Vijest o smrti Slobodana Miloševića zatekla Vas
je u Salzburgu na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova Europske
unije i jugoistočne Europe. Kakve su bile reakcije?
- Na samom početku sastanka ministrica Plassnik je objavila
tu vijest no u tom trenutku još nije bilo službene potvrde. Nismo to
previše komentirali, raspravljali smo o budućnosti jugoistočne Europe.
No, definitivno smrt Slobodana Miloševića označava kraj jednog razdoblja
u životu, ne samo Hrvatske na koju je izvršena agresija nego i ostalih
zemalja na našem području. Milošević je bio čovjek koji je svojom agresivnom,
hegemonističkom i nacionalističkom politikom pokrenuo razaranja u kojima
je stradalo stotine tisuća ljudi. Meni je žao zbog činjenice što je
preminuo prije nego je završio taj proces, jer mislim da je poanta suda
u Haagu utvrđivanje individualne odgovornosti, a on je glavni krivac
i zato je trebao odgovarati.
- Mislite li da njegova smrt može izazvati određene političke potrese
u Srbiji?
- Ne vjerujem. Promatrajući ovo što se događalo u posljednjih
nekoliko dana, izgleda da su veći događaj razmirice oko predstavnika
za Eurosong. No, činjenica je da će se tek u predstojećem razdoblju
Srbija suočavati sa smrću Miloševića i preispitivati svoju nedavnu povijest,
ali svakako i budućnost. Pred Srbijom su dva velika izazova, koji su
za njih mnogo važniji od Miloševićeve smrti, a to su pregovori o statusu
Kosova i referendum o neovisnosti Crne Gore.
- Je li međunarodna zajednica, uzimajući u obzir ove procese u regiji,
Hrvatskoj namijenila neku posebnu ulogu?
- Svakako. Hrvatska treba i želi biti faktor stabilnosti u
regiji. Hrvatska želi biti lider jugoistočne Europe, a mislim da smo
to doista i postigli. Postali smo i politički model, ali i model gospodarskog
i svakog drugog razvoja. Mi želimo preuzeti odgovornost za stabilnost
jugoistočne Europe, kroz razne inicijative. Jedna od njih je i CEFTA.
No, svakako u unutarnja pitanja susjednih zemalja mi se nećemo miješati.
Mi se usklađujemo s politikom međunarodne zajednice. Podržavamo rad
kontaktne skupine za Kosovo i Hrvatska će prihvatiti svako rješenje
koje se postigne dogovorom Beograda i Prištine. Kada je riječ o statusu
Crne Gore, nadamo se da rezultati referenduma neće narušiti sigurnost
u Crnoj Gori, niti odnose sa zemljama u regiji.
- Što su ministri u Salzburgu rekli na ideju o proširenju CEFTE? Postoji
li sada jednoglasna podrška?
- Ideja o proširenju CEFTE naišla je sada na jednoglasni pristanak
kako kolega ministara sa prostora Jugoistočne Europe tako i od strane
Europske komisije i Europske unije. I svi su naglašavali kako zona slobodne
trgovine, odnosno članstvo u CEFTI nije supstitut za članstvo u Europskoj
uniji, nego štoviše, izvjesna je priprema zemalja u regiji za zajedničko
tržište unije. U tom smislu CEFTA će se nadograđivati i modificirati
kako bi se prilagodila specifičnim uvjetima trgovine ovih zemalja međusobno
i u trgovini s Europskom unijom. Osim toga, u Salzburgu smo razgovarali
o europskoj perspektivi ovog područja, kao i o nekim pitanjima unutar
Europske unije, odnosno o daljnjim proširenjima i konsolidaciji, koji
su na neki način odraz rastućeg euroskepticizma u pojedinim državama
članicama. Međutim, ja doista vjerujem da ćemo u ovih dvije do tri godine
koje su pred nama dokazati Europskoj uniji da Hrvatska ispunjava sve
obveze, da Hrvatska zaslužuje Europsku uniju, ali i da Europska unija
zaslužuje Hrvatsku.
- Posljednjih dana ponovno Slovenija neka naša otvorena bilateralna
pitanja stavlja u kontekst Europske unije. Je li nam to realan problem?
