Ulazak njegove zemlje u eurozonu i u Schengenski prostor 1. siječnja 2023. je dovršetak dugog procesa koji je započeo prije trideset godina i "ostvarenje sna”, veseli se Andrej Plenković, hrvatski premijer u razgovoru za "Le Monde".
Andrej Plenković kasni sat i pol, ali ne krije zadovoljstvo. U četvrtak 8. prosinca u svom uredu u Zagrebu, ukrašenom ogromnim Božićnim drvcem, sjedeći u širokoj kožnoj fotelji, hrvatski premijer stavio je svog sugovornika, u Bruxellesu, na zvučnik svog mobitela da bi čuo vijest: ministri unutarnjih poslova Europske unije (EU) upravo su službeno prihvatili da se Hrvatska pridruži Schengenskom prostoru od 1. siječnja 2023., dok su blokirali Bugarsku i Rumunjsku, koje su također bile kandidatkinje. Za ovog frankofona, koji je obnašao dužnost zamjenika hrvatskog veleposlanika u Francuskoj, a koji je na čelu hrvatske vlade od 2016., riječ je o važnom postignuću. Nestanak unutarnjih granica s EU dogodit će se na isti dan kad i pristupanje eurozoni, što je službeno odobreno još u srpnju.
Prije trideset godina Hrvatska je bila u ratu. Danas se priprema za ulazak u Schengenski prostor i eurozonu. Koja je vaša reakcija?
-To je ostvarenje ciljeva koje je postavio prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, koje je jasno naznačio već u svom govoru od 30. svibnja 1990., u trenutku uspostave prvog višestranačkog i demokratski izabranog Hrvatskog sabora. Njegov cilj bio je ulazak u Hrvatske u Europu, u širem smislu. To smo i učinili nakon što smo dobili status zemlje članice NATO-a 2009., a zatim i zemlje članice Europske unije 2013. godine.
Kad sam 2016. godine postao premijer, preostajali su nam još Schengen i eurozona. Napravili smo velik i sveobuhvatan posao, ispunili 281 kriterij koji su preduvjet za ulazak u Schengenski prostor. Za euro, trebalo je poduzeti vrlo široke reforme koje su obuhvaćale upravljanje javnim tvrtkama, suzbijanje pranja novca ili makroekonomske kriterije... Ovaj istodobni ulazak u Schengenski prostor i eurozonu doista je uspjeh.
Što ćete osjetiti 1. siječnja?
-Ovo je doista ostvarenje sna povratka Hrvatske kući. Eto, došli smo do toga. Prije trideset godina, Hrvatska nije bila ni čimbenik na međunarodnoj sceni. Danas smo jedna od petnaest zemlja koje su istodobno članice NATO-a, EU-a, europodručja i Schengenskog prostora. Jedino što nam još preostaje je postati članica OECD-a (
Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj), što bio bi šlag na torti...
To je što se simbola tiče. Ali koje će promjene za Hrvatsku donijeti euro i Schengenski prostor?
-Prvo, treba znati da je Hrvatska već visoko “euroizirana”: više od polovice naše štednje i više od polovice naših kredita su u toj valuti. Više od dvije trećine naše gospodarske razmjene i više od dvije trećine turista dolaze iz eurozone.
Ulaskom u europodručje bit ćemo manje izloženi aktualnim krizama, posebno inflaciji. Zemlje koje nisu dio toga nemaju tog velikog zaštitnika, Europsku središnju banku, s cijelim nizom mjera koje može koristiti (
njegov savjetnik pokazuje grafikon kamatnih stopa na državne obveznice hrvatske vlade, koji trenutno iznose oko 3,5%, u usporedbi sa 6,5% u Poljskoj i 9% u Mađarskoj). Što se tiče Schengena, to će nam jako pomoći jer više od polovine turista dolaze na hrvatsku obalu u automobilima, osobito iz Njemačke, Austrije, Slovenije, sjeverne Italije...
Hrvatska je izgubila 10% svog stanovništva u jednom desetljeću s masovnim iseljavanjem prema ostalim dijelovima EU-a, u potrazi za boljim plaćama. Je li slobodno kretanje ljudi unutar EU-a problem?
-Kad smo donijeli stratešku odluku, ima od toga već dugo, da idemo prema Europi, odlučili smo je uzeti u cijelosti. No, istina je, oko 230.000 Hrvata (
na današnju populaciju od 3,9 milijuna stanovnika) iskoristilo je svoje pravo slobodnog kretanja ljudi, jer su plaće veće drugdje. Ali smatram da je to iseljavanje drugačije od onog nakon Prvog ili Drugog svjetskog rata, ili 1960-ih: ovdje se radi se o ljudima koji odlaze, ali koji se planiraju vratiti. Vidjeli smo to tijekom Covida-19, s mnogo povrataka. To se iseljavanje mahom odnosi na određeno razdoblje života određene generacije Hrvata, podrijetlom uglavnom iz pojedinih regija.
Hrvatska ima vrlo dugu granicu s Bosnom. Otkad ste u Europskoj uniji, vi ste dio jedinstvenog tržišta, dok oni nisu, što koči mnoge trgovinske odnose koji su dugo vremena postojali. Nije li to stvorilo neku umjetnu granicu?
-Prvo, na to smo se navikli jer to traje već trideset godina. Potom, gorljiv sam zagovaratelj davanja Bosni i Hercegovini statusa kandidata za članstvo u EU, i to već od sljedećeg tjedna na Europskom vijeću (
12. listopada, Europska komisija je preporučila da se Bosni i Hercegovini službeno dodijeli status kandidata; presjeći će europski lideri na sastanku na vrhu 15. prosinca). Za nas, postoji pravi strateški interes, i to iz dva razloga. Prvo, na sjevernoj, istočnoj i južnoj strani imamo granicu s Bosnom. Drugo, u Bosni žive i Hrvati, uglavnom uz granicu.
Eric Albert
Le Monde, 9. 12.2022
Pisane vijesti
