U posljednje vrijeme Hrvatska je imala burna događanja sa susjedima - Slovenijom, potom i Italijom, a tu je još i spekulacija koja se pojavila u nekim medijima o tome da se stvara quotbalkanska CEFTAquot, na čelu koje će biti Hrvatska, a predsjedat će joj dr. Hidajet Biščević, inače državni tajnik za vanjsku politiku Republike Hrvatske. U razgovoru za Glas Slavonije dr. Biščević opovrgava neke glasine i objašnjava što se uistinu događa. Krenuli smo, razumije se, od netom završenog spora s Republikom Italijom.
- Što mislite o polemici na relaciji hrvatski Predsjednik- talijanski Predsjednik?
= Prvo, polemički tonovi i stavovi koji su iskazani posljednjih dana posljedica su jednog načina tumačenja povijesti koji je, u najmanju ruku, jednostran. Povijesna interpretacija uvijek je pitanje konteksta. Ali, ako se neprestano ostaje na razini konteksta, tada nema iskoraka iz prošlosti. Ja pak čvrsto vjerujem da se u prošlosti ne može živjeti, jer to osiromašuje sadašnjost i zatvara budućnost. Zato je dobro da su stvari pojašnjene, na političkoj i pravnoj razini. Uostalom, i to je dio prioriteta hrvatske vanjske politike - dobri odnosi sa susjedima, na temelju istine, ravnopravnosti i međunarodnog prava. Mislim da je razmijenjenim pojašnjenjima potvrđena bitna osnova za daljnje građenje prijateljskih i uzajamno korisnih odnosa između dviju zemalja. Konačno, vrijeme je da se istraživanja prepuste povjesničarima i stručnjacima.
Interes EU i Hrvatska
Očitovanje Europske komisije o ovom pitanju nameće razmišljanje o tome razumije li uopće Europa nas, odnosno, razumijemo li stremljenja Europe kojoj toliko težimo?
= Europska komisija nije neki neovisni posrednik između EU i Hrvatske. Ona je jedno od tijela EU i logično je da, u određenoj mjeri, zastupa gledišta EU i njenih država članica. Ta su gledišta ponekad u raskoraku s hrvatskim stajalištima, osobito ako predstavljaju odraz dnevnopolitičkih bilateralnih zbivanja između Hrvatske i neke države članice. Tu činjenicu ne smijemo zanemariti, ali joj treba dodati i stanovitu mjeru neupućenosti, nepoznavanja stvari... sve, naravno, bez preuveličavanja. Nema idealnog svijeta u kojem će naši sugovornici i partneri uvijek otprve prepoznati i prihvatiti naša viđenja. Moramo se naučiti živjeti u svijetu dijaloga, pojašnjavanja, bez quotskakanja na prvu loptuquot i bez pretjerivanja.
- U jeku ove polemike počelo se spekulirati da quotdruga stranaquotželi reviziju Osimskih sporazuma. Zbog čega se onda povlače pitanja revizije ranije potpisanih međunarodnih ugovora i jesu li revizije moguće?
= U priopćenju MVP-a Italije izrijekom se navodi da se riječi predsjednika Napolitana nikako nisu polemički odnosile na Hrvatsku, niti je u njima bilo ikakve namjere da se dovedu u pitanje Sporazum o miru iz 1947. i Osimski i Rimski sporazumi, niti je u njima bilo revanšističkih ili povijesno-revizionističkih inspiracija. To potvrđuje da revizija nije moguća.
Doslovce, talijanska strana je pismeno potvrdila da nije imala namjeru pokretanja revizije
sklopljenih ugovora.
- Koji su prioriteti hrvatske vanjske politike osim ulaska RH u EU?
= Republika Hrvatska kao suverena i nezavisna država i ravnopravna članica međunarodne
zajednice ima dugoročne interese sa svim demokratskim državama svijeta uspostaviti sve kolike bilateralne odnose, političke, gospodarske, kulturne, sportske i druge. Dosadašnja diplomatsko-politička i gospodarska usmjerenost Republike Hrvatske pretežno na prostor Europe i SAD-a imala je svoju nedvojbenu svrhu i svoje logično opravdanje. Međutim, s obzirom na aktualne političke, vojne, gospodarske i druge odnose u međunarodnoj zajednici, sadašnji međunarodni položaj RH te njezino okruženje, stvoreni su uvjeti za realnije sagledavanje i realiziranje strateških interesa Republike Hrvatske i u ostalim zemljama svijeta.Većim upoznavanjem mogućnosti pojedinih država, ciljanim diplomatskim političkim i gospodarskim akcijama, Republika Hrvatska pronalazi svoje interese u mnogim izvaneuropskim zemljama.
- Što je istina u pisanju prošlotjednog broja quotNacionalaquot o balkanskoj uniji sa sjedištem u Zagrebu, čiji biste Vi, navodno, trebali biti predsjednik?
