'Bio sam frustriran što do zadnjeg trenutka nismo znali hoćemo
li početi pregovore o priključenju, ali u profesionalnoj diplomaciji
frustriranost je luksuz koji si ne mogu dopustiti'quotBio sam frustriran
što do zadnjeg trenutka nismo znali hoćemo li početi pregovore o priključenju,
ali u profesionalnoj diplomaciji frustriranost je luksuz koji si ne
mogu dopustiti. Dat ću sve od sebe da posao koji je ispred nas obavim
što kvalitetnije i što brže. Vrijeme će pokazati jesam li bio najbolji
izbor za funkciju koja mi je dodijeljenaquot, izjavio je za Nacional
Vladimir Drobnjak, glavni hrvatski pregovarač o pristupu EU. Drobnjak
je Nacionalu dao intervju u svom uredu u zgradi Vlade na Markovu trgu
u Zagrebu. U razgovoru za Nacional opisao je što Hrvatsku očekuje na
početku pregovora, kako namjerava pregovarati, što je ključno za pregovarački
uspjeh i kako je dospio na funkciju koju obnaša.
Dinamičan raspored
-Kakve promjene u radu osjećate otkako je Hrvatska počela pregovarati
o pristupu EU?
=Povećala se dinamika dnevnog posla i njegov opseb, sada imamo
točne datume konkretnih sastanaka za koje se trebamo maksimalno pripremiti.
Dobili smo dinamičan raspored. Već 20. listopada u Bruxellesu počinje
prvi u nizu važnih sastanaka. Iako smo anticipirali što će se događati
kada pregovori počnu, jednom kada se to dogodi, to je sasvim druga stvar.
Moj je ured bio aktivan od samog osnutka, no sada djelujemo u bitno
drukčijem psihološkom ozračju. U širem smislu u društvu i tijelima državne
uprave osjeća se povećana koncentracija, novi pozitivan naboj, što se,
vjerujem, može dobro iskoristiti.
-Što je tema prvog sastanka u Bruxellesu?
= Pregovori počinju tzv. screeningom, odnosno analitičkim ispitivanjem
hrvatskog zakonodavstva u odnosu na pravnu stečevinu EU. Prvo na red
dolazi područje znanosti i istraživanja. Za svako od 35 poglavlja pregovori
počinju tako da najprije u Bruxelles dođu naši stručnjaci za određeno
poglavlje. Tada Europska komisija detaljno predstavlja onaj dio pravne
stečevine koji se tiče tog poglavlja. To je najjednostavniji dio. Nekoliko
tjedana poslije počinje bilateralni screening, na kojem mi predstavljamo
screening listu koju smo sami sastavili na temelju onoga što smo čuli
u uvodnom dijelu. To znači da sami uspoređujemo postoji li u hrvatskom
zakonodavstvu zakon kojim je regulirano određeno pitanje ili ne. Tamo
gdje postoji, trebamo naznačiti tko je zadužen za njegovu provedbu i
kada je zakon usvojen. Gdje ne postoji neki zakon, trebamo reći je li
u pripremi i kada ga namjeravamo izglasati. Ako ga nema ni u pripremi,
to se područje markira kao prioritet na kojemu treba početi raditi.
Time završava osnovna faza screeninga – dijagnoza stanja. Potom se radi
izvješće koje se sastoji od nekoliko dijelova - općeg dijela koji opisuje
o čemu je riječ, dijela koji uključuje osnovne stavove Hrvatske u tom
području, ocjene Europske komisije koja pokazuje koliko je Hrvatska
spremna za pregovore u tom području i od dijela gdje Europska komisija
govori jesmo li spremni početi pregovore na tom području ili se prije
toga još nešto mora napraviti. Novo u procesu su tzv. benchmarks ili
odrednice u postupku. One pokazuju treba li prije početka ili okončanja
postupka usvojiti neki novi zakon ili ustrojiti strukturu za njegovu
provedbu. Usvajaju se po potrebi, za početak pregovora ili da bi se
pojedino poglavlje zatvorilo.
Poljoprivreda i brodogradnja
- quotBenchmarksquot nisu postojali prije. Zašto su uvedeni?
