- Proteklih dana u žarištu događanja hrvatske javnosti svakako je najava
osnivanja trgovinske unije na prostoru krnje bivše Jugoslavije. Budući
da ste se prvi oglasili u medijima, kako sada gledate na tu inicijativu?
= Prije svega, valja kazati kako je riječ o inicijativi koja
postoji već od ranije, na što je upozoravao predsjednik Vlade dr. Ivo
Sanader još pri ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
(SSP) 2001. godine kada je ukazao na tri temeljna nedostatka SSP-a,
a to su: regionalni pristup u sklopu tzv. Zapadnoga Balkana, zahtjev
za uspostavu zone slobodne trgovine u tome kontekstu, te činjenicu da
u SSP-u nije uvršteno da je cilj pregovaračkoga procesa punopravno članstvo
Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Tek je naporima i zalaganjem ove
vlade i njezinoga predsjednika 16. ožujka prošle godine usvojen pregovarački
okvir za pristupne pregovore s Republikom Hrvatskom, u kojemu izrijekom
stoji kako je cilj pregovora punopravno članstvo RH u EU, a individualni
pristup osnovno načelo ocjene napretka Hrvatske u tome procesu. Stoga,
nema govora ni o kakvomu ponovnom stvaranju Jugoslavije. Mislim da je
potrebno jasno naglasiti kako se Komunikacija Europske komisije, čiji
je puni naziv "Zapadni Balkan na putu u EU: učvršćivanje stabilnosti
i jačanje prosperiteta", svojim većim dijelom ne odnosi na pitanje
osnivanja područja slobodne trgovine na prostoru jugoistočne Europe.
Dokument je strategija Europske komisije za daljnji razvoj i stabilizaciju
regije koja ponovno potvrđuje europsku perspektivu država regije, a
stvaranje zone slobodne trgovine, samo je jedan od okvira suradnje i
poticanja gospodarskoga razvoja. Hrvatska podržava inicijative čiji
je cilj gospodarski razvoj u regiji, ali želi to realizirati na način
koji ne će biti u suprotnosti s njezinim interesima te upravo zbog toga
tvrdimo da je najbolji institucionalni okvir u kojima se to ima dogoditi
CEFTA odnosno Ugovor o slobodnoj trgovini u središnjoj Europi.
- Iako se govori o trgovinskoj uniji, građani to doživljavaju kao povratak
na protekla teška jugoslavenska vremena?
= Odgovorno tvrdim i jasno kažem kako nema nikakva straha od
stvaranja bilo kakve nove tvorevine kao što je to bila Jugoslavija.
Nakon reakcija hrvatske javnosti protekloga tjedna, naglasili su to
i europski dužnosnici, primjerice Olli Rehn, povjerenik EK zadužen za
proširenje, koji je odlučno odbacio špekulacije da prijedlog stvaranja
jedinstvene zone slobodne trgovine, znači pokušaj obnavljanja bivše
Jugoslavije. Stoga, aluzije na pokušaje ponovnoga stvaranja Jugoslavije
ili slične tvorevine treba odlučno odbaciti.
- Koliko je korisno tražiti rješenje u CEFTI?
= Kao najrazvijenoj državi u regiji, Hrvatska je uvjerena u
prednosti koje bi donijelo ostvarivanje područja slobodne trgovine proširivanjem
CEFTE ne samo na države regije, već i Moldovu pa možda i Ukrajinu, čime
bi se eliminirala svaka politička aluzija na Jugoslaviju. Istodobno,
Hrvatska ide dalje prema Uniji, ali ne živi sâma u europskome okruženju
te želi dati doprinos stabilnosti i razvoju ove regije, naravno, na
način koji će promicati hrvatske interese. CEFTA je pokazala da je uspješna
u istodobnome stvaranju zone slobodne trgovine i pripremi država za
članstvo u EU. To je, također, potvrdio Erhard Busek koji je kazao kako
će takvo prilagođavanje CEFTI dovesti do poboljšanja uvjeta poslovanja,
te da hrvatski prijedlog potvrđuje da Hrvatska ima vodeću političku,
ali i gospodarsku ulogu u regiji.
