Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, poznatija pod imenom Europska konvencija o ljudskim pravima, potpisana je 4. studenog 1950. godine u Rimu od strane tadašnjih dvanaest država članica Vijeća Europe, a stupila je na snagu 1953. godine.
Inspirirana Općom deklaracijom Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, ova Konvencija Vijeća Europe prvi je i najvažniji europski pravno obvezujući instrument za zaštitu ljudskih prava, te prvi međunarodni ugovor kojim je uspostavljeno neovisno nadnacionalno tijelo - Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, koji osigurava provedbu Konvencije od strane država potpisnica. Time ova Konvencija predstavlja ključnu prekretnicu u razvoju međunarodnog prava. Uvjet državama za stupanje u članstvo Vijeća Europe je pristupanje Konvenciji, čime se država članica obvezuje na poštivanje ciljeva i principa Organizacije - jačanja jedinstva država članica na temelju poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, mira te demokracije i vladavine prava.
Republika Hrvatska je stupila u članstvo Vijeća Europe 6. studenog 1996. godine, a Europsku konvenciju o ljudskim pravima je ratificirala 5. studenog 1997. godine, čime Konvencija predstavlja dio hrvatskog unutarnjeg pravnog poretka u skladu s člankom 141. Ustava Republike Hrvatske. U okviru članstva u Vijeću Europe i kao potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima, Hrvatska aktivno sudjeluje u međuvladinoj suradnji država članica i održava blisku suradnju sa stručnjacima Vijeća Europe. Jednako tako, ulaže stalne napore u daljnju prilagodbu nacionalnog zakonodavstva i praksi zajedničkim europskim demokratskim standardima s ciljem dodatne zaštite i dobrobiti svih svojih građana.