slovenije postignutim u kolovozu 2007. godine na Bledu, koji
je pozdravila i Europska komisija.
Glede našeg puta u EU, ohrabruje izjava mandatara slovenske vlade Boruta
Pahora iz kolovoza ove godine u kojoj je izričito rekao da neće biti
uvjetovanja i povezivanja rješavanja pitanja razgraničenja između Hrvatske
i Slovenije s našim ulaskom u EU. To je i logično jer ni za Sloveniju
nije bilo takvih uvjeta prije njezina ulaska u EU. Ta pravila moraju
biti jednaka za sve. Potvrdila ih je prije nekoliko dana i glasnogovornica
europskog povjerenika za proširenje Krisztina Nagy riječima da su otvorena
granična pitanja između Hrvatske i Slovenije bilateralna stvar za koju
nema mjesta u pristupnim pregovorima. Stoga trebamo ohrabriti rad međudržavnog
povjerenstava za izradu okvira za podnošenje spora pred međunarodnim
pravosudnim tijelom i povjerenstva za utvrđivanje neusuglašenih točaka
na granici između Hrvatske i Slovenije da bi što prije ponudili zajednički
usuglašene prijedloge.
Hrvati u BiH: Bez zadovoljnih Hrvata nema budućnosti
-Hrvatima u BiH je objektivno sve teže. Što Hrvatska kani poduzeti da
bi im se poboljšao položaj?
=Uvijek jasno ističemo da su Hrvati konstitutivni narod u BiH te da
moraju biti jednakopravni s ostalim narodima. Njihov objektivni problem
je taj što su najmanji narod. Bošnjaci kao većinski narod, a to je rekao
i visoki predstavnik Lajčak, imaju tendenciju dominiranja nad Hrvatima
u Federaciji. To nije prihvatljivo. Ako Hrvati ne budu zadovoljni svojim
statusom i ako se ne budu osjećali kao u svojoj kući, prijeti opasnost
da napuste tu zemlju. To nije interes Hrvatske, kao ni Hrvata iz BiH
i međunarodne zajednice. Kada bi se to dogodilo, BiH kao takva više
ne bi postojala. Bez zadovoljnih Hrvata unutar BiH, nema stabilne BiH
i nema budućnosti za tu zemlju. Hrvatska će koristiti sve moguće mehanizme,
uključujući i animiranje onih aktera koji donose ključne odluke, da
bi osigurala opstanak Hrvata u toj zemlji i zaštitila njihove temeljne
interese.
