Davor Božinović, veleposlanik Republike Hrvatske
pri NATO-u, za naš list govori o prednostima i negativnim stranama članstva
u toj međunarodnoj organizaciji.
- Prema najnovijem istraživanju GfK o članstvu Hrvatske u NATO-u, prikazana
je stabilizacija raspoloženja građana. Naime, 52 posto je za ulazak u Savez,
27 posto je protiv. Kako tumačite te rezultate?
= Stabilan rast potpore građana članstvu Hrvatske u NATO-u rezultat je povećanog
broja dostupnih informacija o tom obrambeno-političkom savezu i prednostima
koje članstvo donosi. Bilo nam je važno da NATO-priča bude transparentna kako
bi kroz dijalog s građanima mogli dati argumente zašto članstvo predstavlja
nacionalni interes i kako se on tiče svih segmenata društva. Jer, u NATO ne
ulaze samo vojske država članica nego društva u cjelini. Podrška građana je
povećana, između ostaloga, i zbog brojnih javnih tribina i medijskih prezentacija
koje su se prošle godine održavale po svim županijama. Nemamo osobit težak posao
jer se NATO svojim rezultatima sam prodaje. Uostalom, on je svojim članicama
donio razdoblje mira nezabilježeno u europskoj povijesti, to je savez koji okuplja
najrazvijenije svjetske ekonomije i sedam od deset najjačih svjetskih turističkih
destinacija. Očekujemo da će u trenutku dobivanja pozivnice i nakon ulaska podrška
biti još veća.
Polica osiguranja za budućnost
- Zašto je Hrvatskoj potrebno članstvo u NATO-u?
= Članstvo je Hrvatskoj potrebno zbog sigurnosnih, političkih i ekonomskih razloga.
Sigurnosno gledano, NATO je najbolja i najisplativija polica osiguranja za budućnost.
Ne samo zbog toga što bi nam u slučaju napada na Hrvatsku pomogli naši saveznici
nego i zbog mogućnosti koje članstvo pruža za usavršavanje vlastitih vojnih
sposobnosti. NATO je također politički forum koji okuplja SAD, najveće europske
i nama susjedne zemlje. U takvom kontekstu, prisutnost Hrvatske za stolom gdje
se raspravljaju problemi od njenog interesa je objektivna potreba i dodatno
jamstvo hrvatskom suverenitetu. I na kraju, kada govorimo o NATO-u, ne smijemo
zaboraviti da se radi o krugu država koje u svojim rukama drže polovinu svjetskog
gospodarstva. Veća percepcija sigurnosti donijet će više investicija koje će
potaknuti gospodarski razvoj zemlje.
- Ima li članstvo u NATO-savezu negativne strane? Najčešće se spominje
da bi naši vojnici morali ići u mirovne misije u razne dijelove svijeta, što
negativno zvuči za dio javnosti.
= Da članstvo u NATO-u ima negativne strane, Hrvatska u njega ne bi ulazila.
Međutim, možemo razgovarati o odgovornostima koje su vezane uz naše sudjelovanje
u radu Saveza. Da rizik za vojnike koji sudjeluju u UN ili NATO operaciji ne
postoji, oni ne bi nosili pancirne jakne i puške. Drugim riječima, rizik ne
možemo promatrati kao negativnost obrambenog saveza. Hrvatska je osigurana time
da potpuno suvereno raspolaže svojim vojnim snagama i sama odlučuje gdje će,
u kojem broju i u kojem sastavu njeni vojnici ići. Naši vojnici u misije idu
dobrovoljno i uvijek ih se javi nekoliko puta više od broja koji je određen
za odlazak u misiju. Također, nema govora o slanju hrvatskih vojnika bez odluke
Sabora. Osim toga, NATO se angažira samo tamo gdje za to postoji neizbježna
potreba.
Slabe alternative
- Postoje li alternative ulasku u NATO?
= Alternative uvijek postoje, kao što su primjerice neutralnost ili demilitarizacija.
Treba promotriti kako te alternative zadovoljavaju hrvatske sigurnosne potrebe
i koliko nas koštaju. Sigurnosno gledano, članstvo u NATO-u dopušta održavanje
minimalnog broja vojnih snaga potrebnih svakoj suverenoj državi bez nepotrebnog
opterećivanja državnog proračuna, s tim da u slučaju ratne opasnosti računa
na pomoć saveznika. Neutralna država ne može računati na pomoć drugih i mora
samostalno razvijati dodatne vojne sposobnosti. To znači da bismo umjesto 12
aviona trebali imati njih 62, umjesto 75 tenkova njih 325, i tako po svim elementima
vojnog sustava, zajedno s ponovnim aktiviranjem obveznog služenja vojnog roka.
