S ministrom vanjskih poslova Gordanom Jandrokovićem
razgovarali smo u izuzetno dinamičnom tjednu. Čim se vratio iz Pariza, u Zagrebu
ga je dočekalo trenutno najvažnije pitanje - rješenje odnosa s Europskom unijom
vezano uz ZERP. O tome, ali i o ostalim najvažnijim pitanjima razgovarali smo
s hrvatskim šefom diplomacije.
-Upravo ste se vratili iz Francuske. O čemu ste razgovarali u Parizu s kolegom
Bernardom Kouchnerom?
= Francuska je ponajprije stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i jedna od najvažnijih
zemalja Europske unije i NATO-a. Dodamo li tome njezinu bogatu povijest i globalni
ugled te snažne povijesne i kulturne veze s Hrvatskom, otvara se cijeli spektar
odnosa o kojima smo imali priliku razgovarati. Polazeći od hrvatskih vanjskopolitičkih
prioriteta, dakako da je naš posebni interes bio osvrnuti se na francusko predsjedanje
Europskom unijom u drugoj polovici ove godine i, naravno, na pitanja koja se
odnose na stabilnost našeg susjedstva. Pritom je potrebno naglasiti da Francuska
snažno podupire Hrvatsku na putu k Uniji i NATO-u i da je postala jedna od najsnažnijih
zagovornica naših euroatlantskih ambicija. Drago mi je da sam se s kolegom Kouchnerom
posebno zadržao u razgovoru o gospodarskim odnosima, njihovom daljnjem snaženju
i konkretizaciji.
-Za veliki NATO-ov summit u Bukureštu odvijaju se posljednje pripreme.
Ima li Hrvatska pozivnicu u džepu?
=Imamo mnogo razloga za optimizam uoči NATO-ova summita u Bukureštu. Proveli
smo niz reformi s ciljem pune implementacije NATO-ovih standarda na različitim
područjima, posebice u obrambenom sektoru. Nakon zaključenih šest ciklusa Akcijskog
plana za članstvo, na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća s Hrvatskom u siječnju
glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer u razgovoru s premijerom dr. Ivom
Sanaderom pohvalio je sva hrvatska postignuća u ispunjavanju kriterija za članstvo.
Naši budući saveznici, zemlje članice Saveza, također prepoznaju naš napredak
u reformskom procesu i iskazuju jednoglasnu podršku hrvatskom članstvu u NATO-u.
Uz to, primanje naše zemlje u NATO bilo bi od velikog značenja i za sam Savez
jer je Hrvatska sidro stabilnosti u regiji i pozitivan primjer susjednim zemljama.
-U posljednje vrijeme raste potpora hrvatskih građana članstvu u NATO-u.
Zašto?
=Stabilni rast potpore građana članstvu Hrvatske u NATO-u možemo pratiti unatrag
više od godinu dana. Bilo nam je važno od početka da naši odnosi s NATO-om budu
jasni hrvatskoj javnosti. Željeli smo kroz dijalog s građanima ponuditi argumente
zašto je ulazak u taj političko-sigurnosni savez zapadnih demokracija nacionalni
interes i kako se on tiče svih segmenata društva, pa tako i gospodarstva, budući
da Savez okuplja zemlje koje zajedno čine polovicu svjetske ekonomije. Treba
znati da u NATO ne ulaze samo vojske država članica ili države, već društva
u cjelini. Mi i naši partneri u provedbi komunikacijskih aktivnosti nikad nismo
smatrali da treba poduzimati propagandno-estradne kanje kojima bi jedini
cilj bio što veća podrška priključenju NATO-savezu. Naš je cilj stvaranje najšireg
i najtemeljitijeg mogućeg razumijevanja svih aspekata članstva u NATO-savezu
te učvršćivanje održive i realne potpore koja će Hrvatskoj kao punopravnoj članici
NATO-a u budućnosti jamčiti funkcioniranje. Držim da je porast potpore rezultat
takvog pristupa, veće dostupnosti informacija o prednostima koje članstvo donosi,
dijaloga i međusobnog uvažavanja argumenata.
-Zbog čega je hrvatskoj vanjskoj politici Bosna i Hercegovina važna?
=Hrvatski strateški cilj je stabilna Bosna i Hercegovina, jedinstvena i u formi
države u kojoj su sva tri naroda konstitutivna i jednakopravna. Stoga Hrvatska
vodi aktivnu politiku prema BiH, uvijek naglašavajući da BiH ne može postojati
ako sva tri naroda tu jednakopravnost i konstitutivnost ne zadrže u budućnosti.