- Budući da ste vodili mnoge razgovore s raznim ljudima iz brojnih europskih
i političkih i gospodarskih institucija, kakav je njihov prevladavajući
stav glede budućnosti jugoistočne Europe?
= Državama jugoistočne Europe u više navrata potvrđena je europska
perspektiva, dakle potencijalno članstvo u EU pod uvjetom da ispune
za to predviđene uvjete, takozvane kopenhaške kriterije. U tome procesu
njihov će napredak biti ocijenjen po načelu individualnoga pristupa.
Dakle, svaka država regije, neovisno o drugima, napreduje prema EU i
biva ocijenjena neovisno o drugim državama. Nedavno objavljena Komunikacija
Europske komisije je još jedna potvrda toga i ohrabrenje državama nastavku
približavanja EU.
- Prije nekoliko dana ste izjavili kako nastojanja na trgovinskoj uniji
država "zapadnoga Balkana" ne će usporiti hrvatski put prema
EU. Mislite li to i dalje?
= U potpunosti stojim iza te izjave i tvrdim kako naše približavanje
Uniji ponajviše ovisi o nama sâmima. Stvaranje regionalnoga područja
slobodne trgovine na temelju CEFTE ne može usporiti hrvatski put prema
EU s obzirom na to da individualni pristup i dalje ostaje osnovno načelo
evaluacije napretka u približavanju EU, i da je Hrvatska počela s pregovorima
o članstvu. Mi imamo svoj put i svoju dinamiku na koju prije svega utječemo
mi sâmi. Uostalom, pogledajmo primjer današnjih država članica EU (Slovačka,
Mađarska, Češka, Slovenija i druge), koje su bile članice CEFTE i iz
nje istupile kad su ušle u članstvo EU.
CEFTA se pokazala i kao dobra priprema i svojevrsna odskočna daska za
zajedničko tržište Europske unije.
- U politici ništa se ne događa slučajno i iza pojedinih poteza uvijek
stoji netko i nešto. Znate li koje su čelne europske države zagovornice
gospodarskoga povezivanja država ovoga dijela europskoga jugoistoka?
= Gospodarski razvoj jugoistočne Europe jasan je prioritet politike
europskih država prema ovoj regiji. Zaključcima Vijeća EU rečeno je
da Europska unija ostaje posvećena pružanju potpore država regije na
njihove putu u EU i to praktičnim mjerama koje bi europsku perspektivu
učinile opipljivijom. Ali to ne znači bezuvjetno prihvaćanje inicijativa,
a pogotovo ne inicijativa koje bi bile u suprotnosti s našim interesima.
Nama nitko ne može nametnuti ono što mi ne želimo, niti bismo mi pristali
na takvo što.
- Predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader najavio je skori posjet Moldaviji
u cilju njezina uključenja u CEFTU. Može li se uskoro očekivati i ulazak
Ukrajine u tu gospodarsku organizaciju?
= Predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader kazao je kako se očekuje
primanje u članstvo CEFTE Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, Albanije,
Makedonije i Moldove. Nakon skupa 29. studenoga 2005. kada su prilagođeni
uvjeti za članstvo u CEFTI, predsjednik Vlade Republike Hrvatske o tome
je izvijestio i predsjednike tih vladâ. Dodao je kako smatra da toj
grupaciji pripada i Ukrajina, kojoj bi se time ponudio okvir za suradnju.
Ukrajina je bitna i u kontekstu stabilnosti, a kada se može očekivati
njezino članstvo u CEFTI, ovisit će o kriterijima koje je potrebno ispuniti
za ulazak u CEFTU na način na koji su oni definirani Deklaracijom iz
Zagreba te, naravno, o interesima sâme Ukrajine.
- Nije li najbolji način izbjegavanja bilo kakvih balkanskih integracija
nastavak vođenja sadašnje vanjskopolitičke aktivnosti RH prema državama
srednje Europe?
= Upravo tako. Ponavljam da nema razloga za brigu oko stvaranja
ili obnavljanja bilo kakve jugoslavenske ili balkanske integracije.
Zaista smatram da je za budućnost Hrvatske najbolje nastaviti s vođenjem
sadašnje vanjske politike čiji su strateški ciljevi članstvo u EU i
NATO, regionalna suradnja te odgovarajuće pozicioniranje i jačanje imidža
države u međunarodnim granicama. A najbolji način da se izbjegnu bilo
kakve balkanske asocijacije, upravo je što brži ulazak RH u EU.
