(Hina) - Odnosi Hrvatske i Srbije su vrlo dobri i na jednoj novoj razini, a današnjim susretom udahnut je novi život suradnji koju su dvije zemlje započele prije dvije godine, izjavila je u srijedu prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić nakon razgovora sa srbijanskim kolegom Ivicom Dačićem. "Naša je ocjena da su odnosi vrlo dobri i na jednoj novoj razini (...) mi smo danas obnovili, ili udahnuli novi život suradnji koju smo započeli prije dvije godine", rekla je ministrica Pusić i istaknula da bez obzira na postojeće probleme i otvorene teme koje postoje, između Srbije i Hrvatske u svakom trenutku postoji otvoreni kanal komunikacije i može se razgovarati o bilo kojem problemu, što je preduvjet za njihovo rješavanje.
Ministar Dačić je kazao da je unaprijeđenje odnosa između dvije zemlje od prioritetne važnosti za njegovu vladu i izrazio spremnost Srbije za "konstruktivni politički dijalog". "Jasno ističem stav Srbije da je unaprijeđenje naših odnosa od prioritetne važnosti te značajno za cijelu regiju. Spremni smo za konstruktivni politički dijalog", rekao je ministar Dačić.
Prema riječima ministrice Pusić, na sastanku s kolegom Dačićem je konkretno dogovoreno da se popisi nestalih, koji se sada razlikuju, ujednače u skladu s međunarodnim kriterijima. Ministrica je također istaknula da je većina nestalih u ratu 90-ih iz Hrvatske. "Većina nestalih je iz Hrvatske", kazala je ministrica Pusić, dodajući da sada, kada je pred Međunarodnim sudom pravde donesena presuda o međusobnim tužbama za genocid i nema više nikakve stvarne opasnosti da bi se liste koristile u tužbama, taj problem treba riješiti "u što je mogućem kraćem roku". "Danas se pokazalo da postoji racionalni interes da se taj problem riješi. Nema prostora za etničko dijeljenje", istaknula je ministrica Pusić.
Ministrica je potvrdila predviđanja da se konkretno razgovaralo i o Veljku Mariću, osuđenom u Srbiji za ratne zločine, navodeći da ne postoji regionalna jurisdikcija, onako kako to predviđa srbijanski zakon. "Ne postoji regionalna jurisdikcija", kazala je ministrica i dodala da "možemo očekivati da će se taj problem skoro riješiti", što je nedavno najavio i srbijanski premijer Aleksandar Vučić. "Taj zakon nije pravno poznat i nije usklađen s europskim standardima", izjavila je ministrica Pusić, ističući da zakon predstavlja presedan. Kazala je da nema razloga da Marić kaznu ne služi u Hrvatskoj ili da Hrvatska potpuno preuzme taj slučaj.
Ministar Dačić je naglasio da se osim Hrvatske nitko iz međunarodne zajednice dosad nije bunio na taj zakon, ali da će biti promijenjen ukoliko se pokaže da je suprotan europskoj pravnoj stečevini. "Naravno da će biti promijenjen ako se pokaže da nije u skladu s europskom stečevinom, ali to nitko nije kazao", rekao je šef srbijanske diplomacije i dodao da je taj zakon dobio najveće moguće ocjene onih koji se bave pitanjem ratnih zločina, ističući da je omogućio kažnjavanje 170 osuđenih za ratne zločine, od kojih su svi, osim dvojice, Srbi. "Da nije bilo tog zakon o jurisdikciji, oni ne bi bili osuđeni", izjavio je ministar Dačić i dodao da postoji volja da se slučaj hrvatskog državljana Veljka Marića, kako je to već prije najavio sam premijer, što prije riješi iz "humanitarnih razloga".
Ministrica Pusić je kazala da osim Hrvatske, primjedbe na taj zakon namjerava uložiti i Danska, pojašnjavajući da je "Srbija već počela pregovore s EU-om i danas su novi standardi na dnevnom redu".
Govoreći o temama iz prošlosti, tj. rata 90-ih, oboje ministara se složilo da se o njima treba govoriti i početi ih rješavati, a da istovremeno ne budu uteg u odnosima Hrvatske i Srbije. "Mi naše odnose ne trebamo graditi na iracionalnom pristupu, već moramo prepoznati zajedničke interese. To mora biti stup naših odnosa. I EU je interesna zajednica", rekao je ministar Dačić i poručio da odnosi Srbije i Hrvatske "ne smiju biti žrtva unutarnjih previranja". "Nema tabu tema između Hrvatske i Srbije", istaknuo je ministar Dačić, navodeći, primjerice, problem 32.000 izbjeglica iz Hrvatske u Srbiji te njihova statusna pitanja, povrat kulturnog blaga te granični spor na Dunavu. Glede tog posljednjeg pitanja, rekao je ministar, Srbija zagovara povlačenje crte sredinom Dunava, dok se Hrvatska poziva na katastarske karte. U slučaju da se to ne riješi bilateralno, ministar Dačić smatra da se tom problemu može pristupiti kao u slučaju spora Hrvatske sa Slovenijom ili Crnom Gorom, tj. arbitražom.
