Veleposlanik u Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima u New Yorku dr. Ivan Šimonović od početka ove godine predsjednik je ECOSOC-a, jednog od triju glavnih tijela UN-a. Vijeće sigurnosti brine se, naime, o sigurnosnim pitanjima, Opća skupština UN-a o političkim temama, a ECOSOC (Gospodarsko i socijalno vijeće) pokriva gospodarska i socijalna pitanja. Uz to koordinira i djelovanje njegovih funkcionalnih komisija, te različitih UN-ovih agencija, fondova i programa. Veleposlanik Šimonović prvi je Hrvat na tako visokom položaju unutar Ujedinjenih naroda.
Što se od Vas očekuje za jednogodišnjega predsjedničkog mandata i možete li preko ECOSOC-a više pomoći Hrvatskoj? - Imam dva osnova cilja reforma i jačanje ECOSOC-a te pomoć da globalizacija djeluje u korist svih država, što je posebno važno nakon terorističkih napada 11. rujna. Ako se želi globalna solidarnost u borbi protiv terorizma, razvijene države trebaju je iskazati i u suzbijanju siromaštva te omogućujući razvojnu perspektivu zemljama u razvitku i u tranziciji. Osjećam golemu promjenu u odnosu prema Hrvatskoj i dobar je osjećaj kada drugi trebaju vas, a ne više samo vi njih. Otkako odlučujem o bitnim tuđim interesima, odjednom susrećem bolje razumijevanje za hrvatske interese. Posredne su koristi velike, ali ne treba podcjenjivati ni rizike. Svaki se potez predsjednika ECOSOC-a pomno prati.
Globalna međuovisnost
Razgovarate li sada češće s Kofijem Anannom i kada će glavni tajnik napokon posjetiti našu zemlju? - Osim rutinskih susreta i rješavanja praktičnih pitanja, s glavnim sam tajnikom vodio i strateški razgovor o prilagodbama UN-a izazovima 21. stoljeća. Smatram da Opća skupština UN-a, Vijeće sigurnosti, ECOSOC i tajništvo UN-a trebaju bolje surađivati. O istoj temi razgovarao sam i prije nekoliko dana i s predsjednikom Opće skupštine, ali nadam se da sve neće završiti pukim razgovorima, nego stvarnim reformama UN-sustava. Kofi Annan višekratno mi je potvrdio da kani posjetiti Hrvatsku. Vjerujem da će se to dogoditi u drugoj polovici ove godine. Hrvatska Annanu nije nepoznata jer je nakon Akashija bio kraće vrijeme na čelu UNPROFOR-a, kada smo se i upoznali. Annan mi je rekao da će mu biti drago doći u jednu sretniju Hrvatsku, čemu su i UN i on osobno pridonijeli.
Kakva je budućnost UN-a u 21. stoljeću, posebice nakon 11. rujna, otkako je Amerika počela mijenjati vanjskopolitičke odnose sa svijetom? - Teroristički napad još je jednom upozorio na globalnu međuovisnost. U 21. stoljeću ni jedina preostala supersila - SAD - ne može riješiti pitanje svoje nacionalne sigurnosti bez međunarodne suradnje. Nije riječ samo o terorizmu, već i o pitanju zaštite okoliša, suzbijanju side, međunarodnoga kriminala, trgovine drogom i brojnim drugim globalnim prijetnjama. Porast međuovisnosti jača ulogu međunarodnih organizacija, posebice UN-a kao najvažnije globalne organizacije.