- Kako tumačite prigovore nekih političkih čimbenika da je to zapravo
zalaganje za povratak na stanje iz doba austrougarske carevine?
= Ostavimo povijest povjesničarima, i okrenimo se budućnosti.
Svi oni koji ozbiljno gledaju i vode brigu o budućnosti naših građana,
kao i gospodarskome te političkome napretku države, Hrvatsku vide kao
punopravnu članicu EU i ne dopuštaju sebi luksuz baviti se raznim reinterpretacijama
starije povijesti na ovim prostorima. Normalno je da dijelimo zajedničku
povijest sa susjedima, ali naša je budućnost jasna - budućnost u EU.
- Koliko ste zadovoljni odnosima sa susjednim državama?
= Republika Hrvatska ima vrlo dobre odnose s državama u njezinu
neposrednu susjedstvu te je zahvalna onima koje joj daju podršku u procesu
pristupanja Europskoj uniji. Suradnju razvijamo na svim značajnim područjima
- političkome, gospodarskome, prometnome, a posebno na približavanju
Europskoj uniji. Onim državama koje su počele s procesom pregovora za
sklapanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Republika Hrvatska
nudi tehničku i stručnu pomoć te prenošenje svojih iskustava u tome
procesu. Svakako da postoje elementi odnosa na kojima se treba intenzivirati
suradnja, no uvjerena sam da će pozitivan utjecaj pregovora Republike
Hrvatske s EU potaknuti nastavak unapređenja odnosa između Hrvatske
i susjednih država.
- Iako je to donedavno malo tko mogao očekivati, najlošiji su odnosi
sa Slovenijom. Što se čini da se to izbjegne?
= Pogrješno je reći da su odnosi između Hrvatske i Slovenije
loši. Ti odnosi temelje se na zajedničkim europskim vrijednostima i
standardima koje dijele te dvije države. U tome duhu i na temelju punoga
poštovanja međunarodnoga prava, ravnopravnosti i uvažavanja uzajamnih
interesa trebaju se riješiti preostala otvorena pitanja, a za nastavak
konstruktivnih radnih dijaloga postoji obostrana spremnost. Kad je riječ
o pitanjima razgraničenja na moru, kao što znate, hrvatska vlada predložila
je Sloveniji izlazak pred neki Međunarodni sud, kolokvijalno rečeno
arbitražu, što je sasvim legitiman i uobičajen način rješavanja pitanja
između država koje su bile i ostale prijateljske i prije i poslije arbitraže.
Hrvatska i Slovenija prijateljske su i dobrosusjedske države koje će
nastaviti graditi takve odnose i u budućnosti.
- Koliko pitanje esula ili pravilnije optanata negativno djeluje na
odnose sa susjednom Italijom?
= Hrvatska i Republika Italija također su dvije prijateljske
države, s uzlaznim odnosima i neprestanim dijalogom. Pitanje naknade
za talijansku nacionaliziranu i optantsku imovinu riješeno je još ugovorima
sklopljenima između bivše SFR Jugoslavije i Republike Italije, tzv.
osimskim i rimskim ugovorima. Nakon raspada bivše SFRJ, Republika Hrvatska
i Republika Slovenija podijelile su preostali dug i o tome izvijestile
Republiku Italiju i izjavile spremnost nastaviti ga isplaćivati, ali
Italija do sada nije dostavila račun. Hrvatski dio duga iznosi nešto
vise od 35 milijuna američkih dolara, a Hrvatska je u nekoliko navrata
osiguravala tu svotu u državnome proračunu.
- Neriješena granična pitanja još u određenim vremenskim razmacima opterećuju
odnose sa SiCC, prije svega na Dunavu. Ima li nade da se što prije riješi
taj problem?
= Pristup pitanju granica na Dunavu s Republikom Srbijom za
nas je pitanje poštovanja mišljenja Badinterove komisije, na temelju
čega su sve bivše republike osigurale međunarodno priznanje i suverenitet.
Polazimo od Protokola koji su Hrvatska i Srbija prihvatile 2002. godine.
