Akademik Davorin Rudolf, ugledni stručnjak iz područja međunarodnog prava, prvi i zadnji ministar pomorstva RH-a i odnedavno osobni savjetnik ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, bio je među najglasnijim zagovornicima proglašenja gospodarskog pojasa, žestoki kritičar »kolebljivog« stava Račanovog kabineta o toj temi. Od trenutka najave aktualne Vlade da će odgoditi primjenu ekološko-ribolovne zone, dr. Rudolf niti jednom riječi nije se oglasio u javnosti. =Šutio sam jer me do sada nitko nije niti pitao za mišljenje, a kamoli razgovor o ovoj izuzetno značajnoj temi. -A jeste li bili konzultirani prilikom formuliranja Vladine odluke o suspendiranju primjene ekološko-ribolovnog pojasa i prije dolaska državnog tajnika Hide Bišćevića na razgovore u Bruxellesu 4. lipnja? =Ne. -Ni od strane dr. Žužula čiji ste osobni savjetnik? =Ne. -Pa kakav je onda Vaš status? =Prof. Milan Ramljak i ja osobni smo savjetnici ministra vanjskih poslova ali nismo u nikakvom profesionalnom odnosu. Naš je uvjet bio – nikakva novčana naknada. Ni kune. Želimo kao intelektualci, kao stručnjaci, doprinositi što boljim rješenjima za Hrvatsku. I ništa više. -A da Vas je poput Sanadera svojevremeno zvao i Račan, biste li se i tada odazvali? = U pola noći, ako je u pitanju interes Hrvatske. Vlada vječni Pedro -Pa ovo je upravo taj trenutak. U dijelu javnosti stav HDZ-a o »slučaju eko-ribolovne zone« naziva se nacionalnom izdajom, prodajom Jadrana. Što Vi kažete? =Demokracija ima svoj šarm, ali i cijenu. U Londonu na jednom mostu piše – Dolje Vlada! Ta se parola ne mijenja, mijenjaju se samo oni što dolaze ispod mosta i prosvjeduju. Nisam nikakav Vladin odvjetnik, želim samo kazati da je vlada vječni Pedro. -Ili konvertit, ovisno je li ispod ili na mostu. No, možete li pojasniti što se to zapravo zbivalo? =Nekoliko dana prije izglasavanja odluke o suspenziji ribolovnog režima neslužbeno se znalo da je napisan nacrt zaključaka Europskog vijeća o našoj kandidaturi za članstvo u EU i da je predviđen početak pregovora za početak sljedeće godine. Sjajna vijest. Drugo, znalo se da Italija i Slovenija prijete vetom ako RH ne promijeni odluku o stupanju na snagu i primjeni novog režima u ribolovnoj zoni. A veto je značio da će oni 17. i 18. lipnja na sastanku Europskog vijeća glasati protiv početka pregovora i tako nam zalupiti vrata ulaska u EZ. Poznate su i javne »prijetnje« talijanskog podtajnika za ribarstvo Bonazze. To je ono s čime se suočila Vlada. -Želite reći da nije imala izbora? =Od svih mogućih loših odluka Vlada se odlučila za najmanje lošu. Neformalni zahtjevi bili su da se suspendira režim ribolovnog pojasa u odnosu na članice EU ili da se proglasi zajednička gospodarska zona ili da se pojas odgodi unedogled. Odgađanje bi bila najgora varijanta. Zajednički pojas značio bi otprilike ovo: mi bismo dali ribu, Talijani flotu, a Slovenci ne bi dali ništa. Zato tvrdim da je varijanta koju je usvojila Vlada najmanje loš izbor među lošim ponudama. Razočarenje institucijama EU-a -Nije li ta odluka ipak ishitrena? Da li se Vlada bezrazložno uplašila, kako to neki tvrde? Jeste li Vi prijetnje naših susjeda shvatili ozbiljno? =U diplomaciji postoje metode simulacije i disimulacije. Jedno sam vrijeme mislio da nas Slovenci samo straše vetom. Rekao sam, nisu valjda poludjeli da nam baš oni zalupe vrata Unije. Naši međusobni odnosi zaledili bi se za čitav niz godina! Ali kako biti siguran. Mala zemlja ne može biti hazarder. Najviše sam razočaran ponašanjem institucija EU-a. Na tom zadnjem sastanku Hrvatske, Italije i Slovenije u Bruxellesu predstavnici Europske komisije su prisustvovali kao »pomagatelji« u raspravi. Nekakvi neutralci. Ma nemojte! -Vi dakle smatrate da je bio izvršen jak pritisak na Hrvatsku? =Pa valjda je svakome jasno da je obavljen silan talijansko-slovenski pritisak na našu Vladu, uz prešutno toleriranje EU-a, a baš EU se stalno busa u prsa da njeguje moderan civilizacijski stil ponašanja i poštuje međunarodno pravo. Od nas se u isto vrijeme zahtijeva striktno poštovanje međunarodnog prava u svim područjima, a ne dopušta nam se ostvariti pravo na gospodarski pojas koji jamči Konvencija UN-a o pravu mora, koju smo ratificirali i mi, i Talijani, i Slovenci, i EU i sve nas jednako obvezuje. Je li onda to ta nova kvaliteta u odnosima između europskih država? -Ali Vlada tvrdi da pritisaka i ucjena nije bilo? =Vlada tako nešto ne može ustvrditi, ali ja mogu. To su surove realnosti u međunarodnim odnosima. Kada biste pitali nekog američkog znanstvenika koji je činitelj najvažniji u odnosima između država, odgovorit će vam – moć ili sila. Međunarodno mu je pravo negdje na začelju. Ja, kao građanin male zemlje, odgovaram obrnuto. Nažalost, praksa nije na mojoj strani. Svejedno, ne smije nas obuzeti Sizifov kompleks. Slovenci i dalje gnjave -U Sloveniji se i dalje burno raspravlja kako o briselskom sastanku, tako i hrvatskoj odluci? =Da. Slovenci, čini se i dalje gnjave. Razmišljaju li u Ljubljani o tome da će i Italija vrlo brzo proglasiti svoj gospodarski pojas? Mi u Jadranu lovimo nešto više od 20 tisuća tona ribe, a Talijani deset puta više. A sada će početi loviti i Marokanci, sutra će doći i oni s Dalekog Istoka. U otvorenom moru između nas i Italije trenutno se ne zna ni tko lovi ni koliko lovi. Jedini odgovor na tu opasnu anarhiju je proglašenje gospodarskih pojasa. -Ako više i ostane što za gospodariti. =Režim ribolovne zone neće se primjenjivati prema ribarima članicama EU do zaključenja ugovora o partnerstvu u ribarstvu. Mi smo dužni procijeniti koja se količina ribe smije uloviti u našem pojasu, a onaj višak moramo prepustiti ribarima država u susjedstvu. Dakako, uz novčanu naknadu koja obično služi za očuvanje ribljih zaliha. Hvala Bogu da Hrvatska želi zaključiti takav ugovor. Moj je savjet ministru Žužulu bio da upravo na tome inzistiramo. Svrha je, naime, uvesti red u našem dijelu Jadrana, a ne diskriminacija bilo koga.