Otvorena pitanja, međutim, jednoglasni su ministri Pusić i Dačić, ne smiju biti prepreka gospodarskoj suradnji između dvije zemlje i suradnji na području europskih integracija. Ministar Dačić je pritom, osvrnuvši se na neke ocjene iz Bruxellesa da je "Srbiji u srcu Rusija", jasno dao do znanja da nema dileme oko europskog puta svoje zemlje. "Za nas je to strateško pitanje", zaključio je Dačić.
Izjave prve potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić i prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića:
Transkript izjava prve potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić i prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Ivice Dačića
Ministrica Pusić: Hvala lijepa, dobar dan i hvala vam lijepa što ste došli. Zadovoljstvo mi je da mogu poželjeti dobrodošlicu u Zagrebu potpredsjedniku vlade i ministru vanjskih poslova Srbije i svojem kolegi Ivici Dačiću. Mi smo danas, ja bih rekla, obnovili ili udahnuli novi život našoj suradnji koju smo definirali i započeli pred nešto više od dvije godine između Hrvatske i Srbije, kad smo definirali tri grupacije tema ili tri košare tema o kojima ćemo razgovarati i na kojima ćemo raditi između naše dvije zemlje.
Te tri grupacije tema su bilateralni odnosi s posebnim naglaskom na gospodarstvu i na olakšavanju života ljudima koji žive uz granicu i naprosto žive u susjednim zemljama. Druga grupacija tema su teme vezane za probleme i otvorena pitanja preostala iz 90-ih, dakle iz vremena rata, i treća grupa tema su teme vezane za Europsku uniju i buduće članstvo Srbije u Europskoj uniji, ali i općenito europsku budućnost cijele regije i ulogu naših zemalja u toj suradnji i mogućnosti korištenja europskog puta za unaprjeđivanje i naših bilateralnih odnosa.
U sve tri grupe smo učinili pomake i neke od problema razriješili ili počeli rješavati, a neki nam još predstoje. Surađivat ćemo naravno na svim tim temama i u vremenu koje je pred nama i danas smo o tome razgovarali. Naša ocjena je da su odnosi između Hrvatske i Srbije vrlo dobri, da su na jednoj novoj razini, odnosno da danas između Hrvatske i Srbije bez obzira na različite probleme i teme koje su otvorene i koje postoje u svakom trenutku postoji i otvoreni kanal komunikacije i da možemo razgovarati o bilo kojem problemu, što je preduvjet za rješavanje tih problema. U tom pogledu očekuje se od zemalja koji su susjedi da će uvijek imati neke otvorene teme, ali da će uvijek moći komunicirati tako da ih mogu riješiti.
Da spomenem nekoliko konkretnih stvari o kojima smo razgovarali. Kao prvo, iz one grupacije tema preostalih iz vremena rata i 90-ih tu je pitanje nestalih i tu je jedno sasvim konkretno pitanje Veljka Marića koji je osuđen u Srbiji i u ovom trenutku je u zatvoru u Srbiji.
Što se nestalih tiče, to je tema o kojoj smo mnogo razgovarali i do sada. Postoje i određene nesuglasice oko lista – dakle službenih lista, operativnih lista. Dogovoreno je da u suradnji hrvatska i srpska strana dogovore jedinstvenu listu po međunarodnim kriterijima. Većina nestalih su iz Hrvatske, samo što je jedan broj nestalih iz Hrvatske etnički Hrvati, a jedan broj nestalih iz Hrvatske su etnički Srbi. Jedan manji broj nestalih su ljudi iz Srbije. Različite stvari su se događale u prošlosti, po mojoj procjeni neke vezane na činjenicu da su postojale uzajamne tužbe za genocid.