Očekujemo da se na tim osnovama ponovno pokrenu razgovori na razini
Državnih komisija za granice i potičemo taj rad. Smatramo kako i to
pitanje treba skinuti s dnevnoga reda da ne bi nepotrebno dovodilo do
politizacije ili čak radikalizacije za unutarnje potrebe. U tome cilju
Vlada je opredijeljena za provođenje neviznoga režima, ali od srpske
strane očekujemo prije svega provedbu odluke o povlačenju vojske s te
granice i zatim potpunu provedbu sporazuma o readmisiji. Na kraju, s
obzirom na to da je u prometnome i infrastrukturnome smislu riječ o
jednoj od najprometnijih granica u Europi, nema nikakva razloga da se
sva pitanja u svezi s tom granicom ne riješe poštujući europske standarde.
- Još u našoj državi ima onih kojima smeta bilo kakav oblik pomaganja
Hrvatima u BiH. Za kakav ste vi odnos prema tim našim sunarodnjacima?
= Republika Hrvatska ima ustavnu i moralnu obvezu, ali i pravo
skrbiti za hrvatski narod i izvan granica RH, te tako i u susjednoj
i prijateljskoj državi, poštujući pritom njezinu autonomiju i suverenost.
U BiH Hrvati trebaju ostati ravnopravan i konstitutivan narod, sačuvati
naslijede, kulturnu baštinu, jezik i emancipirati se na političkome
planu. Hrvatska vlada ustrajat će na tome na temelju službenih odnosa
sa Sarajevom, međunarodnom zajednicom i političkim vodstvom Hrvata u
BiH, te učiniti sve da Hrvati u BiH sačuvaju status ravnopravnoga, konstitutivnoga
i suverenoga naroda u BiH.
Hrvatska vlada pomaže Hrvatima u BiH raznim poticajima za obrazovanje,
kulturu, znanost i zdravstvo u Federaciji BiH sredstvima koja su izdvojena
iz državnoga proračuna za 2005. godinu u ukupnome iznosu od 26,250.000
kuna. Upravo su programi i projekti na području kulture te obrazovanja
i znanosti, kojima je cilj očuvanje identiteta Hrvata u BiH, potpomognuti
većim dijelom tih sredstava.
Vlada Republike Hrvatske kao program pomoći u sustavu znanosti osigurala
je u državnome proračunu za 2006. godinu 12 milijuna kuna, kao i u 2005.
godini. Također je za poticaje u zdravstvu za Bolnicu u Mostaru osigurano
18 milijuna kuna u 2006. godini. U prosincu 2005. godine potpisan je
Ugovor o suradnji na području prava stradalnika rata u BiH koji su bili
pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane. Ostvarenje toga ugovora predviđeno
je u tri etape. Ugovorom se rješavaju statusna pitanja, invalidske i
obiteljske mirovine ratnih vojnih invalida, pripadnika HVO-a i obitelji
poginulih, zatočenih i nestalih branitelja pripadnika HVO-a. S obzirom
na to da se u BiH od početka sljedeće godine drastično smanjuju prava
za te kategorije ljudi, hrvatska vlada odlučila je Ugovorom obvezati
se na naknadu do iznosa pune invalidske i obiteljske mirovine prema
Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i članova
njihovih obitelji u RH. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo
Sanader i potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor osobito se zalažu u tome.
Kroz Program pomoći Vlade RH za povratak Hrvata u BiH od početka Programa,
u studenome 2001. godine, dostavljeno je 3956 zahtjeva za dodjelu građevinskoga
materijala te je izdano 1334 važećih suglasnosti Ministarstva mora,
turizma, prometa i razvitka na temelju kojih se izrađuju Upute za sanaciju
te konačno Ugovori o darovanju građevinskoga materijala,
a potpisano in je 1079.
- Gdje vidite Hrvatsku 2007. godine?
= Čvrsto na putu u euroatlantske integracije. Hrvatska je u
listopadu 2005. godine počela s pregovorima o članstvu u EU i time s
procesom koji možemo završiti u roku od oko dvije i pol godine. Riječ
je o vremenskome okviru koji nam pomaže osigurati potrebnu dinamiku
procesa, ali koji BiH mora opstati samo kao država snošljivosti nikako
ne želimo podrediti osnovnome cilju koji Hrvatska želi postići, a to
je vođenje kvalitetnih i učinkovitih pregovora. Stoga se ne bismo trebali
suviše opterećivati datumima iako moramo imati okvirne vremenske ciljeve.
