Riječanka Kolinda Grabar Kitarović je ušla
u vladu Ive Sanadera kao ministrica za europske integracije. Neočekivano
čak i za poznavatelje prilika. Njezino dotadašnje sudjelovanje u vanjskoj
politici je bilo ograničeno na diplomatski posao u hrvatskome Veleposlanstvu
u Kanadi. Nakon podnesene ostavke tadašnjeg ministra vanjskih poslova
Miomira Žužula, prilikom spajanja dvaju ministarstava, još je neočekivanije
zasjela na položaj ministrice vanjskih poslova. Neki joj prigovaraju
da je previše pod utjecajem predsjednika vlade Ive Sanadera koji je
zapravo onaj pravi vođa hrvatske vanjske politike. U javnosti je postala
poznatija kada je na diplomatska putovanja sa sobom vodila nekoliko
mjeseci staro dijete koje je za vrijeme sastanaka čuvao njezin suprug.
-Prije nekoliko dana primili ste pismo slovenskog ministra vanjskih
poslova dr. Dimitrija Rupela. Ministar u njemu nije nabrojao samo sva
neriješena pitanja koja su poznata u slovenskoj javnosti, nego je upozorio
i na problem hrvatske nekredibilnosti. Da li možete to nešto opširnije
pojasniti?
= Dakle počnimo s tim. U uvodu bih željela naglasiti da hrvatska
vlada, kao i ja osobno, u hrvatsko-slovenskim odnosima polazimo od stava
da su Slovenija i Hrvatska prijateljske susjedne države koje imaju djelomično
zajedničku prošlost. Stoga smo na susretu na Brijunima oblikovali zajedničku
povijesnu komisiju. Ujedno Sloveniju i Hrvatsku povezuje zajednička
budućnost na ovom području, u regiji i u Europskoj uniji. Prijateljstvo
i partnerstvo između država prelazi opseg neriješenih pitanja koja obje
strane žele rješavati u europskom duhu. Slovenija svakako spada među
prioritetne zadatke hrvatske vanjske politike. Iznimno smo joj zahvalni
za potporu koju je uvijek davala Hrvatskoj na putu u euroatlantske integracije.
Potpora nam je iskazivana politički, tu mislim prije svega na potporu
predsjednika vlade Janeza Janše i ministra vanjskih poslova gospodina
Rupela, za što smo obojici i Sloveniji istinski zahvalni, te u obliku
konkretne pomoći koju je Slovenija osigurala Hrvatskoj prilikom približavanja
EU. Činjenica je da smo iz slovenskih iskustava u pregovorima s EU mnogo
naučili. Imamo i odlične odnose s ljudima u nekadašnjoj pregovaračkoj
skupini Slovenije s EU. Vjerujem da će se prijateljska suradnja i stručna
pomoć nastaviti i u buduće.
-Poznavatelju događaja u hrvatskim medijima se čini da su te vaše konstatacije,
koje je izrekao i predsjednik vlade Ivo Sanader, u hrvatskoj javnosti
razmjerno slabo poznate.
= Možda izgleda tako. Međutim, ova je vlada spoznaju o značenju
slovenske pomoći i potpore Hrvatskoj u euroatlantskim nastojanjima znala
uvijek jasno izraziti.
-Spomenuli ste prošlost i suradnju, te pomoć. Ali što je s problemima
koje u pismu navodi dr. Rupel? I rješavanje tih problema?
= Što se tiče posljednjeg pisma poštovanog kolege ministra dr.
Rupela, moram reći da je to pismo napisano u duhu pokušaja rješavanja
neriješenih pitanja između država koji je prevladavao u zadnjih četrnaest
ili petnaest godina.
Taj pristup, taj način rješavanja problema, koji se je upotrebljavao
u prošlim godinama, nije donio nikakve rezultate. Stoga sada predlažemo
Sloveniji da u prijateljskom duhu napravimo korak koji će se izdići
iznad te prakse. Konkretno to znači da pitanje određivanja granice na
moru, koja u bivšoj Jugoslaviji nikada nije bila određena, uputimo na
presuđivanje i presudu trećoj pravosudnoj ustanovi.
-Pripremate odgovor na pismo ministra Rupela?
= Naravno, svakako. Slijedećih dana ću mu odgovoriti i predložiti
da Slovenija ponovo prouči naša stajališta.
-Hrvatska ne zahtjeva rješavanje pred konkretnom određenom ustanovom?