Međutim, to je sada iza nas i o tome smo, ja bih rekla, nekako dosta odlučno razgovarali danas – sad kad nema više nikakve ni stvarne ni teoretske opasnosti da bi se bilo što od toga moglo koristiti u procesima vezanim za tužbe za genocid, treba raščistiti i sve podatke iznijeti na vidjelo i sve što se da riješiti riješiti u najkraćem mogućem roku. Mi imamo naravno suradnju i na tim temama. U Hrvatskoj to vodi gospodin Grujić, a u Srbiji to vodi gospodin Odalović. Moja je ocjena da se bez sumnje danas pokazalo da postoji racionalni interes da se taj problem riješi što prije i da tu nema nikakvog prostora za etničko dijeljenje nestalih. Nestali su nestali i sve obitelji zaslužuju znati što se s tim ljudima dogodilo, odnosno u onoj mjeri u kojoj je moguće to identificirati to što prije razriješiti.
Što se tiče slučaja Veljka Marića, to je slučaj koji je rezultat regionalne jurisdikcije koju je Srbija proglasila. Ta regionalna jurisdikcija je jedan oblik jurisdikcije koji nije poznat pravno. Poznata je nacionalna ili univerzalna, ali ne i regionalna i kao takva nije usklađena s europskim standardima. U okviru pregovora, ako ne i ranije, trebat će se uskladiti s europskim standardima. Međutim, konkretno u slučaju Veljka Marića postoje i humanitarni razlozi da on nastavi izdržavanje kazne u Hrvatskoj ili da se cijeli postupak prepusti hrvatskom pravosuđu. Mislim da će kolega Dačić nešto detaljnije o toj temi reći pa ću to prepustiti njemu.
Razgovarali smo o izrazito važnoj temi – gospodarskoj suradnji i odnosima između naše dvije zemlje. Tu u području energetike želim naglasiti da je od 15 prioritetnih energetskih projekata Europske unije pet u Hrvatskoj, a od toga je jedan plinski interkonektor između Hrvatske i Srbije. Za obje naše zemlje to je vrlo važan projekt i na tome trebamo surađivati.
Do sada smo surađivali na nekim prekograničnim projektima financiranim iz europskih sredstava. Smatramo naročito važnim projekte koji su orijentirani na suradnju društava, tzv. „Građani građanima”. U prošloj godini realiziran je jedan takav projekt između Vinkovaca i Novog Sada, filmski festival. Smatramo da treba takve projekte unaprjeđivati, financirati i raspisati javni natječaj da bi se takvi prekogranični projekti mogli razvijati i financirati.
Također, Hrvatska je pokrenula pred Komisijom projekt koji bi se kandidirao za financiranje iz europskih sredstava i na tome smo također dogovorili suradnju – Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, prevencija poplava. Poučeni onime što se dogodilo prošle godine, mi smo dosta aktivno se za mogućnost takvog projekta zalagali u europskim institucijama i tu su nam otvorene mogućnosti.
Konačno da spomenem da smo dogovorili da će moj zamjenik i državna sekretarka u ministarstvu vanjskih poslova Srbije obnoviti mješovitu komisiju za rješavanje otvorenih pitanja te moj zamjenik i zamjenik u ministarstvu vanjske trgovine obnoviti suradnju na pitanju gospodarskih projekata, odnosno ekonomske suradnje između dvije zemlje. Hvala lijepa.
Ministar Dačić: Zahvaljujem. Ovo su naši redovni sastanci i posete, tako da ne mislite da su ovo sada neki vanredni razlozi za naše susretanje. Pošto je Vesna bila u zvaničnoj poseti Srbiji, ja sam sada ovde u poseti, a inače smo razgovarali o tome da je veoma važno, pošto su naša ministarstva zadužena između ostalog za koordinaciju rešavanja svih ovih pitanja iz te tzv. korpe br. 1, da stalno postoji komunikacija između nas i naročito na nivou ovih komisija i grupa koje se bave otvorenim pitanjima. Tako da ćemo u narednom periodu se sretati još češće i imati redovnu i operativnu komunikaciju jer ovo su sve konkretna pitanja. Ovde nije reč o teoriji i filozofiji. Reč je o rešavanju konkretnih pitanja i saradnja između Hrvatske i Srbije bi trebalo da se pre svega zasniva na tome – na praktičnom načinu rešavanja problema i na traženju zajedničkih interesa.
Svakako da mi je drago da sam danas ovde i da sam imao prilike da razgovaram i sa predsednikom Sabora i sa predsednikom Vlade. Imat ću sastanak i sa predsednicom Republike. Naravno, sa svojim domaćinom, potpredsednicom i mojom koleginicom Vesnom Pusić želim jasno da istaknem stav Srbije da je unapređenje odnosa i saradnja s Hrvatskom i rešavanje svih otvorenih pitanja od prioritetne važnosti. Istovremeno je i od posebnog značaja i za stabilnost čitavog regiona. Srbija želi da gradi bolje odnose sa Hrvatskom i viši stepen međusobnog uvažavanja i poverenja. Mi smo spremni za konstruktivni politički dijalog, za stvaranje uslova za rešavanje svih otvorenih pitanja, kao i za razvoj saradnje u svim oblastima, posebno u oblasti evropskih integracija, ekonomske saradnje i povezivanja naših zemalja i naših građana.
