Aktivnosti

Akcijski plan za članstvo (MAP) NATO-ov program savjetovanja, pomoći i praktične podrške, prilagođen je pojedinačnim potrebama država koje se žele priključiti Savezu. Sudjelovanje u MAP-u ne prejudicira odluku Saveza o budućem članstvu. Države koje sudjeluju u MAP-u podnose godišnje nacionalne programe o svojim pripremama za moguće buduće članstvo, što Savezu omogućuje procijeniti njihov napredak. Pripreme se odnose na političke, gospodarske, obrambene i druge aspekte. Trenutni sudionik MAP-a je Bosna i Hercegovina

Istraživanje i tehnologija Promicanje i vođenje zajedničkog istraživanja i razmjene informacija u svrhu potpore učinkovitoj uporabi nacionalnog obrambenog istraživanja i tehnologije, čine osnovne čimbenike u zadovoljavanju vojnih potreba Saveza. Time se održava tehnološki razvoj i osiguravaju savjeti i NATO-u i nacionalnim donositeljima odluka. Takve zadaće zahtijevaju široku mrežu nacionalnih stručnjaka te usklađivanje aktivnosti među tijelima NATO-a uključenima u raznolike aspekte istraživanja i razvoja tehnologije, u različitim stručnim područjima.

Izobrazba i obuka Iako su zemlje članice NATO-a odgovorne za izobrazbu i obuku svojih oružanih snaga, programi i tečajevi ponuđeni na nacionalnoj razini nadopunjuju se na međunarodnoj razini Saveza; i to radom nekolicine učilišta i visokih učilišta uspostavljenih od strane Sjevernoatlantskog vijeća, Vojnog odbora i strateških zapovjedništava NATO-a.

Komunikacija i javna diplomacija NATO komunicira i razvija programe kako bi pomogao u podizanju svijesti i razumijevanja tema vezanih za Savez, odnosno kako bi, u konačnici, ojačao/potaknuo potporu i povjerenje u Organizaciju. Kako je NATO međuvladina organizacija, vlade članica također su odgovorne za pojašnjavanje nacionalnih obrambenih i sigurnosnih politika, kao i svoje uloge članica Saveza pred vlastitom javnošću.

Komunikacijsko-informacijski sustavi Pitanja konzultiranja, zapovijedanja i nadzora u NATO-u su poznatija pod nazivom «C3». Ciljevi su suradnje na ovom području postići u cijelom NATO-u racionalne, interoperabilne i zaštićene sposobnosti kako bi se osigurale političke konzultacije na visokoj razini, te zapovijedanje i nadzor vojnih snaga.

Logistika Pojam «logistika» može imati različita značenja u zavisnosti od države ili konteksta. NATO definicija se naslanja na «znanost o planiranju i provedbi razmještaja i održavanja snaga».

Meteorologija Cilj suradnje NATO-a na području meteorologije jest osigurati najučinkovitiju i najuspješniju uporabu nacionalnih i NATO sredstava kako bi se snagama NATO-a na vrijeme osigurali točni meteorološki podaci. Taj je posao odgovornost
Meteorološke skupine Vojnog odbora.

Nadzor naoružanja i razoružanje Države članice nastoje održati sigurnost i stabilnost s najnižom mogućom razinom oružanih snaga, uz uvjet da su u stanju poduzeti cjelokupan raspon misija Saveza i nositi se sa svim potencijalnim sigurnosnim izazovima. Stoga su nastojanje i provedba djelotvornih i provjerljivih sporazuma o nadzoru naoružanja, razoružanja i neproliferacije oružja za masovno uništenje važan dio širokog pristupa sigurnosti prihvaćenog od zemalja članica Saveza te su integralni dio i politike NATO-a.

Operacije i misije NATO-a Između ostaloga, NATO je i organizacija za upravljanje krizama, sa sposobnošću za poduzimanje širokog spektra (vojnih) operacija i misija. Oko 18 tisuća pripadnika vojnog osoblja uključeno je u NATO-ve operacije i misije diljem svijeta, provodeći često složene aktivnosti na kopnu, u zraku i na moru, u svim vrstama okruženja. Trenutno, NATO provodi operacije i misije u Afganistanu, na Kosovu, u Iraku te u Sredozemlju. NATO podupire Afričku uniju te provodi zračne misije nadzora na zahtjev saveznika. Također, pomaže u odgovoru na izbjegličku i migrantsku krizu u Europi. Ima i obrambeni sustav Patriot, kao i AWACS zrakoplove za nadzor, razmještene u Turskoj. Uz spomenuto, NATO provodi operacije i misije ublažavanja posljedica velikih nepogoda, s ciljem zaštite stanovništva od prirodnih, tehnoloških i humanitarnih katastrofa. Intenzitet te raznovrsnost operacija i misija, u koje je uključen Savez, povećao se od ranih 1990-ih.