= Tipičan primjer proizvoljnosti, netočnosti i ishitrenosti. Čudno je kako neki mediji hrabro obznanjuju prividno jasne i čvrste zaključke... što se kaže, quotto gore po činjenicequot. Dakle, riječ je o tomu da Hrvatska trenutno, do sredine svibnja, predsjeda SEECP-om, da je upravo u razdoblju našeg predsjedanja otvoren ranije planiran i predviđen proces preobrazbe i gašenja Pakta o stabilnosti i da, s obzirom na očigledno jačanje europskih kapaciteta jugoistočne Europe - dvije nove članice Unije, Hrvatska u pregovorima, Makedonija kandidat itd... - treba osmisliti novu, proeuropsku i uz Uniju vezanu suradnju. Nije, dakle, riječ ni o kakvoj novoj balkanskoj uniji. Uostalom, u SEECP-u sudjeluju i, rekoh, zemlje koje su već u Uniji, dvije koje su u NATO-savezu... jasan je, dakle, karakter tog procesa. Sto se struktura tiče, s obzirom na to da nestaje Pakt stabilnosti, bit će uspostavljeno Vijeće za suradnju, a netko će, po prirodi stvari, morati voditi to vijeće i ono će negdje morati imati sjedište, o čemu će sredinom svibnja biti donesene konačne odluke.
Pitanje granica i ulazak u EU
- Kako tumačite razmirice sa susjedima oko granica? Koji će spor trajati najdulje i zašto?
= Moramo biti precizni - nema Hrvatska razmirice sa susjedima oko granica. To bi značilo da granice imaju samo jednu stranu. Dakle, nije to quothrvatski problemquot. To su pitanja preostala kao rezultat procesa raspada bivše SFRJ. Naš je stav jasan - Badinter i međunarodno pravo. Uvjeren sam da, prvo, ta pitanja neće utjecati na pregovarački proces s Unijom, da će postupno biti riješena i da će, tamo gdje ne postoji realna mogućnost bilateralnih dogovora, doći do obraćanja nekom međunarodnom pravosudnom tijelu.
- Kako gledate na predložena rješenja za Kosovo, zbog čega su, uostalom, i krenula nagađanja da će sad quotako Kosovo dobije neovisnost, biti moguće dobiti neovisnost i nekih drugih krajeva, npr. Republike Srpske, quotda bi se Srbiji kompenzirao gubitak Kosovaquot?
= Riječ je o iznimno složenom i osjetljivom pitanju. Ozbiljnom u povijesnom, političkom i pravnom smislu. Ozbiljnom sa stanovišta odnosa u Srbiji i regiji i ozbiljnom sa stanovišta širih međunarodnih odnosa. Utoliko je potreban odmjeren i mudar pristup. Posao Martija Ahtisarija nije nimalo jednostavan ni lak, osobito zbog dubokog jaza i velikih razlika između Prištine i Beograda. Mislim da je u tom pogledu njegov napor u pripremi prijedloga i ukupan rad Kontaktne skupine vrlo vrijedan te da ga treba podržavati, osobito zbog jasne namjere da pokuša premostiti razlike u stajalištima i očekivanjima dviju strana. Hrvatska je svakako zainteresirana za rješenje statusa Kosova budući da je očigledno kako produžavanje postojećeg stanja ne može biti trajno, jer postoji opasnost obnove nestabilnosti i jer, konačno, s obzirom na jasne pozicije i Beograda i Prištine, ali i međunarodne zajednice, odgađanje teško može donijeti bitne promjene. Za Hrvatsku su u cijelom tom sklopu oko Kosova važna sljedeća načela: da rješenje pridonosi stabilnosti i sigurnosti, a ne obrnuto da vodi računa o političkim realnostima da rješenje i postupci koji će uslijediti budu usmjereni k euroatlantskim perspektivama i da, u ovom trenutku možda i najvažnije, ostane očuvana kohezija Kontaktne skupine. Hrvatska želi razvijati dobre odnose sa svim susjedima, kao i ostalim zemljama u regiji, jer smo svjesni važnosti tih odnosa za postizanje i očuvanje trajne stabilnosti u jugoistočnoj Europi. U tom kontekstu posebnu važnost pridajemo našim odnosima sa Srbijom. Međutim, mi smatramo da proces odlučivanja o statusu Kosova ne smije biti temelj za ustupke, posebno kad je riječ o teritorijalnim pitanjima. U tom smislu potpuno podržavamo načela Kontaktne skupine prema kojima rješenje za Kosovo ne može i ne smije biti povezano ni s jednim drugim teritorijem.
Mi znamo koja je politika dovela do genocida
- Kako komentirate odluku Međunarodnog suda pravde u Den Haagu za genocid u Srebrenici?
= Ne mogu, naravno, izravno komentirati odluke najvišeg sudskog tijela UN-a. Ali, mogu reći da je nama na ovim prostorima i te kako poznata povijesna istina. Mi i te kako dobro znamo što se događalo, u ime čega se događalo i kako se, uz kakve strahote, sve to događalo. Znamo i da je politika koja je dovela do genocida u Srebrenici, kao najstrašnijeg zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata, svoj strašni pohod počela u Vukovaru, Škabrnji, Dubrovniku i drugim hrvatskim gradovima. Želim vjerovati da odluka suda, osobito zato što ipak potvrđuje da je u Srebrenici počinjen genocid, neće poslužiti kao uporište ili alibi snagama regresije, onima koji žele odgoditi ili otkloniti suočavanje s prošlošću, osobito u ovom osjetljivom trenutku definiranja odnosa u Srbiji. Jednako tako, nadam se da odluka neće dodatno otežati složene procese u Bosni i Hercegovini. Na kraju, ipak treba podsjetiti da u obrazloženju presude i Sud govori da je Srebrenica quotrezultat opće politike pomoćiquot koju je snagama bosanskih Srba, odgovornim za zločin upravo po presudi Suda, pružala tadašnja Savezna Republika Jugoslavija.