Konzervativne procjene govore da je održavanje neutralnosti bar tri puta skuplje
nego članstvo u NATO-u. Suvišno je reći da bi takav eksperiment unazadio gospodarstvo
i ostavio Hrvatsku sigurnosno vrlo ranjivom. Određene organizacije civilnog
društva, pak, predlažu da se Hrvatska razoruža. Njihove mirovne napore treba
poštovati, ali nakon iskustva Domovinskog rata te globalnih izazova sigurnosti
nisam siguran da je to opcija s kojom bi trebalo ozbiljno računati. Postoje
još dva izbora koje ljudi često spominju - zadržavanje na trenutnom stanju i
ulazak u EU. Zadržavanje na trenutnom sustavu obrane zemlje moguće je jedino
ako uđemo u NATO, budući da smo ga u očekivanju Članstva posljednjih sedam godina
prilagođavali funkcioniranju unutar vojnog saveza. Čekanje na EU-članstvo nema
smisla, budući da zemlje članice EU-a međusobno nemaju ništa slično sigurnosnim
aranžmanima koji vežu članice NATO-a. Zbog toga su države članice EU-a, njih
21, ujedno i članice NATO-a.
Imamo preduvjete za ulazak
- Znači li članstvo u NATO-u brži ulazak u Europsku uniju?
= Prethodno članstvo u NATO-u možda nije formalni uvjet, ali je svakako do sada
bila politička praksa primanja novih članica u EU. Članstvo u NATO-u dat će
novu težinu Hrvatskoj u pregovorima s Unijom te sigurno olakšati rješavanje
pojedinih otvorenih pitanja.
- Kako teku hrvatske reforme što se tiče ulaska u NATO, odnosno ispunjavamo
li sve uvjete i kriterije?
= NATO je u stalnoj transformaciji kako bi se prilagodio suvremenim sigurnosnim
izazovima. Shodno tome, ni njegove ni hrvatske reforme nikada se ne mogu smatrati
dovršenim. Međutim, sa zadovoljstvom mogu reći da je Hrvatska ispunila sve nužne
kriterije kako bi postala dijelom NATO-a.
- Kada bi Hrvatska mogla postati punopravna članica NATO-a?
= U slučaju da Hrvatskoj bude uručena pozivnica za članstvo na predstojećem
summitu NATO-a u Bukureštu od 2. do 4. travnja, te da postupak ratifikacije
hrvatskog članstva u parlamentima savezničkih država bude dovršen
u razumnom roku, Hrvatska bi mogla postati punopravnom članicom NATO-a već 2009.
godine.
Referendum nije potreban
- Treba li organizirati referendum oko članstva u NATO-savezu? Kakva je situacija
oko referenduma bila u drugim zemljama prije članstva?
= Ustav RH propisuje da o pristupanju države međunarodnom ugovoru, a NATO je
organizacija sjevernoatlantskog ugovora, odlučuje Hrvatski sabor. Politički
gledano, pitanje NATO-a je prošlo dodatni krug demokratske legitimacije na nedavno
održanim parlamentarnim izborima, gdje su građani podržali one stranke koje
su u svom programu imale pristupanje NATO-u, dok ni jedna stranka suprotnog
mišljenja nije uspjela ući u Sabor. Od sedam zemalja iz posljednjeg kruga proširenja,
samo je jedna održala referendum, Slovenija, i to stoga što je istodobno ulazila
i u EU. U krugu proširenja 1997. godine, kada su u Savez ulazile tri države,
referendum je održala jedino Mađarska.
Udvostručenje investicija u zemljama novim članicama
- Spomenuli ste kako bi od članstva Hrvatska dobila poticaj u ekonomiji. Kakva
je situacija u drugim zemljama koje su članice Saveza. Jesu li se i kod njih
povećale strane investicije?
= Članstvo u NATO-savezu ima direktne i indirektne učinke na gospodarstvo. Najbolji
primjer su Češka, Poljska i Mađarska, gdje su se izravno investicije udvostručile
prilikom ulaska u NATO. Članstvom se također otvaraju mogućnosti rada na zajedničkim
projektima koji su najčešće ograničeni na zemlje članice, uz angažman hrvatskih
stručnjaka i proizvodnih sposobnosti. Također, moguće je otvaranje nevojnih
institucija, poput škola, istraživačkih centara i slično, koje se financiraju
iz zajedničkih NATO-sredstava i koje se oslanjaju na lokalno tržište rada. Tu
je i mogućnost nevojnog angažmana u operacijama NATO-a za uslužne djelatnosti
i prateće službe, poput kuhara, medicinara ili vatrogasaca. Osim međusobne trgovine,
zemlje članice mogu poslovati i s NATO-om kao organizacijom. Naime, on ima službenu
listu dobavljača, kojoj se u pravilu mogu naći jedni tvrtke iz zemalja članice,
a svi se poslovi rade preko specijalizirane agencije NATO-a.