Partnerstva Odnosi NATO-a s tzv. Partnerima širom svijeta ili Globalnim partnerima (za razliku od ostalih modela partnerstva) nemaju formalnu institucionalnu osnovu. NATO surađuje s 40 zemalja nečlanica na širokom spektru političkih i sigurnosnih pitanja. Suradnja se dogovara i provodi na individualnoj osnovi, odnosno zemlje - s obzirom na vlastite interese i potrebe - dogovaraju specifična područja i opseg suradnje s NATO-om, u duhu reciprociteta i obostrane koristi. Za zemlje partnere uspostavljaju se Individualni partnerski programi suradnje (IPCP), a za svako uključivanje partnera u aktivnosti Saveza zahtijeva prethodno odobrenje Sjevernoatlantskog vijeća. NATO-ova partnerstva se protežu od Atlantika do Središnje Azije, odnosno od Skandinavije do Sredozemlja. NATO također surađuje sa širokom mrežom međunarodnih organizacija. Države partneri nemaju istu snagu u donošenju odluka kao države članice.

Planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja Riječ je o jednoj od vodećih aktivnosti NATO-a već duže vrijeme. Njegove glavne uloge obuhvaćaju pružanje civilne potpore vojnim operacijama te potpore nacionalnim vlastima u slučaju civilnih izvanrednih stanja, poglavito glede zaštite civilnog stanovništva.

Proturaketna obrana Proliferacija balističkih projektila ne podrazumijeva nužno neposrednu namjeru napada na Savez, ali znači da Savez ima odgovornost uzeti je u obzir kao dio svoje glavne zadaće – kolektivne obrane. NATO-ova proturaketna obrana je potpuno obrambena; ona je dugoročno ulaganje u rješavanje dugoročne sigurnosne prijetnje, koja dolazi izvan euro-atlantskog područja. Sustav proturaketne obrane NATO-a povezuje resurse zajednički financirane od strane svih članica, s nacionalnim doprinosima pojedinih saveznika.

Protuzračna obrana Ova vrsta obrane NATO-a sadrži sva sredstva i mjere potrebne za odgovor na moguće zračne prijetnje te suzbijanje neprijateljskih zračnih aktivnosti. To je trajna misija u vrijeme mira, krize i sukoba, koja pridonosi očuvanju integriteta zračnog prostora NATO-a i osigurava slobodu djelovanja cjelokupnom spektru operacija. Ona obuhvaća mrežu međusobno povezanih sustava za otkrivanje, praćenje i identifikaciju zračnih objekata, te njihovo presretanje odgovarajućim sredstvima poput pomorskih i zemaljskih oružanih sustava te letjelicom presretačem, ako zatreba.

Sposobnosti NATO-a i „Pametna obrana“ Riječ je o udruživanju zainteresiranih država Saveza radi razvoja ključnih sposobnosti koje samostalno ne bi mogle izgraditi. Inicijativa „Pametna obrana“ (Smart Defence) počiva na tri osnovna pravca djelovanja: prioritizaciji, suradnji i specijalizaciji. Pametna obrana predstavlja konkretan odgovor na pritiske na obrambene proračune država članica u vremenu štednje i smanjenih izdvajanja za obranu. Osnovni princip koncepta je povećanje sigurnosti s manje resursa, a s više suradnje i povezanosti.

Standardizacija Radi se o ključnom doprinosu zajedničkoj operativnoj učinkovitosti vojnih snaga Saveza i nudi mogućnosti za bolje iskorištavanje gospodarskih resursa. Veliki se napori čine za poboljšanje suradnje među državama članicama te smanjivanje nepotrebnog dupliciranja u istraživanju, razvoju, proizvodnji, nabavi i logističkoj potpori obrambenih sustava, prvenstveno kroz promicanje Standardizacijskih sporazuma NATO-a (NATO Standardisation Agreements), poznatih kao STANAGs. Provedba ovih sporazuma pomaže saveznicama dosegnuti potrebnu razinu interoperabilnosti, kao i da bolje ispune zajedničke strateške, operativne i taktičke zadaće, razumiju i provedu zapovjedne postupke, te da učinkovitije uporabe tehniku, materijale i opremu.