Iz zemljopisnih razloga, iz razloga što tamo živi velik broj pripadnika hrvatskog
naroda, Hrvatska s BiH mora razvijati ne samo dobrosusjedske, već i partnerske
odnose utemeljene na zajedničkim interesima i zajedničkoj europskoj budućnosti.
Smatramo da je za Hrvatsku iznimno bitno da BiH, nakon što ispuni potrebne kriterije,
postane članicom Europske unije i NATO-a i da je to najbolje jamstvo opstojnosti
BiH, a slijedom toga i sigurnosti Republike Hrvatske. Najbolji je pokazatelj
koliko je Hrvatskoj stalo do odnosa s BiH, pa onda i do zaštite interesa Hrvata
koji tamo žive, što sam za jedan od svojih prvih posjeta izabrao upravo Bosnu
i Hercegovinu. Otišao sam u Sarajevo, Mostar i Banju Luku, dakle, obišao sam
tri grada u kojima je položaj Hrvata u svakom od tih sredina specifičan i drugačiji.
Hrvatska im pomaže i nastavit će pomagati politički, financijski, vrlo konkretnim
mjerama. Izdvajamo znatna sredstva za sveučilišni kus u Mostaru i za opću
kliničku bolnicu u tom gradu, hrvatska vlada sufinancira gradnju franjevačkog
centra u Sarajevu i niz različitih projekata u ukupnom iznosu od oko 80 milijuna
kuna godišnje.
-Dijelite li strah nekih svojih europskih kolega kad je riječ o Republici
Srpskoj da bi mogla uslijediti lančana reakcija zbog neovisnosti Kosova i odcjepljenje
dijela BiH?
=Slučaj Kosova nije presedan, on ima svoju jedinstvenu povijest i stoga je završetak
cijele priče takav kakav jest. On ne može poslužiti kao primjer za bilo koju
drugu državu, a ponajmanje za BiH, odnosno entitet Republiku Srpsku. Neprihvatljivo
je da se, pozivajući se na primjer Kosova, određeni predstavnici RS-a pokušavaju
izboriti za referendum koji bi onda vodio u osamostaljenje tog entiteta.
-Kad će Hrvatska priznati Kosovo?
=Pozorno pratimo sve što se događa vezano uz Kosovo i odluku ćemo donijeti u
skladu s vlastitom prosudbom. Priznat ćemo Kosovo i pritom voditi računa da
ne narušimo odnose sa Srbijom jer su oni iznimno važni za stabilnost jugoistoka
Europe.
-A Tadićeva izjava kako zbog otvorenih pitanja trebamo paziti s priznanjem
Kosova. Je li to otvorena prijetnja Hrvatskoj?
=Predsjednik Boris Tadić izjavio je to u prvom redu zbog unutarnjih razloga.
Njegova pozicija nije laka, ali smatram da takve izjave ne pridonose smirivanju
strasti i budućem razvoju odnosa Hrvatske i Srbije. Hrvatski stavovi o Kosovu
su poznati i neće se mijenjati.
-Hrvatska u odnosima s Europskom unijom ne prolazi trenutno kroz romantično
razdoblje. Možete li najaviti novu dinamiku u pregovorima?
=Iako je nastao određeni zastoj, dvije godine nakon otvaranja pregovora o pristupanju
Hrvatska je odmakla daleko u ostvarenju konačnog cilja - punopravnog članstva
u EU. Prema našem mišljenju, moglo se ići i brže. U razdoblju koje je pred nama
htjeli bismo vidjeti dodatno pojačanje dinamike pregovora. Ukupno je otvoreno
16 poglavlja, od toga su dva privremeno zatvorena. Predali smo pregovaračka
stajališta u 19 poglavlja i pripremamo njih još nekoliko koja smo spremni dostaviti
na poziv Europske komisije. Namjeravamo predati Komisiji sva mjerila za otvaranje
poglavlja do kraja slovenskog predsjedanja. Naš strateški cilj ostaje ispunjenje
svih kriterija za članstvo tijekom 2009. godine. Stoga smo potpuno svjesni da
će ova godina biti ključna za hrvatski pristupni proces. Takvo je mišljenje
ovih dana iznio i povjerenik Olli Rehn tijekom posjeta Zagrebu.
-Kad će se i kako riješiti pitanje ZERP-a?
