S ministricom vanjskih poslova i europskih integracija
Kolindom Grabar-Kitarović razgovarali smo nakon što je Hrvatska izabrana
u UN-ovu komisiju za izgradnju mira. Taj događaj drži se jednim od većih
diplomatskih uspjeha na putu snažnije afirmacije Hrvatske na međunarodnom
planu.
- Hrvatska pojačava međunarodne aktivnosti. Protivnici ovakvih aktivnosti
tvrde ili da će to narušiti suverenitet ili navući međunarodni terorizam
na zemlju. Mislite li da je to realno?
= Mislim da takve teze apsolutno ne stoje. Ni jedna se zemlja
danas ne može nadati da će samoizolacijom iz usklađenog djelovanja međunarodne
zajednice izbjeći prijetnje. Pritom ne mislim samo na međunarodni terorizam
nego i na druge prijetnje sigurnosti poput trgovine ljudima i oružjem.
Primjerice, jedna od nedavnih globalnih prijetnji bila je pandemija
ptičje gripe u odnosu na koju moramo također surađivati s drugim zemljama
u pravodobnom izvješćivanju i razmjenom iskustava na koji se način boriti
protiv toga. Evo, bila sam nedavno u Afganistanu. Svi sudionici misija
tamo su na dragovoljnoj osnovi. Nitko Hrvatsku ne može natjerati na
međunarodnu misiju ako to ne želi. UN je, kao i NATO, organizacija suverenih
država. Kad Hrvatska postane članica NATO-a, nitko je neće moći prisiliti
da pošalje svoje vojnike u Irak ili bilo gdje drugdje ako to ne želi.
Kao članica NATO-a, Hrvatska neće izgubiti pravo odlučivanja, to su
jednostavno krive pretpostavke. Članstvo u NATO-u za Hrvatsku znači
pridruživanje najprestižnijem političko-sigurnosnom savezu na svijetu.
Politički, ono je priznanje da Hrvatska pripada krugu zemalja s najvišim
demokratskim i društvenim standardima. Obrambeno, riječ je o dokazano
najučinkovitijem i najracionalnijem sustavu kolektivne sigurnosti. Gospodarski,
može se očekivati da će članstvo u NATO-u osnažiti percepciju Hrvatske
kao pouzdanog odredišta za strane investicije.
- Je li ovako pojačana međunarodna aktivnost Hrvatske među ostalim pridonijela
i dolasku američkog potpredsjednika Dicka Cheneyja Hrvatskoj?
= Svakako. Dolazak američkog potpredsjednika u Hrvatsku prije
svega je priznanje napretka koji je Hrvatska ostvarila u provedbi sveobuhvatnih
reformi, te je na taj način postigla zavidan napredak u euroatlantskim
integracijama na području jugoistočne Europe, čime se pozicionirala
kao zemlja predvodnik u regiji. Hrvatski put može biti dobar primjer
drugima jer je Hrvatska doista postala politički i gospodarski model
u tom smislu. Mi želimo profilirati regionalno liderstvo kroz Jadransku
povelju, ali i kroz predsjedanje SEECP-om, koje smo upravo preuzeli.
Cheneyjev dolazak je svakako i dokaz uzlaznih bilateralnih odnosa sa
SAD-om koji su kontinuirano sve bolji.
- Europska unija je uvela novu metodologiju u pregovorima preko mjerila
(benchmarks) kojima se kroz rješavanje nekih zakonskih ili praktičnih
rješenja uvjetuje početak i završetak pregovora o pojedinim poglavljima.
Može li to Hrvatsku usporiti?
= Od samog početka pregovora pozdravljam mehanizam mjerila jer
smatram da nam to može samo pomoći u izvršavanju naših obveza. No, nije
riječ o novoj metodologiji, jer je isti pristup, ali ne tako strukturiran
i transparentan, korišten i u prijašnjim proširenjima. Mehanizam mjerila
je samo formaliziranje uhodane prakse. Njihova primjena nam omogućava
da kad završimo pregovore, možemo ustvrditi kako smo zaista spremni
jer smo ispunili sva postavljena mjerila, bilo za otvaranje ili zatvaranje
pregovora u pojedinim poglavljima. No, držimo da mjerila moraju biti
realna i ostvariva.
- Što je s problemom diskriminacije na tržištu nekretnina?
= Iako pojedine članice EU-a iznose primjedbe na hrvatski sustav
stjecanja prava vlasništva stranaca nad nekretninama u smjeru njegove
navodne diskriminatornosti, s time se ne mogu složiti. Hrvatsko zakonodavstvo
je u tom pogledu vrlo jasno: ako postoji utvrđeni reciprocitet, uvidom
u unutarnje zakonodavstvo i praksu određene države u postupanju prema
hrvatskim građanima, građani tih država mogu kupovati nekretnine i u
Hrvatskoj uz ista ograničenja koja se odnose i na hrvatske građane.
