Zašto je model CEFTA-e (Srednje europske zone slobodne trgovine)
povoljniji za Republiku Hrvatsku od predložene tzv. zone slobodne trgovine
na Balkanu?
= Prvo, CEFTA-u smo predložili kao postojeći model koji jasno
funkcionira. Drugo, ona se pokazala učinkovitom i prihvatljivom zbog
činjenice da su njezine članice bile Mađarska, Češka, Poljska, Slovačka,
Slovenija, a koje su postale članicama Europske Unije. To je za njih
bila i priprema za članstvo u Europskoj Uniji i sudjelovanje na njezinu
zajedničkom tržištu. Hrvatska, kao ekonomski najrazvijenija zemlja ovog
područja, može i izvući najviše koristi iz jednog takvog multilateralnog
trgovinskog aranžmana.
Iskustvo za EU
- Da budemo načisto: je li CEFTA još jedan od načina da se uspori Hrvatsko
približavanje EU?
= Nekoliko je ministara vanjskih poslova država članica EU-a
te predstavnika Europske komisije jasno i nedvosmisleno izjavo da zona
slobodne trgovine nije supstitut za članstvo u Europskoj Uniji. To je,
kako sam već kazala, priprema ili, ako hoćete, trening država članica
CEFTA-e kako bi ulaskom na zajedničko tržište Europske Unije imali dovoljno
iskustva.
- Dakle, nema nikakve zamke koja će se pojaviti kasnije?
= Apsolutno nikakve! Prije bih rekla da je prihvaćanje ovog
prijedloga veliki uspjeh hrvatske vanjske politike i mislim da je Hrvatska
zaista pokazala liderstvo, posebno predsjednik Vlade Ivo Sanader koji
je osobno, još prošle godine, predložio ovu inicijativu.
- Zlobnici bi na ovo kazali da je premijer Sanader samo radio svoj posao:
onaj šefa diplomacije. Smetaju li vam takve primjedbe?
= (Smijeh) Predsjednik Vlade je predsjednik Vlade. To što on
jako dobro radi svoj posao ne znači da ja ne radim svoj. Kao što znate
po našem Ustavu i zakonodavstvu postoji sukreiranje vanjske politike.
U tom procesu sudjeluje i predsjednik države i predsjednik Vlade ali
i Hrvatski sabor. Vanjska politika nije samo stvar Ministarstva vanjskih
poslova i europskih integracija, nego i svih drugih državnih institucija.
One u svojim resorima počinju izravno surađivati, ne više preko Ministarstva
vanjskih poslova, s ministarstvima država članica Europske Unije. Kad
je riječ o vanjskoj politici, onda svakako naš nastup mora biti jedinstven,
a pri tome mislim i na lidere hrvatske oporbe.
- Činjenica jest da je vaš rad omeđen jakom međunarodnom ulogom premijera
Sanadera. Je li to za vas hendikep ili dobrodošla pomoć?
= Apsolutno nije hendikep. Obveza u vanjskim poslovima ima i
više nego dovoljno, a premijer Sanader i ja obavljamo ih na različitim
razinama komunikacije. To je normalno. Predsjednici vlada država EU
redovito se nalaze na summitima i raspravljaju o europskim pitanjima.
Štoviše, i drugi hrvatski ministri sudjeluju u vanjskoj politici. Ja
sam član Vlade i predstavljam državnu politiku, a ne sebe osobno.
Francuski otpor
- Francuska službena politika pokazuje jasan otpor daljnjem širenju
EU. Što kanite poduzeti?
= Nakon rezultata referenduma o Ustavu Europske Unije, koji
je propao u Francuskoj i u Nizozemskoj, pojavila su se mišljenja, kojih
i danas ondje ima, da uzroci neuspjeha tog važnog političkog izjašnjavanja
leže u proširenju Unije. Takvo raspoloženje je, naravno, definirano
i odnosima na tamošnjoj unutarnjopolitičkoj sceni. Francuska će, naravno,
definirati svoju politiku u odnosu i s vlastitim nacionalnim interesima.
Jedan od takvih aspekata je provođenje referenduma za buduća pristupanja
EU, iz čega su izuzete Rumunjska, Bugarska i Hrvatska. Međutim, moram
kazati, da se Francuska u Salzburgu priključila zajedničkoj izjavi gdje
podržava proces daljnjeg proširenja EU-a iako se ističe i potreba unutarnje
rasprave u EU i apsorpcijska sposobnost Unije.
- Dobro, ali što ćemo mi učiniti?
= Svakako da Hrvatska sa svoje strane mora učiniti sve da bi
uvjerila i Francusku, ali i ostale države članice Europske Unije, da
ona zaslužuje biti članicom Europske Unije jednostavno zato što ispunjava
sve obveze i standarde te želi dati doprinos europskom projektu s ikojim
dijeli zajedničke vrijednosti.
