Iako izgleda da je unaprijed sve poznato, užurbane
pripreme za najveći NATO-ov sastanak na vrhu dosad, u punom su jeku. O posljednjima
pripremama, ali i onome što dolazi nakon pozivnice, razgovarali smo s hrvatskim
veleposlanikom pri NATO-u Davorom Božinovićem.
- U posljednje vrijeme bilježi se rast potpore hrvatskih građana ulasku u NATO.
Kako to objašnjavate ?
= Nekoliko čimbenika utjecalo je na porast javne potpore hrvatskom članstvu
u NATO-u. To je svakako intenzivan dijalog s građanima i povećan broj dostupnih
informacija o tom vojnopolitičkom savezu i prednostima koje donosi članstvo
u njemu. Bilo nam je važno da NATO prodre u javni prostor, da ta priča bude
transparentna kako bismo kroz dijalog s građanima mogli dati argumente zašto
ulazak u NATO predstavlja nacionalni interes te da se on tiče svih segmenata
društva.
Naravno da će se, zbog nužne modernizacije Oružanih snaga, povećati ukupni iznos
sredstava koja se izdvajaju za obranu, no ta izdvajanja će biti znatno manja
unutar sustava kolektivne obrane, nego što bi bila razvojem samostalnog sustava.
Zapravo, nijedna država ne može izgraditi i financirati sustav obrane koji bi
davao bolja sigurnosna jamstva od onih koja se dobivaju članstvom u Savezu.
- Nije li na promjenu utjecala i nestabilna regija?
= Također, na porast potpore utjecale su podignute tenzije u dijelu naše regije.
Hrvatska se nalazi na pragu ostvarenja jednog od najvažnijih ciljeva svoje vanjske
politike nakon proglašenja neovisnosti i postizanja teritorijalne cjelovitosti,
što dodatno motivira građane.
- Kako teku pripreme za summit u Bukureštu. Kakvo je raspoloženje među
članicama?
= Pripreme za summit u Bukureštu u punom su tijeku. Riječ je o najvećem NATO-ovu
skupu u povijesti, na kojem se očekuje dolazak više od 60 izaslanstava, koje
će većinom predvoditi najviši državni dužnosnici. Tako se u Bukureštu očekuje
dolazak 24 predsjednika država i 26 predsjednika vlada, a dolaze i čelnici međunarodnih
organizacija, primjerice, glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon, predsjednik Europske
komisije Jose Manuel Barroso, visoki povjerenik za vanjsku i sigurnosnu politiku
EU-a Javier Solana...
Očekuje se dolazak više od 3000 sudionika i 3500 novinara. Osim proširenja,
summitom će dominirati teme poput operacija Saveza te novi sigurnosni izazovi
kao što su energetska sigurnost, terorizam i proliferacija oružja za masovno
uništenje. Hrvatsku će na summitu predstavljati predsjednik Republike i predsjednik
Vlade. Svi diplomatski signali koje primamo iz sjedišta NATO-a i glavnih gradova
država članica potvrđuju naša očekivanja za dobivanje pozivnice na tom sastanku.
- Kako se Hrvatska priprema za summit?
= Uz već navedeno, mogu dodati da je najbolja priprema za summit nastavak provedbe
reformi koje su prije svega naša potreba, a onda i preuzeta obveza. Isto tako,
nastavlja se dijalog s hrvatskim građanima i njihovo informiranje o prednostima
i obvezama članstva u Savezu.
- Je li već poznat protokol same ceremonije uručivanja pozivnice. Kako
će to teći?
= Ono što kolokvijalno zovemo »uručivanje pozivnice« zapravo je poziv na počinjanje
pristupnih pregovora. Odluku o tome donijet će šefovi država i vlada zemalja
članica na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća, najvjerojatnije drugog dana summita.
Ta odluka bit će donesena iza zatvorenih vrata, u formatu zemalja članica Saveza.
Nakon toga, hrvatski predsjednik i predsjednik Vlade trebali bi biti pozvani
da se pridruže sastanku, gdje bi Hrvatsku na pristupne pregovore, kao doajen
Sjevernoatlantskog vijeća, mogao pozvati američki predsjednik George W. Bush
ili glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer.
- Pretpostavimo da će sve teći prema planu i Hrvatska dobiva pozivnicu.
Što se događa onda?