=Riješit će se dijalogom i zajedničkom suradnjom, uz poštivanje interesa svih
uključenih strana i međunarodnog prava. Riješit će se u duhu europskih načela
rješavanja otvorenih pitanja.
-Postoji li uopće ikakva mogućnost da se nešto promijeni u odnosima
između Hrvatske i Slovenije? Jesmo li sada na najnižoj točki ?
=Odnosi Hrvatske i Slovenije tijekom povijesti uvijek su bili jako dobri. Pitanja
koja danas izazivaju prijepore i nesporazume u našim odnosima nastala su raspadom
bivše Jugoslavije. S obzirom da smo i jedni i drugi u prvih desetak godina bili
više okrenuti nekim drugim pitanjima, te stvari ostale su u drugom planu. Danas
se nalazimo pred rješenjem svih tih pitanja i vjerojatno stoga i postoje tenzije
koje nisu primjerene odnosima dviju prijateljskih i susjednih zemalja, jedne
članice Europske unije, a druge koja će to uskoro postati. U velikoj većini
područja postoji odlična suradnja, od gospodarstva do kulture, i odnosi među
običnim ljudima su dobri i kvalitetni, no rješenja za neka pitanja moraju se
naći u europskom i civiliziranom duhu. Kad će do rješenja doći, teško je reći,
ali vjerujem da su mjeseci i godine pred nama sigurno razdoblje unutar kojeg
ćemo pronaći rješenja prihvatljiva za obje strane.
-Znači brzog raspleta nema?
=Nema brzih rješenja, zato što ta pitanja nisu više samo vanjskopolitička već
opterećuju unutarnju politiku, usudio bih se reći, nešto više slovensku nego
hrvatsku. Traži se veliki politički napor, državnička mudrost i hrabrost. Bolje
je polaganije doći do rješenja koje će zadovoljiti jednu i drugu stranu, nego
do brzih rješenja koja će i nakon toga ostaviti nesporazume i prijepore. Važno
je da ta otvorena pitanja ne smiju biti korištena u blokiranju hrvatskog približavanja
Europskoj uniji.
-Ta vaša tvrdnja već je zakašnjela. Bilateralna pitanja su za to itekako
korištena. Koja su jamstva da se takva praksa neće nastaviti?
=Vjerujem da će u tjednima koji su pred nama biti pronađena takva rješenja koja
će biti prihvatljiva i za Sloveniju i za Hrvatsku i da ćemo izići iz ove situacije
jer ona ne koristi nikome.
-Mislite li na pitanje granice, na ZERP ili oboje?
=Ta su dva pitanja blisko povezana. Slovenija osporava ZERP upravo zbog toga
jer smatra da on prejudicira granicu. Hrvatska je spremna još jednom zajamčiti
izjavom da ZERP nije povezan s pitanjem granice i vjerujem da će Slovenija to
shvatiti i prihvatiti.
-Može li Hrvatska uistinu biti promotor stabilnosti u regiji ili je
to samo fraza?
=Hrvatska je prepoznata kao promotor stabilnosti u regiji, i to nije fraza već
činjenica. Nekoliko je glavnih razloga za to. Kao prvo, uspješnom provedbom
ukupnih reformi Hrvatska je danas na korak do pozivnice za članstvo u NATO i
u odmakloj fazi pregovora o članstvu u EU. Svojim vrlo uspješnim predsjedanjem
Procesom suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) 2006/2007. Hrvatska je pridonijela
uspostavi novih temelja za suradnju u regiji. Inicijativom predsjednika Vlade
dr. Ive Sanadera pokrenuti su i uspješno okončani pregovori o novom srednjoeuropskom
ugovoru o slobodnoj trgovini tzv. CEFTA 2006.
Također, ne manje važno, vlastitim stabilnim gospodarstvom i stalnim gospodarskim
rastom Hrvatska pridonosi sveukupnom gospodarskom razvitku regije. Vjerujem
da navedene činjenice dovoljno legitimiraju Hrvatsku kao lidera i promotora
stabilnosti u regiji.
-Na koji način?
=Upravo je ovih dana u Sarajevu počelo s radom Vijeće za regionalnu suradnju
kao nasljednik Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu koji je prestao postojati.