- Što kanite poduzeti s obzirom na niz političkih ucjena slovenske Vlade?
= Pa mislim da je tu i Europska Unija bila prilično jasna. I
u našem pregovaračkom okviru Europska Unija nas potiče rješavat i tvorena
bilateralna pitanja s državama u susjedstvu, na načelima Povelje Ujedinjenih
naroda. A ako to nije moguće, onda i mogućim pristupom međunarodnom
sudu. Spominje se poimence Međunarodni sud pravde u Haagu. Vlada u Zagrebu
ima isto stajalište. Dužnosnici Europske komisije jasno su kazali da
otvorena pitanja sa Slovenijom ne mogu biti predmet pregovora između
Hrvatske i Europske Unije. Predmet pregovora između Hrvatske i EU je
35 poglavlja pravne stečevine EU odnosno europskoga zakonodavstva.
Slovenski uvjet
- Kako biste vi nazvali ovo što se sada dogodilo u Ljubljani s obzirom
na problem Ljubljanske banke? Ucjena?
= Mislim da bi bilo nekorektno ucjenjivati bilo koju državu,
odnosno uvjetovati, pristup EU-u na taj način.
- Je li vam ikada Dimitrij Rupel rekao da Slovenija, zbog poznatih otvorenih
pitanja, neće podržati ulazak Hrvatske u EU?
= Konkretno, kolega Rupel nikada nije rekao "nećemo vas
pustiti u Europsku Uniju ako to ne riješite". Mislim da je nekorektno
uvjetovati pridruživanje Europskoj Uniji bilo kojoj državi aspirantici
ili kandidatkinji rješavanjem bilateralnih problema. To se i samoj Sloveniji
dogodilo u ranijem krugu proširenja. Pokazalo se, zapravo, da to nije
dobar put i da to nije korisno ni za jednu državu. Danas sam razgovarala
s kolegom Rupelom koji mi je izrazio svoje iznenađenje reakcijama nekih
medija u Hrvatskoj i rekao da Slovenija ne pokušava ucjenjivati Hrvatsku.
Problem Ljubljanske banke za Hrvatsku je pitanje privatno-pravnog odnosa.
Hrvatski državljani ulagali su novac u komercijalnu banku, u koju su
imali povjerenje, koja nije propala u vrijeme bivše Jugoslavije pa nije
aktivirala jamstvo federacije koje bi bilo predmetom sukcesije. Štoviše,
ta je banka nastavila postojati, kasni je restruktuirana u dvije banke,
a slovenski su državljani kompenzirani. Međutim, strani državljani nisu
i time je zapravo učinjena diskriminacija neslovenskih državljana. Doista
to pitanje treba riješiti jer ono nije pitanje sukcesije državne imovine
već problem privatne imovine.
- Na što je mislio premijer Sanader rekavši da je slovenska strana tražila
pomoć SAD-a u rješenju odnosa s Hrvatskom? Je li Ljubljana spremna na
američku arbitražu?
= Sjedinjene Države, što nam je vrlo jasno rečeno u komunikaciji
s njima, smatraju da su otvorena pitanja između Hrvatske i Slovenije
bilateralna pitanja i da ih trebaju rješavati Hrvatska i Slovenija.
Dakle, Amerikance jednostavno zanima što se događa s tim otvorenim pitanjima
i na koji način namjeravamo pristupati njihovu rješavanju i svakako
ohrabruju nas, a vjerujem i Sloveniju, da se ta pitanja što prije riješe.
Međutim, oni se neće miješati u rješavanje tih pitanje. U ovom trenutku
mi stojimo na stajalištu koje smo predložili slovenskoj Vladi 4. listopada
2005., da krenemo u pregovore na razini državnih tajnika i nismo do
sada prihvatili ničije posredovanje.
Gotovinina obrana
- Mislite li da je prihvatljivo za hrvatsku državu da je Gotovina već
tri mjeseca bez ikakve pravne pomoći u Haagu?
= U ovom trenutku vam doista ne mogu dati pojedinosti. General
Gotovina ima svoj odvjetnički tim kojem su na raspolaganju svi dokumenti
potrebni za pripremu obrane. Riječ je samo o formalnom pitanju akreditacije
prema pravilima Suda i odvjetničkom zakonodavstvu, budući da mu je odvjetnički
tim pretežito američki. U svakom slučaju to je pitanje koje morate uputiti
pravosudnim tijelima koja se bave time.
- Zašto se Vlada sada počela distancirati od Zaklade za obranu generala
Gotovine? Je li to zbog prigovora Haaga i EU?