Hoće li na Vijeću sigurnosti uskoro biti rasprave o Haaškom sudu i koje su novosti u vezi s hrvatskom tužbom za genocid? - O tom se sudu nedavno raspravljalo tijekom diskusije o BiH na Vijeću sigurnosti. Upozorio sam da nema održive BiH dok su Karadžić i Mladić na slobodi, te da neuspjeh u njihovu uhićenju podriva autoritet međunarodnih snaga u BiH te ukupne napore međunarodne zajednice. Glede hrvatske i bosanske tužbe protiv genocida, Srbija i Crna Gora trenutačno se pokušavaju obraniti procesnim prigovorima o nenadležnosti Međunarodnog suda pravde. Jasno je da bi one najradije da proces normalizacije uključi i povlačenje tužbi. To će ovisiti o odgovarajućim odlukama dviju vlada, ali po mom sudu to je moguće samo pod uvjetom da se oni isti ciljevi koje smo htjeli postići tužbom, ostvare na drugi način, a to je da Srbija i Crna Gora prihvate političku i povijesnu odgovornost za agresiju u Hrvatskoj i BiH, da se osigura kažnjavanje učinitelja ratnih zločina, ustanovljivanje pune istine o nestalima, povrat opljačkana kulturnog blaga te osnivanje zajedničke komisije koja bi se bavila naknadom štete. Ako Srbija i Crna Gora do 31. ožujka ne potvrde spremnost na suradnju izručenjem većeg broja optuženih ratnih zločinaca u Haag, izgubit će novčanu pomoć SAD-a te će se sankcijama pridružiti i EU. Ipak, nadam se da za to neće biti potrebe i da u iduća dva tjedna možemo očekivati izručenja optuženih ratnih zločinaca, uključujući i Šljivančanina, Mrkšića i Radića.
Opraštanje duga, izravna ulaganja
U nedjelju kao predsjednik ECOSOC-a putujete u meksički Monterrey na Konferenciju UN-a o financiranju razvitka u svijetu na kojoj sudjeluje Svjetska banka i MMF. Ondje dolazi i hrvatsko izaslanstvo predvođeno predsjednikom Mesićem! - Konferencija o financiranju razvitka, na kojoj će uz predsjednika Busha biti i šezdesetak drugih predsjednika država ili vlada te ukupno 300 ministara politički je vrlo bitna. Ona dolazi u tešku trenutku kada je svjetsko gospodarstvo u recesiji pa je odricanje razvijenih teže, a zemljama u razvitku i tranziciji još je potrebnije nego inače. Član sam pripremnog odbora Konferencije, te mogu potvrditi kako su uloženi veliki napori da se nađu novi, kreativni načini za financiranje razvitka koji uz klasičan oblik pomoći za razvitak uključuju i olakšanje pristupa međunarodnim trgovinskim tokovima, opraštanje duga, izravne investicije i jače uključivanje privatnog sektora. ECOSOC će biti izravno nadležan za primjenu odluka konferencije, pa sam se već u Washingtonu susreo s izvršnim direktorom IMF-a Kollerom i predsjednikom Svjetske banke Wolfnsonsom. Hrvatsko izaslanstvo dolazi na Konferenciju u vrlo jaku sastavu predvođeno predsjednikom Mesićem, a uključuje i ministra financija Crkvenca te Narodnu banku i HBOR.
Odražava li se kriza unutar vladajuće koalicije u zemlji i na Vaše diplomatske poslove i pitaju li Vas drugi diplomati o tome? - Valovi koje spominjete bitno slabe dok prelaze Atlantik. Za Hrvatsku se smatra da je već u jednosmjernoj ulici koja vodi prema EU i NATO-u, ali će o mudrosti, marljivosti i odlučnosti ovisiti kada će tamo stići. Jasno, diplomate zanima razvitak situacije, ali on se smatra više taktički nego strateški važnim.
Bliži se rješavanje problema Prevlake
Bliži li se kraj rješavanju problema s Prevlakom? - Bliži se doista, i to na dva načina: izravnim pregovorima sa Srbijom i Crnom Gorom, te jačanjem odlučnosti u Vijeću sigurnosti da se prekine i s tom ostavštinom Miloševićeva režima, proisteklom iz ambicije mijenjanja granica. Prihvaćanje međunarodnih granica jedna je od temeljnih pretpostavki demokratske Srbije i Crne Gore.