= Zato što je prethodni val proširenja pokazao da nije bila
dobra dotadašnja praksa po kojoj je usvajanje nekog zakona bilo dostatno
za zatvaranje poglavlja. Neke su zemlje usvajale potrebne zakone, ali
ih poslije nisu provodile, pa ih je EK trebala dodatno pritiskati. quotBenchmarksquot
su dobrodošlo pravilo igre, jer se kroz njih precizno zna što se traži,
pa su samim time bitno manje mogućnosti za arbitrarna tumačenja na štetu
druge strane. Teško je igrati utakmicu sa strogim sucem, ali još je
teže igrati s ambivalentnim, preširoko postavljenim pravilima.
- Često se javno tvrdilo da je hrvatsko zakonodavstvo u velikoj mjeri
prilagođeno standardima EU. Je li to doista tako i mogu li se pregovori
doista zaključiti za samo dvije godine?
= Tri su važna segmenta koji usporedo funkcioniraju: konkretni
zakon koji treba usvojiti, provedba tog zakona u praksi, te institucije
koje su za to zadužene. Stvar treba gledati u širem kontekstu, a ne
samo kroz prizmu usvajanja pojedinog zakona. Bivše ministarstvo europskih
integracija prije nekoliko je godina napravilo ambiciozan plan harmonizacije
domaćeg zakonodavstva s onim u EU i on se u najvećoj mjeri provodi.
Slijedom toga već smo dobrim dijelom harmonizirani, ali to bez dosljedne
provedbe zakona i učinkovitih pratećih institucija nije dovoljno. Smisao
ulaska u EU je transformacija cijelog društva i to stalno valja imati
na umu. Riječ je o kompleksnoj metamorfozi hrvatskog društva koje će
u trenutku ulaska u EU biti drukčije nego što je danas.
-Koji će se pregovarački problemi prvi pojaviti? Imate li već neke posebne
naznake o tomu, primjerice u svjetlu novih komplikacija otvorenih pitanja
sa Slovenijom?
= Problem je taj što javnost pregovaračkom procesu u početnoj
fazi pristupa površno. Mi stalno trebamo objašnjavati o čemu je riječ.
Primjerice neki govore kako imamo tisuću pregovarača, što je posve netočno.
U pregovaračkom procesu, osim voditeljice Državnog izaslanstva, uz jednoga
glavnog je i 13 pregovarača, 35 voditelja radnih skupina, te skupina
više od tisuću ljudi koji su stručna potpora, ali koji ni na koji način
nisu pregovarači. Kao društvo moramo steći naviku da svaka riječ ima
svoje precizno mjesto i težinu. Pregovaračkom timu te nepreciznosti
stvaraju probleme, jer donose nepotrebne nesporazume. Znam da zvučim
birokratski dosadno, ali razumijevanje procesa pristupanja Hrvatske
EU, a što uključuje i razumijevanje njegove terminologije, moramo podići
na višu razinu. Kad je riječ o mogućim problemima, nekoliko je strategijskih
procesa koji su za nas kapitalno važni, a kao posebno osjetljiv izdvaja
se poljoprivreda. Više od polovice ljudi iz našeg pregovaračkog tima
bavi se dvama područjima poljoprivrede, što je i logično ako znamo da
se na poljoprivredu odnosi skoro 50 posto ukupne zakonodavne stečevine
EU. Polovica proračuna EU odlazi na subvencije poljoprivrede i ona je
za nas jako važna. Drugo bitno područje su državne potpore, posebno
u sektoru brodogradnje, koja je važan segment naše ekonomije u gospodarskom
i socijalnom smislu. Cjelovita reforma brodogradne industrije je imperativ,
jer ona treba preživjeti i uspjeti kada jednog dana postanemo dijelom
zajedničkog tržišta EU. Tu je i ekologija, koja nije tehnički zahtjevna,
ali je vrlo skupa u provedbi. Za to će nam biti potrebna prijelazna
razdoblja, kako bismo mogli izdržati teret prilagodbe nekim EU standardima.