- Kada možemo očekivati samostalni ulazak u EU?
= Kao što sam već naglasila, ne smijemo se suviše opterećivati
datumima, već se trebamo baviti učinkovitošću procesa i postizanjem
potpune spremnosti za članstvo. Naš cilj je hrvatskim građanima osigurati
bolju budućnost, a vjerujemo da je to moguće ako potpuno pripremljeni
dočekamo ulazak u EU. Ocjena pripremljenosti za članstvo i dalje se
temelji na načelu individualnoga pristupa, što znači da brzina našega
približavanja EU nikako ne ovisi o brzini drugih sadašnjih ili potencijalnih
država kandidatkinja. No, u konačnici, odluka o tome kada će Hrvatska
biti primljena u članstvo, bit će politička odluka država članica EU.
U potpunosti smo uvjereni da je Hrvatskoj mjesto u europskoj obitelji,
i da će Hrvatska postati danicom Unije, ali pitanje kada, manje je bitno
s obzirom na to da je cilj postići punu
spremnost za članstvo koje će našim građanima osigurati bolji život.
Ista prava za sva tri naroda
- Dayton je bio privremeno rješenje kojim se zaustavio rat u BiH. Sada
svi zamjećuju da su nužne promjene glede ustroja ove tronacionalne države.
Koji je stav hrvatske diplomacije?
= Da, Daytonskim sporazumima zaustavili su rat i uspostavili
novu političku i administrativnu strukturu u Bosni i Hercegovini. Ona
je u osnovi rezultat političkih interesa koji su u to doba prevladavali
u međunarodnoj zajednici, pa utoliko u znatnoj mjeri i rezultat rata.
S druge strane, ili možda upravo zbog toga, procesi primjene mirovnih
sporazuma, prije svega djelovanjem Vijeća za primjenu mira i djelovanjem
nekolicine visokih predstavnika, s godinama su potvrđivali da u BiH
izostaje ono što je za svaku državu najvažnije - samostalno i učinkovito
funkcioniranje. Moglo bi se čak ustvrditi da je u znatnoj mjeri promjena
mirovnih sporazuma u realnome životu dovodila do teškoga proturječja
- umjesto da, kako se očekivalo, BiH institucije i građani postupno
sve više sami preuzimaju upravljanje državom, na djelu je, zapravo,
svojevrsno otuđenje, odstupanje i odustajanje. Opadajući postotci izlaska
na birališta, to posve jasno potvrđuju. Dodatni je možda čak i najveći
problem odnos između eniteta i središnje vlasti, osobito pasivnost i
izdvojenost Republike srpske, što izaziva neravnotežu i posredno dovodi
i do poremećaja u Federaciji. Sve to upućuje na potrebu pomnoga i promišljenoga
redefiniranja odnosa uspostavljenih Daytonskim ustavom. Hrvatska u tome
pogledu dijeli stav koji danas prevladava u međunarodnoj zajednici te
podupire najavu novoga visokog predstavnika g. Shwarza-Schillinga da
se uključi u tu raspravu i na odmjeren način koristi svoje vlasti. Svjesna
Svojih dvostrukih obveza, prema vlastitome Ustavu i prema EU statusu,
Hrvatska će biti aktivni sudionik tih rasprava, u uvjerenju da tri naroda
u BiH moraju sami odgovoriti na pitanje u kakvoj državi žele živjeti
i kakvu državu žele osigurati svojim budućim naraštajima... svjesni
povijesnih izazova i tragedija kroz koje je prošla BiH. Takav dogovor,
takva svijest da BiH može postojati i opstojati samo kao država snošljivosti
i stalnoga dijaloga, mogao bi biti temelj i aktivno uključivanje međunarodne
zajednice i definiranje novih odnosa u jednoj decentraliziranoj BiH
u kojoj će sva tri naroda imati jednaka ustavna prava na cijelome njezinom
teritoriju.