To novo tijelo vodi Hido Biščević, bivši državni tajnik MVPEI-ja. Tijekom hrvatskog
predsjedanja SEECP-om prihvaćene su temeljne odluke kojima regija prvi put preuzima
vlasništvo nad procesom suradnje. Nedavni sastanak ministara vanjskih poslova
zemalja SEECP-a u Sofiji utvrdio je daljnje prioritete djelovanja i suradnje
u regiji. S Albanijom i Makedonijom, Hrvatska već nekoliko godina surađuje u
sklopu Američko-jadranske povelje na putu prema članstvu u NATO-u. Hrvatska
također do lipnja ove godine predsjeda i Jadransko-jonskom inicijativom koja
obuhvaća brojna područja regionalne suradnje, među kojima bih izdvojio prometnu
povezanost, zaštitu okoliša, zdravstvenu i kulturnu suradnju, te razvoj turizma
i pomorstva. Vrlo aktivno smo uključeni i u ostale forume regionalne suradnje
kao što su SECI, MARRI, Sava komisije i druge.
-Odmah na početku mandata najavili ste reorganizaciju Ministarstva vanjskih
poslova i europskih integracija i diplomatske službe. Cinici bi rekli - još
jedna. Po čemu je baš ova drukčija?
=U razdoblju od hrvatske neovisnosti stvarale su se sve državne institucije,
pa tako i hrvatska diplomacija. Bilo je različitih izazova. U prvim godinama
trebalo se izboriti za međunarodno priznanje, da se Hrvatsku prihvati kao čimbenika
u međunarodnim odnosima. Danas su ti izazovi drukčiji. U 21. stoljeću, Hrvatska
je pred vratima NATO-a i Europske unije, nestalna je članica Vijeća sigurnosti
UN-a. Hrvatska je zemlja koja je ključna za stabilnost i mir jugoistoka Europe
i model ostalima na jugoistoku Europe koje žele postati članicama Europske unije
i NATO-a. Hrvatska je uistinu prepoznata od tih zemalja kao ona koja svojim
kapacitetom i provedenim reformama predstavlja model kojem one teže. Takav imidž
treba iskoristiti. Kao buduća članica NATO-a i Europske unije, Hrvatska uistinu
može biti nazočna u regiji i tu lidersku poziciju treba iskoristiti za jačanje
našeg gospodarskog utjecaja. Iz tog razloga moramo dodatno profesionalizirati
službu, ojačati sustav organizacije i kvalitetu naše diplomacije. Hrvatska je
diplomacija iznijela golemi teret u zadnjih 18 godina, bilo je tu sjajnih trenutaka.
Sva ta postignuća želimo očuvati, ali istodobno napraviti i korak dalje. Želimo
imati diplomaciju koja je primjerena veličini Hrvatske i našoj financijskoj
snazi, ali i koja može odgovoriti na nove izazove. Mi smo vrlo blizu organizacijskom
ustroju koji ćemo nakon unutarnje rasprave predstaviti Vladi i Predsjedniku.
Očekujem da će to biti optimalan model koji je potreban Hrvatskoj.
Veliki izazov
-Hrvatska je u nestalnom članstvu Vijeća sigurnosti. Očekuju li je teške odluke
o opredjeljivanju između Unije i SAD-a?
=Izborom Hrvatske za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a potvrđen je naš
snažni međunarodni položaj te vjerodostojna politika koju vodimo. U procesu
odlučivanja vodit ćemo se načelima međunarodnog prava i pravde, a kao buduća
zemlja članica Unije koordinirat ćemo svoje odluke sa zemljama članicama. Naravno
da ćemo u našim prosudbama uvažavati i stavove SAD-a. Radi se o jednom velikom
izazovu za Hrvatsku i Ministarstvo, no s obzirom na iskustvo i entuzijazam vjerujem
da ćemo i u tome biti uspješni.
Odnosi sa Srbijom
-Kakve će odnose Hrvatska imati sa Srbijom s obzirom na to da će do hrvatskog
priznanja Kosova ipak doći?
=Do priznanja Kosova će doći. Vodimo jednu uravnoteženu politiku, trudeći se
da taj čin ne izazove potrese u našim odnosima sa Srbijom. O tome smo razgovarali
s predstavnicima Republike Srbije više puta, a i posljednji, vrlo otvoreni razgovor
s ministrom Jeremićem u Sofiji bio je takvog sadržaja. Izrazili smo uvjerenje
da priznanje Kosova neće dovesti do pogoršanja odnosa Hrvatske i Srbije jer
te odnose smatramo iznimno važnim za stabilnost jugoistoka Europe. Vjerujemo
da će na srbijanskoj strani prevladati struja koja budućnost ne vidi u konfliktima
nego u suradnji i traženju rješenja koja će biti prihvatljiva i za Hrvatsku
i za Srbiju.