= Hrvatska ima legitimno pravo iskoristiti sve mogućnosti koje
pruža Sud u Haagu da bi se pružila pomoć hrvatskim državljanima koji
su osumnjičeni za ratne zločine, a pitanje modusa je pitanje funkcioniranja
pravosudnog sustava. To su doista pravna pitanja i mislim da ih ne treba
politizirati. Mislim da i generalu i svim ostalim optuženicima treba
pružiti svu maksimalnu pomoć u okvirima koji su pravno i na svaki drugi
način mogući. Moram kazati da nisam imala nikakvih pitanja od kolega
u Europskoj Uniji o tome. To se pitanje doista tretira kao funkcioniranje
pravosuđa i odnosa državnih tijela koja su zadužena za suradnju s Haškim
sudom
Nisam Sanaderov poltron
- Kako biste odgovorili onima koji tvrde da državni tajnik Hidajet Biščević
ima nesrazmjerno jak utjecaj u vašem ministarstvu?
= Kolega Biščević doista radi sjajan posao i vrlo je sposoban
državni tajnik, čija je uloga, kao i drugo dvoje državnih tajnika, ponekad
u javnosti manje izražena. Godinama radim po načelu potpunog povjerenja
u suradnike i takav ću odnos uvijek promicati.
- Za vas kažu da ste "najljepši pismonoša u hrvatskoj Vladi"?
= Da, čitam o tome u Globusu.
- Dojam je, također, da su ministri nesamostalni u svom radu, u potpunoj
sjeni jakog premijera kojemu se boje bilo što kazati. Kakvo je vaše
mišljenje kao člana tog kabineta?
= Sasvim je normalno da se politika kreira na razini Vlade.
Čujem da se priča kako su ministri nesamostalni, da su poltroni i mislim
da je to posljedica toga što je ova Vlada jedinstvena i zajednički donosi
odluke. Normalno da u Bruxelles ili negdje drugdje neću otići s vlastitom
porukom nego s porukom državne vanjske politike koja se kreira prema
Ustavu i zakonima.
Australija diskriminira generala Kruljca
- Jeste li dobili očitovanje vlade Australije zbog odbijanja vize za
generala Kruljca?
= Još ga nismo dobili. To je pitanje na kome ćemo inzistirati.
Ne samo zbog generala Kruljca već zbog ukupne vizne politike s Australijom
ali i s Kanadom. Mislim da je u tim slučajevima riječ o diskriminaciji
hrvatskih građana. Oni nisu u istoj poziciji kao građani ostalih država
jer moraju odgovarati na dodatne obrasce, pitanja koja se tiču njihove
vojne službe i moguće odgovornosti za ratne zločine. No, činjenica je
da su riješena sva pitanja u odnosima s Haškim sudom te da Hrvatska
u potpunosti surađuje sa sudom. Dakle, ne stoji više argumentacija da
se Kanada i Australija na taj način štiti od osoba koje bi mogle biti
optužene za ratne zločine te onda koristiti prava sredstva da bi otezale
s eventualnim izručenjem iz tih dviju država.
SAD nam je uskratio znatnu vojnu ponudu
- Kako ocjenjujete vaš posljednji posjet Americi? Do sada su Amerikanci
prilično zaobilazili hrvatske dužnosnike, a sada ste se susreli s Condoleezom
Rice, primio vas je zamjenik ministra obrane Gordon England, državni
podtajnik za politička pitanja Nicholas Burns, savjetnik predsjednika
SAD-a za nacionalnu sigurnost Stephen Hadley... Je li došlo do zaokreta
američke politike prema Hrvatskoj? Jeste li nešto obećali Amerikancima,
je li možda u pitanju famozni članak 98?
= Vrlo sam zadovoljna nedavnim posjetom Washingtonu. Ne samo
susretima s dužnosnicima administracije već i susretima u Kongresu,
reakcijama u okviru akademske zajednice i šire javnosti... Neprijeporno
je da su hrvatsko-američki odnosi u uzlaznom pravcu. Nije riječ o nekom
naglom zaokretu. Takozvani članak 98 za SAD je prioritetno pitanje u
odnosu SAD-a sa svim državama uopće. Međutim, SAD je svjestan činjenice
da se Hrvatska u tom pitanju pozicionira u kontekstu svojih odnosa s
Europskom Unijom, te je koristan nastavak dijaloga. Članak 98 nije preduvjet
za članstvo u NATO-u. Potrebno je, međutim, reći da je zakonodavstvo
koje po tom pitanju propisuje američki Kongres vrlo restriktivno, tako
da je američka administracija prisiljena Hrvatskoj uskratiti značajnu
financijsku pomoć u području vojne suradnje