Tu je i pitanje nekretnina, koje je prije svega politički osjetljivo,
pitanje željeznica i druga. Gospodarstvo moramo transformirati tako
da podnese tržišnu utakmicu i pritom se izboriti za dobra prijelazna
razdoblja, to je bit cijelih pregovora. EU nam nudi dobre programe pomoći
u restrukturiranju naših strategijskih grana. Postoje oprobani recepti
koji su primijenjeni na mnoge današnje članice EU. Nedavno sam bio u
radnom posjetu Španjolskoj, gdje su mi španjolski kolege rekli kako
nisu mislili da će politički preživjeti reforme brodogradnje i industrije
čelika. No te su reforme danas temelj njihove gospodarske eksplozije.
Najteži pregovori bit će među nama samima. Pitanje je jesmo li spremni
napraviti ono što će se pred nas postaviti kao imperativ u relativno
kratkom roku i bez čega nema ulaska u EU.
-U javnosti se često spominje da je premijeru Sanaderu brzo okončanje
pregovora o priključenju EU jedina predizborna karta, te da će naši
pregovarači uglavnom quotskidati gaćequot pred pregovaračima Europske
komisije i njihovim zahtjevima. Želite li vi pregovore voditi što brže
ili što kvalitetnije? Hoće li vaši pregovarački prioriteti biti usklađeni
s predizbornom kanjom HDZ-a?
= I brzina i kvaliteta pregovora podjednako su važni. No biti
i dobar i brz istodobno traži 12 sati rada dnevno i veliku koncentraciju.
Brzina je bitna, jer smo zbog nametnutog rata izgubili gotovo cijelo
desetljeće u pristupu EU. Od najvećeg je državnog i nacionalnog interesa
što prije sjesti za stol na kojem se odlučuje o pitanjima bitnim za
budućnost Europe, pa i svijeta. Imamo razrađen mehanizam usvajanja pregovaračkih
stajališta, koji uključuje i konzultacije s Nacionalnim odborom u Saboru.
Proces je transparentan i nije moguće tek tako sve bez razmišljanja
prihvatiti. Neke stvari sigurno nećemo moći prihvatiti i bolje je za
njih uzeti dodatno vrijeme. Neke druge stvari moći će se brzo prihvatiti
pod uvjetom da ljudi doista shvate o čemu je riječ.
-Jeste li zadovoljni timom koji vodite?
=Tek ćemo vidjeti je li naš tim najbolje što Hrvatska može ponuditi
i jesam li ja najbolje rješenje za ulogu koja mi je dodijeljena. Ključni
dio ekipe su pregovarači i voditelji stručnih skupina. Mislim da su
dobro odabrani i njima sam zadovoljan, riječ je o dokazanim stručnjacima
u svojim područjima, mnogi od njih veterani su hrvatske državne uprave.
Članovi radnih skupina odabrani su na temelju dvaju kriterija. Dio njih
je u proces uključen zbog svoje stručnosti u subspecijaliziranim područjima,
primjerice stručnjaci za šećer, maziva ulja i slično. Oni neće pregovarati,
nego će se uključivati kada dođe njihovih pet minuta da djeluju u okviru
svoje struke. Drugi dio ljudi je tu kako bi u sve segmente društva prenijeli
ono što će čuti. Primjerice, u pregovore će biti uključeni i predstavnici
Udruge proizvođača kulena, kako bi mogli na teren prenijeti što se točno
u Bruxellesu događa. Namjerno smo se odlučili za brojčano velik tim,
kako bismo osigurali transparentnost, ali i edukativnost, jer iz ovoga
procesa bismo svi trebali izići iskusniji i obrazovaniji.
Diplomatsko iskustvo
-Kako se osjećate na početku tog procesa? Jeste li nervozni?
=Za mene je to posao, nešto teži od onih koje sam dosad radio.
U sličnim sam situacijama od 1992., kada sam stupio u hrvatsku diplomaciju.
Pet godina sam proveo u okružju Vijeća sigurnosti kada smo pregovarali
o značajnim rezolucijama za Hrvatsku, sadržajima o kojima su ovisili
suverenitet i cjelovitost Hrvatske. To je vrijeme za mene bilo najbolja
diplomatska i pregovaračka škola. Diplomaciju doživljavam kao posao
koji nastojim raditi najbolje što mogu. Ne volim diplomaciju uspoređivati
s drugim zanimanjima, ali to je otprilike kao da ste pitali kirurga
je li uzbuđen kada odlazi na operaciju. Imam rang veleposlanika od 1996.,
diplomat sam komu je povjerena ozbiljna zadaća i učinit ću sve što mogu
da je dobro izvršim.