- Ne. Hrvatska je odlučna riješiti sva otvorena pitanja sa
Slovenijom dogovorom i razgovorima kao dvije prijateljske susjedne zemlje.
Međutim, bilateralna pitanja ne mogu biti predmetom pregovora iz jednostavnog
razloga što je predmet pregovora 35 poglavlja europskog zakonodavstva.
Mislim da je toga svjesna i Slovenija jer mi je kolega Rupel u Salzburgu
rekao da Slovenija neće zaustavljati Hrvatsku na putu u EU, a ja moram
kazati uistinu da dosada i nije, što mi vrlo cijenimo. Mi dalje stojimo
na poziciji koju smo predložili 4. listopada – ako nismo u stanju pojedina
pitanja kao što je granica na moru riješiti dijalogom, idemo pred Međunarodni
sud. Držimo da je zaista sazrjelo vrijeme da idemo pred Međunarodni
sud i da se i jedna i druga država obvežu prihvatiti pravorijek. To
što razgovaramo o otvorenim pitanjima ne znači da su se odnosi pogoršali,
naprotiv, to znači da obje strane situaciji pristupaju s ozbiljnošću,
Ali, oko granice na moru nismo uspjeli približiti stajališta, pa držimo
da je sazrjelo vrijeme da se obratimo trećoj strani.
- Kada možemo očekivati pozivnicu za NATO?
- Što je moguće prije. Nije dobro da se opterećujemo datumima
niti da stvaramo pritisak na javnost niti na NATO. Želimo dokazati da
zavrjeđujemo imati nekakav vremenski okvir pred nama, da Hrvatska zavrjeđuje
biti pozvana što je moguće prije, ali temeljem rezultata reformi koje
se provode, i u okviru političkih i u okviru obrambenih kriterija i,
svakako, namjera nam je nastaviti tim putem i razgovarati dalje s članicama
koje nas podupiru.
- Trenutno 1/3 građana podupire ulazak Hrvatske u NATO, 1/3 tome se
protivi, dok je 1/3 suzdržana. Nedavno ste najavili komunikacijsku strategiju
za pristup NATO-u. Koje su najveće zablude u Hrvatskoj kada je u riječ
o Sjevernoatlantskom savezu?
- Očito rezultati istraživanja pokazuju da je stav još uvijek
dosta neutralan. Najveće zablude su da je NATO vojni savez koji sa sobom
nosi vojne baze, militarizaciju i nesigurnost. Komunikacijska strategija,
čiji nacrt već imamo, ide u smjeru predstavljanja NATO-a kao političkog
saveza koji promiče zajedničke vrijednosti kao što su demokracija, zaštita
ljudskih prava, slobodno tržišno gospodarstvo i sigurnost. Ta sigurnost
utječe na imidž Hrvatske, veća strana ulaganja, više turista, nova radna
mjesta, dakle upravo suprotno od onoga što su najveće zablude u hrvatskoj
javnosti. Ali slična situacija bila je i u drugim zemljama, Sloveniji
i Mađarskoj. Mislim da se pravom informacijom i edukacijom građana o
prednostima članstva može puno postići.
- Hrvatska u svibnju od Grčke preuzima predsjedanje Procesom suradnje
u jugoistočnoj Europi. Kakvi su nam planovi i ciljevi?
- Cilj nam je dakako, da Proces suradnje sve više preuzima
funkcije od Pakta o stabilnosti, koji bi otprilike do 2009. godine trebao
prestati postojati, odnosno nastupilo bi takozvano regionalno vlasništvo,
da zemlje u regiji u okviru SEECP-a administriraju svim tim pitanjima.
Želimo pojačati suradnju u pitanjima sigurnosti, znači borbe protiv
međunarodnog kriminala, suradnje policija, borbe protiv trgovine ljudima,
drogom i slično. Dakle, pojačati sigurnosnu dimenziju ali i gospodarsku
suradnju, što je kompatibilno sa širenjem CEFTE.
- Prema nekim istraživanjima Vi ste na samom vrhu ljestvice popularnosti
političara u Hrvatskoj. Kako to komentirate?
- Ja zaista ulažem maksimalne napore kako bih opravdala povjerenje
koje mi je dao predsjednik Vlade, Hrvatski Sabor i građani. Dajem sve
od sebe, a na građanima je da donesu sud o mome radu.
