-Hrvatska je prije desetak dana izabrana u Vijeće guvernera Međunarodne
agencije za atomsku energiju. U prvim medijskim istupima rekli ste
kako je riječ o velikom priznanju hrvatskoj vanjskoj politici. Zašto
?
=U hrvatskoj javnosti uglavnom su najvidljivije aktivnosti
koje hrvatska diplomacija i nositelji hrvatske vanjske politike poduzimaju
na planu europskih i transatlantskih integracija i u bilateralnim
odnosima. Manje je poznato da Hrvatska, pored toga, iznimno aktivno
sudjeluje u brojnim organizacijama, mehanizmima, konvencijama i sporazumima
koji se par excellence bave jačanjem međunarodne sigurnosne komponente,
bilo da su oni samostalni, bilo pod egidom UN-a ili OESS-a.
-Rekli ste da je ovaj izbor i rezultat dugogodišnjeg i konzistentnog
opredjeljenja Hrvatske da doprinosi svjetskom miru i sigurnosti?
=Često se zaboravlja da je Hrvatska praktički od stjecanja
neovisnosti i međunarodnog priznanja počela sudjelovati u međunarodnim
sigurnosnim mehanizmima o kojima sam govorio. Bio je to svjetski presedan
- zemlja koja vodi obrambeni rat i trpi okupaciju velikog dijela svog
teritorija istodobno kroz OESS sa svih njegovih tadašnjih 54 članice
transparentno razmjenjuje vojne podatke u sklopu tzv. Bečkog dokumenta.
Evo, i u članstvo IAEA smo ušli još 1993. godine. Odmah nakon Daytonskog
sporazuma, 1996. počeli smo s regionalnim sporazumima o kontroli naoružanja
s dojučerašnjim ratnim protivnicima. Uvjeren sam da je ta uporna i
principijelna politika pridonijela i ovom izboru.
-Znači li to da je Hrvatska u međunarodnoj zajednici konačno prepoznata
kao »proizvođač« mira i sigurnosti, a ne kao dio »slučaja Balkan«?
=Upravo tako. Nemoguće je da u ovako važno tijelo uđe država
koja nije percipirana kao odgovorna i ozbiljna članica međunarodne
zajednice, kao zemlja koja poštuje pravila i načelo da je sigurnost
zajednička i nedjeljiva, odnosno da nestabilnost ili sukob u jednoj
državi nužno uzrokuje globalnu nestabilnost, pri čemu trpe svi.
-Kako ocjenjujete važnost onoga čime se IAEA bavi?
=Mislim da je najbolji odgovor na to Nobelova nagrada za mir
koja je prošle godine dodijeljena upravo Agenciji i njenom generalnom
direktoru, Muhamedu El Baradeiju. Nadalje, riječ je o najvećoj i,
kako kažu, možda i najvažnijoj agenciji pod okriljem Ujedinjenih naroda,
koja trenutno broji 144 članice, a u njoj je zaposleno preko 2000,
odnosno međunarodnih djelatnika. I konačno, geslo IAEA je »Atomi za
mir« što ima višestruko značenje - od kontrole nuklearnog oružja,
radioaktivnog materijala koji se koristi za dobivanje energije, pa
do medicinskih strojeva koji se njima koriste za liječenje karcinoma,
tumora i drugih oboljenja. Konačno, ova je uloga neprocjenjiva u vrijeme
kad su dvije glavne svjetske opasnosti teroristi koji bi se mogli
dokopati nuklearnog oružja, te sve veći nedostatak nafte kao glavne
supstance za proizvodnju sve potrebnije energije.
-Kakva je važnost za Hrvatsku ?
=Naravno, Hrvatska nema nuklearnog oružja, ali se geografski
nalazi na sigurnosno iznimno osjetljivom mjestu, gdje je zbog mogućnosti
šverca takvog oružja, ili materijala za njegovu izradu, potrebna iznimno
razvijena i snažna kontrola na granicama, u lukama, skladištima...
U tome nam programi suradnje s IAEA već godinama pomažu, a sad ćemo
biti i u prilici da o tim programima raspravljamo, odlučujemo i ako
je moguće, da ih i jačamo. I to ne samo programe za Hrvatsku, već
i za naše susjede, čime indirektno jačamo i vlastitu sigurnost. Nadalje,
često se griješi kad se Hrvatsku smatra ne-nuklearnom zemljom, zato
što na svom teritoriju nema nuklearni reaktor. Hrvatska je 50-postotni
vlasnik NE Krško, iz nje se snabdijeva električnom energijom, a sama
elektrana je iznimno blizu hrvatsko-slovenske granice. Što se tiče
blizine, slično je i s NE Paks u Mađarskoj. O medicinskoj upotrebi
radioaktivnog materijala suvišno je i govoriti. Zato je Hrvatska vitalno
zainteresirana za rad IAEA i za sve metode praćenja, zaštite te čiste
i sigurne upotrebe nuklearne energije.
-Hoće li takav angažman izazvati protivljenja među hrvatskim udrugama
za očuvanje okoliša i drugih organizacija »zelenog « predznaka, koji
skaču na sam spomen nuklearne energije ili pak nuklearnog otpada?
=Ne znam, moguće, ali nadam se da neće. Prije svega, miroljubivo
korištenje nuklearne energije naša je budućnost, htjeli mi to ili
ne.
Vidimo što se dešava s naftom i kako je krhak energetski ustroj koji
se na njoj temelji. Drugi, prirodni i obnovljivi izvori energije,
poput drva, ugljena, sunca ili vjetra, pokazali su se nedovoljno učinkovitim
za energetske potrebe današnjeg svijeta, koje eksponencijalno rastu.
Prema tome, ova, a posebno buduće generacije, bit će sasvim ovisne
o nuklearnoj energiji. Poanta je da ona bude čista, sigurna i jeftina,
što je moguće postići samo kroz ovakav oblik globalne suradnje.
-Što je s nuklearnim otpadom?
=Isto što i do sada. U Hrvatsku se on, prema važećim zakonima,
ne smije uvoziti, a njegovo zbrinjavanje iz NE Krško riješeno je ranijim
sporazumima. No, ako ništa drugo onda za volju zdravog razuma treba
priznati da taj problem postoji, da je otpada na svijetu sve više
i da ga je nužno zbrinjavati na ekološki i sigurnosno prihvatljiv
način. Jednostavno zatvaranje očiju pred tim i odbijanje djelovanja
je, kako je duhovito primijetio jedan od hrvatskih eksperata koji
su sudjelovali u radu Opće konferencije u Beču, »kao da gradite kuću
bez WC-a jer vam se on gadi, a onda svi ukućani i gosti to obavljaju
po vašem vrtu «. Pritom je naravno daleko od šaljivog i mogućnost
da se nuklearni otpad nađe u rukama terorista, koji su od njega kadri
napraviti tzv. prljavu bombu, a od nekih tipova otpada i dijelove
za pravo nuklearno oružje.
