Inicijativa premijera Sanadera o međunarodnoj konferenciji o Bosni
i Hercegovini izazvala je dosta političke i medijske pozornosti. O
čemu je zapravo riječ?
= Da, premijer je u nekoliko navrata - posljednji put na susretu
premijera jugoistočne Europe u Salzburgu - spominjao potrebu da međunarodna
zajednica zadrži punu pozornost i aktivno doprinese daljnjem napredovanju
BiH prema euroatlantskim integracijama. On je o tome posljednjih mjeseci
razgovarao s vodećim europskim i svjetskim državnicima, s premijerom
Adananom Terzićem, s drugim političkim vođama u jugoistočnoj Europi.Formalna
međunarodna konferencija ili ne, to je sekundarno pitanje. Primarno
je pravodobno usmjeriti pozornost na budući politički razvitak prilika
u BiH i na osiguranje potrebnih vanjskih uvjeta za jedan politički
emancipirani razgovor predstavnika tri konstitutivna naroda o trajnom
uređenju BiH kao države ravnopravnih naroda s punim europskim demokratskim
sustavom.
- Zašto o tome u ovom trenutku?
= Prije svega, jasno da je Hrvatska svjesna iznimno važnih
globalnih i regionalnih pitanja koja su u vrhu dnevnog reda svjetske
diplomacije, od Srednjeg istoka ... osobito sada, s krizom u Libanonu
... do Kosova. Dakako, nesporno je da rješenje kosovskog pitanja ulazi
u vrh prioriteta što se jugoistočne Europe tiče. No istodobno, Bosnu
i Hercegovinu se ne može »ostaviti po strani«, bez pune pozornosti
i pomoći međunarodne zajednice u ostvarenju njenih strateških prioriteta,
dakle članstva u EU i NATO-u.
Pritom, kako je i sam premijer naznačio, treba voditi računa o javno
obznanjenoj najavi Visokog povjerenika dr. Christiana Schwartz- Schillinga
da u srpnju sljedeće godine zatvori Ured visokog povjerenika. S druge
strane, kako je poznato, prvi pokušaj ustavnih promjena nije uspio,
pa će se sljedeći parlamentarni izbori održati po dosadašnjem ustavu.
Konačno, treba voditi računa i o činjenici da međunarodna zajednica,
sa svojim sigurnosnim, političkim, humanitarnim, pa i financijskim
doprinosom neće moći trajno ostati u BiH, tim više što produžavanje
tog vanjskog prisustva i prebacivanje odgovornosti za razvoj bosanskohercegovačkog
društva na međunarodnu zajednicu objektivno donosi odustajanje građana
BiH od vlastite odgovornosti za demokratski razvitak njihove države,
a to je upravo suprotno temeljnom cilju: samoodrživoj suverenoj i
euroatlantskim integracijama usmjerenoj BiH.
- Što bi bio cilj tog angažmana u vezi s BiH?
= Rukovođen spomenutim činjenicama i promišljanjima, predsjednik
hrvatske Vlade pozvao je na usredotočenu pozornost međunarodne zajednice
na Bosnu i Hercegovinu u trenutku kad je glavnina energije posvećena
drugim pitanjima, uz ostalo i zato da budući procesi u BiH budu »upravljani«,
da za njih preuzmu odgovornost i politički emancipirani partneri iz
BiH, a ne da zbivanja »zateknu« međunarodnu zajednicu. U tom pogledu,
držimo da bi bilo iznimno važno da BiH što prije završi pregovore
o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom i da
se što prije pridruži Partnerstvu za mir s NATO-om.
- Što bi se time dobilo?
= Čvršće euroatlantsko usidrenje BiH sigurno je najbolje jamstvo
za pravedno i demokratski riješeno trajno unutrašnje uređenje političkog
i administrativnog sustava BiH u interesu sva tri naroda i kao doprinos
stabilnosti i suradnji na jugoistoku Europe.