-Kako je došlo do vašeg imenovanja na funkciju glavnog pregovarača?
=Jednog jutra u New Yorku, gdje sam radio kao stalni predstavnik
Hrvatske pri Ujedinjenim narodima, nazvao me premijer Sanader i ponudio
mi ovu funkciju.
-Jeste li o pristupu EU ikad razgovarali s premijerom nasamo i kako
su ti razgovori tekli?
=Premijera Sanadera znam osobno još iz vremena dok je on bio
zamjenik ministra vanjskih poslova, ja sam tada bio pomoćnik ministra
vanjskih poslova. Činjenica da se poznajemo godinama i da smo radili
na istim poslovima, bitno olakšava našu profesionalnu komunikaciju.
Imao sam doista velik manevarski prostor da si posao organiziram kako
mislim da je najbolje. Nije slučajno što jedan od ureda imam u Vladi
na Markovu trgu, jer mi to omogućuje da, kada je to potrebno, u najkraće
vrijeme dođem do premijera. Drugi ured mi je u Bruxellesu, jer mi je
bitno da tjedno ondje provedem bar dan-dva. Komunikaciju s Europskom
komisijom nastojim obavljati vrlo pragmatično. Većinu diplomata u Bruxellesu
poznajem iz vremena kada sam bio veleposlanik Hrvatske u EU. Ne zanima
me visoka forma protokola, radna komunikacija je najvažnija, mnogo toga
može se obaviti uz šalicu kave ili u kratkom razgovoru s nogu. Internet
i SMS također bitno olakšavaju posao. Dobar dio pregovora odvijat će
se internetom, EK će nam slati dokumente na pregled i prilagodbu. Tek
ono oko čega se nećemo moći dogovoriti zahtijevat će rasprave na sastancima.
Ostatak će se uskladiti preko interneta, te će se na sastancima tek
parafirati.
-Je li vas frustrirala politička neizvjesnost oko početka pregovaranja
o priključenju EU?
=Već su nas koljena zaboljela od čekanja u niskom startu, iako
smo aktivnosti koje su bile moguće redovno radili. Privatno sam bio
frustriran. Međutim, frustracija je nešto na što ozbiljna diplomacija
nema pravo. Da bi se proces pristupanja uspješno provodio, potrebno
ga je razumjeti. A za to treba učiti. Katkad se osjećamo poput studenata,
nema druge nego zatvoriti se u sobu i proučiti dokumente. Mnogo toga
u ovom procesu naoko je monotono i medijski neatraktivno. Ali zato je
konačni dobitak za cijelu zemlju golem. Na kraju naša brzina u priključivanju
EU ovisit će ponajprije o našoj spremnosti na reforme. U svemu tomu
veliku ulogu imat će i mediji, na njima je ne samo da prate proces nego
i da ga približe građanima koji će jednog dana na referendumu odlučiti
hoćemo li ući u EU.
Velik dio pregovora odvijat će se internetom
-Kako će praktično izgledati proces pregovora?
=Nije slučajno što jedan od ureda imam u Vladi na Markovu trgu,
jer mi to omogućuje da, kad je to potrebno, u najkraće vrijeme dođem
do premijera. Drugi ured mi je u Bruxellesu, jer mi je bitno da tjedno
ondje provedem barem dan-dva. Komunikaciju s Europskom komisijom nastojim
obavljati vrlo pragmatično. Većinu diplomata u Bruxellesu poznajem iz
vremena kad sam bio veleposlanik Hrvatske u EU. Ne zanima me visoka
forma protokola, radna komunikacija je najvažnija, mnogo toga može se
obaviti uz šalicu kave ili u kratkom razgovoru s nogu. Internet i SMS
također bitno olakšavaju posao.
Dobar dio pregovora odvijat će se internetom, EK će nam slati dokumente
na pregled i prilagodbu. Tek ono oko čega se ne budemo mogli dogovoriti
zahtijevat će rasprave na sastancima. Ostatak će se uskladiti preko
interneta, te će se na sastancima tek parafirati.