Još jednom moram naglasiti da se takav režim odnosi isključivo na strane
fizičke ili pravne osobe, dok hrvatske pravne osobe čiji su vlasnici
stranci, mogu slobodno stjecati nekretnine. Drugo pitanje je trajanje
postupka utvrđivanja reciprociteta i davanja suglasnosti za stjecanje
nekretnina strancima. Taj postupak se definitivno mora ubrzati i u tom
smo pravcu pristupili pripremama za njegove izmjene. No, on se provodi
nediskriminatorno.
Pri određivanju pregovaračkih pozicija, treba polaziti od obveza koje
je Hrvatska preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. SSP
nas obvezuje na punu liberalizaciju tržišta nekretnina 1. veljače 2009.
godine. To znači da će Hrvatska, postala tada članica ili ne, morati
potpuno otvoriti tržište nekretnina. Budući da su odredbe SSP-a vrlo
konkretne, i nepovoljne, za razliku od europskih sporazuma koje je imala
većina država iz prošlog vala proširenja, Hrvatska će morati uložiti
dodatne napore u pregovorima.
- U Hrvatskoj se strahuje da će doći do opće rasprodaje kad se tržište
liberalizira?
= Ti strahovi nemaju temelja. Ono što je u državnom vlasništvu,
a to su šume, velik dio poljoprivrednog zemljišta i otoci, neće se prodavati,
nego će se eventualno davati koncesije. Kad je pak riječ o privatnom
vlasništvu, složit ćete se da ljudima ne možete nametati kome će i kada
prodati svoje privatno vlasništvo. Nepovredivost privatnog vlasništva
jedno je od temeljnih prava čovjeka. Treba ipak naglasiti da prodajom
određene nekretnine ona ne odlazi iz Hrvatske, nitko je neće otuđiti.
Na nju će se plaćati porez.
Ono što nam mora ostati kao temeljni cilj jest zaštititi hrvatske građane
od rasta cijena, čime bi bili diskriminirani u odnosu na ostale građane
EU-a, i da ne bi mogli zbog visokih cijena ravnopravno sudjelovati na
tržištu s ostalima. Ili da su prisiljeni prodavati nekretnine kako bi
zaradili novac. Nije tajna da su pojedine države u pregovorima stoga
dogovorile opću ekonomsku zaštitnu klauzulu kojima su na određeno vrijeme
ograničile prava stranaca. To ćemo svakako pokušati i mi, iako polazimo
od neusporedivo lošije početne pozicije.
- Ova područja se ipak najvećim dijelom štite domaćim zakonodavstvom,
zar ne?
- Točno. U hrvatskom zakonodavstvu postoji niz nediskriminatornih
rješenja kojima se štite prirodna bogatstva, posebice hrvatska obala
i otoci. Kad je riječ o zaštiti hrvatske obale, jedinice lokalne uprave
i samouprave moraju uvesti reda i zaštititi prirodna bogatstva, ali
ne samo od stranaca, nego i od nas samih, koji se često ne pridržavamo
pravila.
- Kad će Hrvatska završiti pregovore?
= Naša ambicija je završiti pregovore što je moguće prije. Imajući
u vidu iskustva država iz prošlog vala proširenja, vjerujemo da je pregovore
moguće završiti u razdoblju od dvije i pol do tri godine. Brzina nam
je naravno bitna i moram naglasiti da brzina i kvaliteta nisu inkompatibilni
u tom procesu. Međutim, u tom je smislu potrebno reći da je naš pristup
kombinacija brzine i kvalitete, ambicije u ostvarivanju ciljeva i realnosti
u procjeni vlastitih mogućnosti, ali i spremnosti EU-a na primanje novih
članica.
Naša odgovornost i obveza
- Kakvi su vaši dojmovi nakon posjeta našim vojnicima u Afganistanu?
= Kad s našim djevojkama i momcima provedete neko vrijeme, vidite
koliko je ljudski pomoći. Shvatite zapravo koliko se tu čini dobra.
Ti momci i djevojke ne sudjeluju samo u osiguravanju konvoja i stranih
dužnosnika. Oni vrlo aktivno sudjeluju u izgradnji temelja da bi Afganistan
mogao razvijati civilno društvo. Riječ je o aktivnostima kojima se želi
pomoći afganistanskoj vladi i narodu da preuzmu kormilo države. Kad
vidite kako izgleda kanalizacija, blato koje se skuplja uz cestu, kad
vidite djecu bez škola nego uče pod šatorima, onda vidite koliko možete
pomoći uz minimalna ulaganja i unijeti tako velike promjene. Mislim
da je tu naša odgovornost i obveza. To, naposljetku, može pridonijeti
ugledu Hrvatske.