Suprostavljanje kibernetičkim prijetnjama i napadima Kibernetičke prijetnje postaju sve češće, sofisticiranije i opasnije. Ova vrsta prijetnji i napada dolazi od strane državnih i nedržavnih aktera. Stoga se NATO i države članice oslanjaju na snažnu i fleksibilnu obranu, sa svrhom ostvarenja temeljnih zadaća Saveza – kolektivne obrane, kriznog upravljanja i kooperativne sigurnosti.

Suradnja i planiranje na području naoružanja i opreme Suradnja unutar NATO-a na području naoružanja nastoji kroz isplativ razvoj i nabavu vojne opreme, jačanjem i poticanjem interoperabilnosti te promicanjem tehnološke i industrijske suradnje među Saveznicima (a gdje se pokaže odgovarajućim i zemljama partnerima) pružiti potporu strateškim ciljevima Saveza. Cilj suradnje na području naoružanja jest ujediniti sredstva i znanja, podijeliti rizik i stvoriti isplativu gospodarsku proizvodnju. Naglasak je pritom stavljen na rješavanje prioritetnih nedostataka sposobnosti Saveza.

Terorizam Riječ je o izravnoj prijetnji sigurnosti građana NATO članica te globalnoj prijetnji koja ne poznaje granice, nacionalnost ili religiju i predstavlja izazov za cijelu međunarodnu zajednicu. NATO-ovo djelovanje na planu borbe protiv terorizma usmjerava se na razmjenu informacija o razini prijetnje, razvoj sposobnosti za odgovor na prijetnju, kao i na jačanje suradnje sa državama partnerima i ostalim međunarodnim dionicima. Prvi i jedini put u svojoj povijesti NATO se pozvao na članak 5. o kolektivnoj obrani u odgovoru na terorističke napade 11. rujna 2001. godine na SAD.

Vojna oceanografija Radi se o znanstvenoj disciplini o oceanografskim uvjetima; od temperature i saliniteta do kretanja plime i oseke te obalnih obilježja koja mogu imati utjecaja na pomorske operacije. Ovo područje je značajno za mnoge aspekte, a poglavito je važno za protupodmorničko ratovanje, minsko ratovanje i amfibijske operacije. Aktivnosti na ovom polju se usmjeravaju na uporabu oceanografskih pojava za postizanje maksimalne vojne prednosti snaga NATO-a.

Znanstveni programi Fokus NATO-vog programa 'Znanost za mir i sigurnost' usmjeren je na primjenu znanosti u pitanjima sigurnosti te poglavito na potencijal koji znanstvena suradnja pruža zemljama članicama i zemljama partnerima u traženju odgovora na specifične izazove miru i sigurnosti koji proizlaze iz novih prijetnji.

Zračni prostor i upravljanje zračnim prometom Uloga NATO-a pri usklađivanju civilno-vojnog upravljanja zračnim prometom - a u suradnji s relevantnim međunarodnim organizacijama  -  prvenstveno je u očuvanju potreba za zračnim prostorom koji omogućuje izvršavanje sigurnosnih zadaća i misija Saveza; istovremeno umanjujući do minimuma smetnje civilnom zrakoplovstvu koje je već ograničeno kapacitetima sustava nadzora zračnog prometa te strukturom zračnih luka.

Zračni sustav za rano upozorenje Flota zrakoplova E-3A NATO-vih Zračnih snaga za rano upozorenje i nadzor (NATO Airborne Early Warning and Control Force, AWACS) ključan je element sposobnosti Saveza za rano upozorenje. Zrakoplovi osiguravaju sposobnost zračnog nadgledanja, upozorenja i nadzora na velikim udaljenostima i niskim visinama. Oni omogućuju izravan prijenos podataka iz letjelica na zapovjedno-nadzorna središta na kopnu, moru ili u zraku. Sustav također osigurava upozorenje i otkrivanje na svim nadmorskim visinama što poboljšava sliku morske površine Saveza, ključnu pri operacijama nadgledanja.