= Za sada predlažemo rješavanje pred međunarodnom pravosudnom
ustanovom, te da se na razini državnih tajnika dogovorimo o ostalim
detaljima. Kasnije bi se u razgovorima sa slovenskom stranom dogovorili
konkretno koja bi to institucija bila. Čvrsto smo, naime, uvjereni da
je to način koji je posve uobičajen između dvije prijateljske države
ako se nađu pred pitanjem koje dvostrano ne mogu riješiti. Dozvolite
da spomenem samo slična iskustva SAD i Kanade, pa i Njemačke, Nizozemske
i Danske. Očito je to praksa i instrument koji je posve prihvaćen u
državama zrele demokracije. To nikako ne znači bilo kakvo zaoštravanje
međusobnih odnosa. Upravo suprotno! Mislimo da bi takav put pridonio
rasterećivanju sadašnjih napetosti među državama i time omogućio veću
koncentriranost na ona pitanja u bilateralnim odnosima koja mogu u budućnosti
pozitivno pridonijeti razvoju na primjer gospodarskih odnosa, pograničnih
veza, u turizmu i drugdje. U pismu naglašavam prijedlog da se države
na razini državnih tajnika dogovore o načinu i modalitetima, kako pristupiti
rješavanju pitanja određivanja granice na moru pred trećom međunarodnom
pravosudnom ustanovom.
-U Sloveniji prevladava mišljenje da bi za eventualnu presudu pred
nekom pravosudnom ustanovom došla u obzir jedino presuda za cijelu međudržavnu
granicu, dakle i granicu na kopnu. Što vi mislite o tome?
= Predsjednik vlade gospodin Sanader je prije nekoliko dana
u parlamentu pojašnjavao naš prijedlog i pri tome rekao da je Hrvatska
spremna raspravljati pred trećom pravosudnom ustanovom i razmatrali
također sporne točke na kopnenoj granici između država. Predsjednik
vlade je primijetio da idu rasprave u Sloveniji u tom smjeru, te se
je stoga jasno opredijelio i o tom pitanju.
-Ministar dr. Rupel je rekao da je presuda pred trećom pravosudnom
institucijom upitna, jer je upitna hrvatska kredibilnost. Po njegovom
ne postoji jamstvo da će se Hrvatska pridržavati donesenog, presude.
= Nije mi jasno zašto se kolegi Rupelu čini rješavanje pred
nekom trećom sudskom institucijom neprihvatljivo ukoliko misli da je
kredibilnost suprotne strane upitna. Sama mislim da je upravo u takvom
položaju takva presuda primjerena. Međutim, posve je jasno da bi bila
odluka bilo kakve treće pravosudne ustanove obvezujuća za obje strane,
prije pristupanja toj ustanovi obje, Slovenija i Hrvatska, bi se, naravno,
morale obvezati da će njezinu odluku u cjelini i bez primjedbi prihvatiti
i poštivati. Hrvatska vlada je to svakako spremna učiniti. U odgovoru
na pismo kolege Rupela ću predložiti da slovenska strana još jednom
prouči taj prijedlog. Dozvolite da uz navod kolege Rupela koji spominje
kontekst EU i njenu uključenost u rješavanje pitanja određivanja granice
između država, kao pojašnjenje dodam naše uvjerenje da je naš prijedlog
utemeljen upravo na pregovaračkim polazištima koja je za pregovore s
Hrvatskom prihvatila EU. Svih 25 članica, uključujući Sloveniju. Tamo
posve jasno piše da se Hrvatsku potiče da neriješena pitanja sa susjedama
rješava u duhu načela UN-a. Ukoliko je takav dijalog neuspješan, preporuča
se da se obrati Međunarodnom sudu u Haagu.
-Hrvatska vlada je, dakle, uvjerena da su u razgovorima između Hrvatske
i Slovenije za sada iscrpljene sve mogućnosti za bilateralno rješavanje
pitanja granice na moru?
= Da. Mislimo da u dvostranim razgovorima u svim prošlim godinama
nismo došli do potrebnih i željenih rezultata. Stoga mislimo da je potrebno
potražiti drugi put. Kao što je bilo rečeno, u tome ne vidimo razlog
za zaoštravanje odnosa, nego mogućnost da se odnosi rasterete, te da
se suradnja među državama, koja je već ionako izuzetno dobra i kvalitetna,
još poboljša.
-Spomenuli ste preporuku EU u pregovaračkim polazištima koje se tiču
rješavanja neriješenih pitanja sa susjednim državama. Međutim, Hrvatska
ima neriješena pitanja ne samo sa Slovenijom, već i s BiH, te SiCG.
Da li se namjeravate i u svezi s tim pitanjima obratiti za pomoć pri
određivanju granice na vanjsku, međunarodnu sudsku ustanovu?