= Hrvatska bi u tom slučaju ubrzo trebala formirati tim za pristupne pregovore
koji će pokriti politička, ekonomska, pravna, sigurnosna i obrambena pitanja
članstva. Nakon završetka pregovora, koji će potrajati nekoliko mjeseci, države
članice trebale bi potpisati protokol o pristupanju Republike Hrvatske Sjevernoatlantskom
sporazumu, te ga ratificirati u nacionalnim parlamentima. Kada sve države članice
dovrše ratifikaciju pristupnog protokola i polože instrument o ratifikaciji
kod depozitara Sjevernoatlantskog sporazuma (a to je američki State Department),
glavni tajnik NATO-a službeno će pozvati Hrvatsku da pristupi Sjevernoatlantskom
sporazumu te time postane članica Saveza. Potom će o hrvatskom pristupanju NATO-u
raspravljati Hrvatski sabor, a predsjednik Republike potpisat će dokument o
ratifikaciji Sjevernoatlantskog sporazuma. Nakon što se dokument o ratifikaciji
položi kod depozitara Sjevernoatlantskog sporazuma, Hrvatska će postati punopravna
članica Saveza. Ako postupak ratifikacije hrvatskog članstva u parlamentima
savezničkih država bude dovršen u razumnom roku, Hrvatska bi mogla postati punopravna
članicA NATO-a tijekom prve polovice 2009. godine.
- U kojoj se mjeri mijenja status Hrvatske u međunarodnim odnosima nakon
ulaska u NATO?
= Bilo bi pogrešno očekivati da će sva pitanja koje Hrvatska ima na međunarodnom
planu biti riješena ulaskom u NATO. Međutim, ostaje činjenica da će članstvo
u NATO-u ojačati sigurnosni, politički pa i ekonomski položaj Hrvatske. Članstvom
u NATO-u, a potom i u EU, dolazi vrijeme u kojem ćemo o međunarodnoj zajednici
govoriti u prvom licu množine. Također, prethodno članstvo u NATO-u možda nije
formalni uvjet, ali je svakako dosad bila politička praksa primanja novih članica
u Europsku uniju. Članstvo u NATO-u dat će novu težinu Hrvatskoj u pregovorima
s Unijom, posebice imajući u vidu da je 21 članica EU-a ujedno i članica NATO-a.
Međunarodni položaj Hrvatske jača u dva smjera. Prema unutra, jer Hrvatska postaje
ravnopravni partner svojim saveznicima, i prema van, gdje se Hrvatska smatra
dijelom političkog, sigurnosnog i ekonomskoga kluba NATO-ovih zemalja. Stavovi
i interesi Hrvatske kao članice NATO-a morat će se uvažavati u regiji i na širem
međunarodnom planu.
- Što će to značiti za hrvatsku ekonomiju?
= Članstvo u NATO-u ima direktne i indirektne učinke za gospodarstvo, od očekivanog
povećanja investicija do konkretnih poslova vezanih uz NATO. Riječ je o krugu
država koje u svojim rukama drže polovicu svjetskoga gospodarstva i koje najviše
trguju. Sigurnost je jedno od nezaobilaznih pitanja koja se razmatraju kod odlučivanja
o tome gdje investirati. Stoga očekujemo da će veća percepcija sigurnosti Hrvatskoj
donijeti više investicija. Osim međusobne trgovine, zemlje članice mogu poslovati
i s NATO-om kao organizacijom. NATO ima službenu listu dobavljača na kojoj se,
u pravilu, mogu naći jedino tvrtke iz zemalja članica, a svi se poslovi rade
preko specijalizirane agencije NATO-a.
- Zbog čega je važno da je Hrvatska aktivna u NATO-ovim misijama?
= Svaka zemlja teži što većem stupnju sigurnosti za svoje građane. Da bi se
ostvarila sigurnost, njoj treba pridonositi. Najbolji način za to je doprinos
operacijama Saveza pod čiji sigurnosni kišobran želimo ući. Svaka mudra sigurnosna
politika nastoji se suočiti s prijetnjama nacionalnoj sigurnosti što dalje od
svojih nacionalnih granica. Hrvatska je pokazala da je sposobna i spremna prihvatiti
svoj dio odgovornosti za međunarodni mir i sigurnost. Iskustvo međunarodnih
operacija pomaže da naša vojska drži korak s vremenom.
Polica za budućnost
- Što članstvo u NATO-u znači za Hrvatsku kada je riječ o njezinu neposrednom
okružju?
= Članstvo u NATO-u hrvatska je polica osiguranja za budućnost. Objektivno gledano,
Hrvatska se nalazi u nestabilnoj regiji. Osim što je važno da ne bude izravno
zahvaćena eventualnim novim tenzijama, bilo bi dobro da iz ekonomskih razloga
posredstvom vanjske politike neutralizira negativne učinke takvoga geopolitičkog
položaja. Opcija koja može osigurati gore navedeno je članstvo u NATO-u.
