Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Partnerstvo SAD-a i Hrvatske je ovdje ne samo potvrđeno nego i unaprijeđeno

http://www.vjesnik.hr/html/2002/06/10/Clanak.asp?r=tem&c=1

Kad je riječ o SAD-u, Hrvatska se u ove dvije godine pomakla s, recimo, prijateljskog u partnerski status / Hrvatska može partnerstvu sa SAD-om ponuditi svoju unutarnju stabilnost i aktivnu ulogu u uspostavi stabilnosti u regiji / NATO-u je zanimljiv naš položaj na sjevernoj maritimnoj fasadi Mediterana i križanju sjevera i juga, odnosno istoka i zapada / Hrvatska može NATO-u ponuditi specijalističke postrojbe za određene namjene, ali naša vlastita stabilnost i doprinos stabilnosti regije naš je najveći mogući doprinos NATO-u i borbi protiv terorizma

WASHINGTON, 9. lipnja (Od posebne izvjestiteljice Vjesnika) – Nakon trodnevnog službenog posjeta hrvatske delegacije Washingtonu, predvođene premijerom Ivicom Račanom i ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, izaslanstvo nije krilo zadovoljstvo brojnim susretima na izuznimno visokoj razini. U washingtonskim diplomatskim krugovima nije ostalo nezamijećeno da nijedno izaslanstvo zemalja iz naše regije nije imalo susrete s toliko najviših američkih dužnosnika, počevši od razgovora s predsjsednikom Bushom u Ovalnom uredu, preko susreta sa savjetnicom za nacionalnu sigurnost Condoleezz Rice i državnim tajnikom Colinom Powellom do ministra pravosuđa Johna Ashcrofta i ministra trgovine Donalda Evansa. Stoga smo na kraju službenoge dijela posjeta hrvatske delegacije Washingtonu razgovarali s dr. Ivanom Grdešićem, hrvatskim veleposlanikom u SAD-u.

Kako ocjenjujete rezultate ovih trodnevnih razgovora za koje se u dijelu domaće javnosti prije putovanja nije vjerovalo da će biti na tako visokoj razini? - Ono što se dogodilo vrlo je slično onome što smo željeli. Naravno, uvijek su moguća iznenađenja. Tehnički gledano, nismo imali iznenađenja, a nismo ih imali ni politički. Partnerstvo SAD-a i Hrvatske je ovdje ne samo potvrđeno nego i unaprijeđeno. To je kulminiralo u razgovoru predsjednika Busha s premijerom Račanom, koji je u pripremi bio držan, da tako kažem, u niskom profilu.

U Zagrebu se najavljivalo da će Bush samo navratiti u ured Condoleezz Rice pozdraviti Račana? - Da, diplomatskim rječnikom rečeno, u prvoj varijanti dogovora bilo je riječi o susretu, a ne o razgovorima. No, nakon prvih konkretnih razgovora i konzultacija neposredno uoči dolaska premijera te informacija koje smo proslijedili Bijeloj kući, raspoloženje se na neki način promijenilo, tako da je došlo do pravog bilateralnog susreta predsjednika i premijera u formatu koji je rezerviran za saveznike, i to je jedino, naravno, ugodno iznenađenje, ali ne i pravo iznenađenje.

Bilo je mnogo riječi o partnerstvu Hrvatske i SAD-a. Taj izraz, partnerstvo, u velikom dijelu domaće javnosti izaziva čuđenje, pa čak i podsmijeh i pitanje kako to jedna mala i siromašna Hrvatska može biti strateški i snažan partner SAD-u, najmoćnijoj zemlji na svijetu, kao što se u Washingtonu posljednjih dana moglo čuti. Što taj pojam strateškog partnera točno znači? - Kad je riječ o terminu partnerstvo, treba reći da postoji skala odnosa među državama. Na jednoj strani je neprijatelj, a pozitivna strana skale počinje s prijateljem, potom se postaje partnerom, a na kraju i saveznikom. Kad je riječ o SAD-u, mi smo se u ove dvije godine pomakli s, recimo, prijateljskog u partnerski status. Kad sam predavao vjerodajnice predsjedniku Bushu, on mi je u prvoj rečenici rekao: »Mi smatramo Hrvatsku važnim partnerom«. Dakle, to nije fraza koju smo mi izmislili, nego je to fraza koju smo čuli od Amerikanaca. Partnerstvo, kad je riječ o državama, funkcionira tako da obje države, formalno-pravno gledano, imaju po jedan jednakopravni glas. U stvarnosti, Hrvatska može partnerstvu sa SAD-om ponuditi svoju unutarnju stabilnost i aktivnu ulogu u uspostavi stabilnosti u regiji. Amerika je trenutno iznimno fokusirana na borbu protiv terorizma, za njih je to rat. Predsjednik Bush je rekao: »Mi smo, gospodine premijeru, u ratu«. Hrvatska, jačajući vlastitu stabilnost i pozitivnim djelovanjem u regiji može biti partner koji neće odvlačiti američki interes s borbe protiv terorizma na neko drugo žarište, to je naš doprinos.

Kakav je mogući doprinos Hrvatske NATO-savezu s obzirom na stremljenja Hrvatske da u trećem krugu proširenja, nakon praškog summita, bude priznata kao svojevrsni predvodnik? - Sasvim praktično gledano, naš je geografski položaj zanimljiv NATO-u. To, što mi, realno gledajući, u Pragu nećemo biti pozvani u članstvo nije posljedica našeg nezanimljivog položaja ili naše nemogućnosti da budemo partneri, nego posljedica kašnjenja s potezima koje moramo povući u zemlji. Napravljeno je puno, ali ne i dovoljno. NATO-u je zanimljiv naš položaj na sjevernoj maritimnoj fasadi Mediterana i križanju sjevera i juga, odnosno istoka i zapada. Hrvatska kontrolira tu zadnju fasadu toplih voda, koja će biti zatvorena s Bugarskom, Rumunjskom, Turskom i Grčkom ostaju još Hrvatska i Albanija. I kad se one priključe NATO-u, sve tople vode sjevera Mediterana bit će pod kontrolom saveznika. Hrvatska može NATO-u ponuditi specijalističke postrojbe za određene namjene, ali naša vlastita stabilnost i doprinos stabilnosti regije naš je najveći mogući doprinos NATO-u i borbi protiv terorizma.