= Uistinu postoje neka neriješena pitanja glede razgraničenja
između Hrvatske i SiCG. Radi se prije svega o razgraničenju uz rijeku
Dunav, odnosno na njoj. Za određivanje granice između BiH i Hrvatske
postoji diplomatska međudržavna komisija koja djeluje, te je već riješila
sva neriješena međusobna pitanja. Na nedavnoj sjednici vlade je Hrvatska
sa svoje strane potvrdila prijedlog razgraničenja između država koji
je usklađen s obje strane. U obje države ide dogovor u parlamentarnu
proceduru. Treba posebno naglasiti da je to više dogovor o granicama
između dvije bivše republike, te da u potpunosti poštuje mišljenje tzv.
Badinterove komisije. To načelo jedino garantira prihvatljiva rješenja
u skladu s međunarodnim pravom. I to načelo bi moralo važiti za sve.
-Da li biste se isto tako odlučili, ukoliko bi se pojavili problemi
sa SiCG, za sličan put koji sada predlažete Sloveniji, za arbitražu?
= Da, ako razgovori uđu u slijepu ulicu, postupak pred trećom
ustanovom je najbolje rješenje.
-Da li se je u stručnim raspravama u ministarstvu ili u vladi bilo
kada raspravljalo o mogućnosti za dogovor koji bi uključivao kondominij
kao zajedničko upravljanje područjem na moru i koji bi Sloveniji garantirao
direktan izlaz na otvoreno more?
= Ne, nikada! Ne vidimo nikakav razlog za to. Slovenija ima
zajamčeno pravo neškodljivog prolaza na otvoreno more koje nikada nije
bilo upitno ili čak ugroženo.
-Spomenuli ste susret na Brijunima. U Sloveniji misle da je izjava
s Brijuna mrtva, isto kao što u Hrvatskoj misle da je mrtav sporazum
Drnovšek-Račan, koji ipak ima veće političko značenje, na svoj način
ima i pravno značenje.
= Što se tiče izjave s Brijuna, ne mogu se nikako složiti. Čvrsto
sam uvjerena da je zajednička sjednica vlada na Brijunima jasno pokazala
spremnost obiju vlada da se neriješena pitanja rješavaju. To potvrđuje
i potpisana izjava o izbjegavanju incidenata. Upravo na to smo u prošlom
razdoblju posebno nastojali. S kolegom Rupelom smo stalno u kontaktima
kada se radi o izbjegavanju mogućih incidenata na granici. Brijunska
izjava je namijenjena prije svega poboljšanju životnih prilika ljudi
s obje strane granice. U gospodarskim kontaktima, turizmu i svakodnevnom
životu. Na Brijunima smo potpisali i druge dokumente. Dozvolite da spomenem
samo vrlo značajan Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Što se tiče sporazuma Drnovšek-Račan, stajalište Hrvtske je jasno. Taj
sporazum nema nikakvo pravno značenje niti posljedice za jednu ili drugu
državu. Za Hrvatsku je taj sporazum neprihvatljiv, stoga ga nije ni
potpisala.
-Ministar Rupel je u svome pismu i u svojim izjavama više puta naglasio
značenje ostvarivanja sporazuma između Republike Slovenije i Republike
Hrvatske o pograničnom prometu i sudjelovanju (SOPS), pogotovu u dijelu
koji se tiče ribolova na moru. Misli da Hrvatska glede dogovora s EU
o pravilima provođenja ribolovnog režima nije pokazala dovoljno kredibilnosti.
EU je, kao što je poznato, sada nadležna za ribolov i što se tiče slovenskih
teritorijalnih voda. Hrvatska taj dio SOPS-a zapravo ne provodi. Slovenski
ribari unatoč sklopljenom sporazumu, koji ima međunarodno značenje,
ne mogu loviti u cijelom području određenom SOPS-om, konkretno – u hrvatskim
teritorijalnim vodama. To nema veze s tim da granica između država na
moru još nije određena.
= Da, stoji da je ulaskom Slovenije u EU nadležnost glede ribolova
u slovenskim teritorijalnim vodama prešla na nadležna tijela EU. Zbog
toga nam je komisija EU poslala prijedlog režima ribolova koje je primilo
naše nadležno ministarstvo. SOPS je zapravo nastao, te bio potpisan,
s namjerom da se omogući što lakši život i rad pograničnog stanovništva
i što se tiče ribolova. Međutim, glede ribolova na moru je položaj nešto
specifičniji. Od potpisivanja SOPS-a 1997. do početka provođenja ovog
sporazuma 2001. je prošlo nekoliko godina. Za vrijeme potpisivanja se
je očito predviđalo da će prije stupanja na snagu i primjene SOPS-a
ili barem na početku primjene ovog sporazuma biti sklopljen i sporazum
o utvrđivanju granice između država – u tom slučaju granice na moru.
