Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Nedovršena EU: integracija Zapadnoga Balkana kao geostrateški imperativ

Tanja Fajon, ministrica vanjskih i europskih poslova Slovenije,
Alexander Schallenberg, ministar europskih i međunarodnih poslova Austrije,
Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske
 

20 godina obećanja EU-a

Prošlo je dvadeset godina od povijesnog samita u Solunu, na kojem je EU poručila kako je budućnost Zapadnog Balkana u EU – obećanje koje je predsjednica Europske komisije ponovila u svom govoru o stanju Unije 2023. godine. U to vrijeme završeni su devastirajući tzv. jugoslavenski ratovi, a granice su se konačno izmijenile neovisnošću Crne Gore, a potom i Kosova. Proširenje EU na deset zemalja središnje i istočne Europe dogodilo se 2004., Bugarska i Rumunjska pridružile su se 2007., a Hrvatska 2013. Pokretačka snaga ovoga procesa bila je snažna vizija ponovnog ujedinjenja europskoga kontinenta, kao i postojanje jake političke volje u zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe za članstvom u europskoj obitelji. Zemlje Zapadnog Balkana imale su slične motive za pridruživanje EU.

Dvadeset godina kasnije, zemlje Zapadnoga Balkana još uvijek se nisu pridružile Europskoj uniji. Ponekad se čini kako je članstvo u EU izgubilo privlačnost koju je imalo prije dva desetljeća. Mnogobrojne krize kroz koje su svijet i EU prolazili tijekom ovoga razdoblja smanjile su sklonost unutar Unije za proširenjem. Istodobno, neke od zemalja Zapadnog Balkana pokazale su ograničenu političku volju za implementaciju prijeko potrebnih EU reformi, pružajući time skepticima proširenja unutar Unije argumente protiv njihove integracije. Ukratko, proces proširenja odvijao se sporije i s manje vidljivim i opipljivim rezultatima od očekivanih, što je dovelo do razočarenja i otuđenja od EU. Unija i Zapadni Balkan – namjerno ili nenamjerno – nisu pronašli prihvatljivu razinu zajedničkog jezika.

Pravi trenutak za geostrateško proširenje

Ruska agresija na Ukrajinu učinila je članstvo u EU dodatno privlačnim za zemlje Istočnoga partnerstva – Ukrajinu, Moldovu i Gruziju. Istodobno, zemlje Zapadnog Balkana suočavaju se s prijetnjama stabilnosti bez presedana, kao i pojačanim vanjskopolitičkim dvojbama. Pojačala se svijest o povoljnoj prilici za proširenje EU-a, podižući tako i očekivanja vis-à-vis Europske unije.

Pozdravljamo novi pristup proširenju EU koji, za razliku od ranijih razdoblja, veću važnost pridaje geostrateškoj perspektivi, s manje birokratiziranja. Prošlogodišnja odluka da se Bosni i Hercegovini dodijeli status kandidata temeljila se na strateškim promišljanjima. Sve više raste svijest da je politika proširenja najmoćniji stabilizacijski instrument EU. Potrebno je ipak istaknuti kako ovakav strateški pristup ne smije značiti snižavanje standarda proširenja EU. Cjelovita provedba reformi i dalje ostaje ključna.

Aktualni trenutak je prilika da i Europska unija i Zapadni Balkan demonstriraju sposobnost strateškog predviđanja, potpuno obnove kredibilitet proširenja i ojačaju međusobno povjerenje koje je tijekom godina djelomično izgubljeno. Nekoliko je konkretnih koraka koje treba poduzeti bez odlaganja.

Prvo, Europska unija mora otvoriti pristupne pregovore s Bosnom i Hercegovinom do kraja ove godine. Drugo, Crna Gora mora nastaviti reformski put prema EU, što ovisi o formiranju nove vlade u zemlji. Treće, potreban je napredak u pregovorima s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. U Sjevernoj Makedoniji idući koraci ovise o sposobnosti zemlje da donese potrebne ustavne promjene. Potonji slučaj podsjetnik je da zemlje članice EU i zemlje Zapadnog Balkana trebaju igrati odgovornu ulogu i suzdržati se od opterećivanja pregovaračkog procesa bilateralnim problemima i sporovima koji nisu s njim izravno povezani.

Za postepenu, ubrzanu integraciju Zapadnoga Balkana u EU

Rasprava o institucionalnim i financijskim pripremama kako bi se nove članice integrirale u Europsku uniju dobiva na zamahu. Ovo ne bi trebala biti izlika za odgodu procesa proširenja za naše partnere na Zapadnom Balkanu, naprotiv, već sada moramo početi koristiti postojeće okvire kako bismo ubrzali proces proširenja.

Kako bi ubrzale proces, institucije EU trebaju biti kreativnije i prilagoditi se zahtjevima vremena u kojem živimo. Proces bi trebao biti manje složen i više usmjeren na rezultate. Moramo pronaći načine da ga učinimo bližim građanima, a sam reformski napredak povežemo s dobrobitima koje će oni konkretno osjetiti. Također moramo dinamičnije surađivati sa zemljama Zapadnog Balkana kako bi i one lakše razumjele političko bilo Bruxellesa. Od lipnja 2022. Europsko vijeće jasno zahtijeva dodatno unaprjeđivanje postepene integracije zemalja kandidatkinja već tijekom procesa proširenja. U lipnju 2023., kao “Prijatelji Zapadnog Balkana”, zajedno s našim kolegama iz Češke, Grčke, Italije i Slovačke, pozvali smo institucije EU da predstave jasan plan postepene i ubrzane integracije, s konkretnim provedbenim koracima do 2024. godine i dalje. Ona bi se temeljila na pravednim i rigoroznim uvjetima i načelu vlastitih postignuća. Vidimo mnoge mogućnosti, od češćeg pozivanja naših kolega sa Zapadnog Balkana u Vijeće za vanjske poslove, do otvaranja dodatnih područja javnih politika, kao što su obrazovanje, znanost, promet ili trgovina, za njihovo postepeno uključivanje.

Zaključno, EU mora uzeti u obzir istinsku vrijednost vlastitoga proširenja, uključujući i sposobnost da zemlje-pristupnice pretvori u bolje mjesto za život njihovih građana stvarajući prosperitetnije okruženje za mlade, kako bi oni mogli ispuniti svoje snove. Naš Zapadni Balkan i naši Istočni partneri zaslužuju ovu priliku, kao što građani EU zaslužuju širi prostor stabilnosti i prosperiteta oko sadašnjih granica EU. Proširenje EU nije jedna od političkih opcija; to je danas – geostrateški imperativ.
 
 
 

Pisane vijesti