-Ako dobro razumijem izjave ministra Rupela i većinu primjedbi u Sloveniji,
provođenje SOPS-a u cijelosti, dakle pogotovu u svezi ribolova na moru,
trebalo bi pridonijeti izbjegavanju incidenata, odnosno trebalo bi takoreći
onemogućavati incidente na moru, pogotovu što se tiče ribara. Sada je
položaj upravo suprotan. Upravo odnosi između ribara i ribolov su stalni
izvor incidenata…
= SOPS bi trebao biti u korist prije svega pograničnom stanovništvu
koje se odjednom našlo uz novu granicu. Stoga su obje strane odlučile
poduzeti mjere s kojima bi tim ljudima omogućili blaži režim koji bi
se očuvao i u sklopu tzv. schengenskog graničnog nadzora. Stoga nije
dobro da svu problematiku SOPS-a suzimo na ribare. Na slovenskoj strani
se radi o nekakvih sto ribara, možda i manje. Njihovi problemi ne smiju
prevladati, jer treba uzeti u obzir 25.000 vlasnika malograničnih propusnica.
Među njima je 8500 hrvatskih državljana koji imaju pravo na malogranične
propusnice. Ostali su slovenski državljani koji posjeduju na hrvatskoj
strani zemljišta ili imaju kakav drugi razlog za svakodnevno prelaženje
granice. Kao što je bilo rečeno, od EK smo dobili prijedlog pravila
za provođenje ribolova i naše nadležno ministarstvo je na taj prijedlog
pripremilo primjedbe koje smo u srpnju ove godine poslali u Bruxelles.
Očekujemo odgovor Komisije.
-Spomenuli ste schengenski režim na granici među državama. Sigurno
ste upoznati s mogućnošću da se zbog zahtjeva EU bitno smanje prava
koja SOPS daje građanima s obje strane granice, te u svezi s tim Bruxelles
jako pritiska na Sloveniju da pristane na to. Što mislite o toj mogućnosti,
glede toga da bi pri tome bili povrijeđeni također interesi hrvatskih
državljana, jer se radi o državnoj granici koja u prošlosti nije postojala?
= Da, upoznata sam s tim da Komisija želi uvesti režim koji
bi bitno više ograničavao pogranično stanovništvo nego što to garantira
SOPS. Upoznati smo s nastojanjima Slovenije da sačuva opseg prava koje
daje SOPS. U tom smislu je bilo obavljeno i više zajedničkih aktivnosti.
Mislimo da bi se režim koji omogućava SOPS mogao zadržati, jer nam je
poznato još nekoliko primjera pograničnih režima u kojima su pogranični
odnosi članica EU s trećim državama manje strogi nego što to propisuje
schengenski režim. Time bi sačuvali kvalitetu komunikacije i života
ljudi na pograničnom području.
-Hrvatska je, recimo, konačno dobila zeleno svijetlo za početak pregovora
s EU. Točnije rečeno, za početak postupka "screeninga", pregleda
usklađenosti hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. Kako ste
doživjeli odluku u Louxembourgu? Bili ste tamo s predsjednikom vlade.
Izgledalo je dosta dramatično.
= Da, bilo je dramatično, jako intenzivno, puno napetosti i
emocija. Na kraju krajeva, ako već hoćete, i nacionalnog ponosa.
-Da li ste se bojali da odluka neće biti pozitivna za Hrvatsku?
= Ne, nisam se bojala. Znala sam da smo u sklopu tzv. Akcijskog
plana u posljednjim mjesecima napravili puno, da to možemo dokazati,
da smo to uspješno predstavili također gospođi Carli Del Ponte, te da
zaslužujemo suglasnost za početak pregovora.
-Nakon takvog raspleta se je u medijima i po kuloarima puno govorilo
i nagađalo o postupanju Austrije koja je navodno popustila u svom suprotstavljanju
o početku pregovora s Turskom samo ukoliko pregovori počnu i s Hrvatskom.
Kako ste to vidjeli vi?
= U medijima je bilo stvarno puno napisano. Svakako je pravo
novinara da pišu o svojim mišljenjima. Ako uzmemo u obzir da su odluku
o početku pregovora s Hrvatskom ministri vanjskih poslova država članica
EU donijeli suglasno i to na osnovi izvješća tužiteljice gospođe Del
Ponte, čini mi se da nema smisla tražiti dodatne razloge ili uzroke
zbog kojih su se odlučili za početak pregovora s Hrvatskom.
-Mislite da bi mogli o Hrvatskoj u pregovorima raspravljati zajedno
s Turskom?
= Pregovori su individualni, izvješća o njihovoj uspješnosti
pripremat će se za svaku državu posebno. Mislim da je svima poznato
da se unatoč istome statusu radi o dvije vrlo različite države. No,
zajednički će biti dio postupka "screeninga". U prvom dijelu,
tzv. objašnjavanju odnosa, zajedno ćemo s Turskom sudjelovati u razgovorima
u kojima će biti predstavljena zajednička osnova zakonodavstva koju
moraju za pojedina poglavlja prihvatiti obje države. U drugom dijelu
će se odvijati bilateralni screening u kojem će pristup biti individualan.
U našem slučaju će se odvijati pregled usklađenosti hrvatskog zakonodavstva
sa zakonodavstvom EU.
-Koja područja vam se čine težima ili posebno bitnima za Hrvatsku?
= Na početku pregovora smo već predstavili nekoliko tih područja.
Prednost smo dali onima gdje namjeravamo zamoliti za prijelazna razdoblja.
Ta područja su: poljoprivreda i razvoj ruralnog područja, zaštita i
očuvanje okoliša, ribarstvo, industrija, regionalna politika. Vrlo teško
je područje slobodnog protoka kapitala i kupovine, odnosno prodaje nekretnina.
-Nekretnine, odnosno mogućnost prodaje nekretnina je u hrvatskoj javnosti
uzrokovalo dosta rasprava, isto tako u većini političkih stranaka. U
tim raspravama je u većem dijelu promakla činjenica da je pitanje nekretnina
već uključeno u Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji koji je Hrvatska
sklopila s EU i koji je već na snazi…
= U pravu ste. Nekretnine su zaista u centru pažnje. Istina
je također da je u Sporazumu o pridruživanju i stabilizaciji predviđeno
razdoblje od četiri godine u kojem mora Hrvatska uskladiti svoje zakonodavstvo
s europskim. To znači da naš polazišni položaj nije baš najbolji. Pogotovu
jer su druge države prije ulaska u EU imale duža prijelazna razdoblja.
Međutim, postoji više načina da uz korištenje načela ne-diskriminacije
ipak zaštitimo obalu, prirodna bogatstva, te poljoprivredna zemljišta
i šume. Naša namjera je da uz uvođenje jednakog položaja za strance
u Hrvatskoj zaštitimo vitalne nacionalne interese i bogatstvo.
-Zauzimate se za kvalitetne, ali brze pregovore. Mislite da je to moguće
uskladiti? Predsjednik Stipe Mesić je spomenuo godinu 2008. kao posve
moguću za ulazak u EU.
= Vjerujemo da je moguće. Upotrijebit ćemo i sva iskustva država
koje su pregovarale do sada. Spomenula sam pomoć Slovenije koja je za
nas vrlo važna. Međutim, svakako će prednost imati kvaliteta pregovora.
Ne namjeravam se opterećivati datumima. U pripremama na pregovore smo
kao željenu odabrali 2009. godinu, ali planiranje datuma pregovora više
opterećuje nego što im koristi, pogotovu sada, na početku. Za vrijeme
samih pregovora se može puno toga zakomplicirati iako računamo da smo
za njih posve spremni.
-Među mjerilima koje treba ispuniti se nalazi i načelo minimalnih kriterija
u svakom poglavlju posebno, tzv. benchmarking. Međutim, prilikom nedavne
posjete Zagrebu, povjerenik za proširenje Olli Rehn ponovo je upozorio
na značenje implementacije, ili –jednostavnije rečeno – prijenosa donesenog
zakonodavstva u realni život. Donošenje zakona, rekao je Rehn, samo
po sebi je još daleko od dovoljnog.
= Hrvatska već dugo usklađuje svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom
EU. Nismo na početku puta. Spomenuti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
provodio se je već prije njegovog stupanja na snagu u veljači ove godine.
Pripremali smo se i na usklađivanje na onim područjima koja nisu obuhvaćena
spomenutim sporazumom, a koja će biti dio pregovora po pojedinim poglavljima.
Glede banchmarkinga puno ovisi i o tome kako će biti postavljeni kriteriji
u svakom pojedinom poglavlju. Napravit ćemo sve da ispunimo uvjete i
da se također sami nadziremo koliko smo uspješni pri tome. Toga se ne
bojimo. Vjerujem da ćemo na vrijeme ispuniti sve svoje obveze.