U tom smislu očekujemo da intenziviramo rad na rešavanju otvorenih pitanja iz prošlosti i očekujemo nastavak saradnje u koordinaciji rada postojećih mešovitih komisija, odnosno ekspertskih grupa za otvorena bilateralna pitanja. Podsetiću da je tokom 2013. godine dogovoreno da koordinatori rada tih komisija, odnosno grupa budu državni sekretari, odnosno zamenici ministara spoljnih poslova Hrvatske i Srbije, da mi već imamo formirane komisije koje se tiču nestalih lica, koje se tiču manjina, koje se tiču popisa lica optuženih ili osuđenih za ratne zločine, zatim za pitanje granica, za povraćaj kulturnih dobara i za pitanje dospelih a neisplaćenih penzija hrvatskim državljanima koji su izbegli u Srbiju.
Mi se apsolutno slažemo i to je veoma važna činjenica da smo mi naša pitanja podelili u tri grupe. Jedna su pitanja iz prošlosti, otvorena pitanja, ali sa druge strane svesni da ta pitanja ne treba da opterećuju našu sadašnjost i budućnost, imamo i drugu i treću korpu tih pitanja koja se tiču bilateralnih odnosa, odnosno ekonomske saradnje i, treće, pitanja saradnje u oblasti evropskih integracija, odnosno eventualno zajedničkih projekata u oblasti infrastrukture, energetike i u raznim drugim međusobnim relacijama koje su veoma značajne.
Mi naše odnose ne treba da gradimo na iracionalnim kategorijama (one su bilo pozitivne ili negativne prepreke za racionalan pristup), već treba da počnemo da prepoznajemo zajedničke interese i dozvolimo im da ti zajednički interesi budu glavni stub naših odnosa, kao civilizovani ljudi koji dele isti prostor i koji jedni drugima u tom prostoru mogu i da pomognu. Uostalom, Evropa je interesna zajednica. Neke zemlje u Evropi su posle teškog ratovanja više godina i mnogo većih žrtava nego što su bile hrvatske ili srpske desetak godina posle kraja Drugog svetskog rata formirale prve začetke Evropske unije, odnosno tadašnje Zajednice, čini mi se, za čelik ili za ugalj. A mi se dan-danas krećemo i osciliramo između ljubavi i mržnje. Naši odnosi, odnosi Srbije i Hrvatske ne treba da budu žrtve unutrašnjih političkih prilika bilo u Srbiji, bilo u Hrvatskoj.
Ono što treba da učinimo jeste da nije potrebno da nekoga mrziš da bi dobio više glasova na izborima. Treba da pokažemo biračima da imamo sposobnost da nešto uradimo za našu zemlju, da napravimo neki boljitak za ljude, za građane. I ta promena je važna da pokažemo da možemo da rešavamo probleme. U prošlosti smo ih dosta stvarali.
Zato mislim da je osnovna poruka iz svih ovih susreta i susreta koje je imao premijer Vučić kad je bio na inauguraciji nove hrvatske predsednice upravo ta da pokušamo da, ne bežeći od otvorenih tema i pitanja (jer nema tabu tema u odnosima Srbije i Hrvatske – sva ta pitanja treba da budu raspravljena), i ta pitanja koja je pominjala Vesna, i kad je reč o nestalim licima, naravno, treba da se uporede podaci, da se utvrde jasne činjenice i naravno da je interes i Srbije i Hrvatske da se reši pitanje, odnosno da se sazna sudbina i pronađu, ukoliko je reč o tragičnom kraju, i posmrtni ostaci.
Uostalom, i predsednici naših država su potpisali jedan regionalni sporazum i dogovor u Mostaru, čini mi se, da ćemo svi zajedno raditi, znači ne samo Hrvatska i Srbija, nego i sve ostale zemlje Zapadnog Balkana, odnosno Balkana kako se sad moderno zove Zapadni Balkan.
Osim toga, pitanje rešavanja pitanja izbeglica: mi želimo zajedno sa Hrvatskom da rešimo pitanje izbeglica. U Srbiji još ima 32 000 ljudi koji imaju status izbeglica iz Hrvatske. Postoji regionalni program stambenog zbrinjavanja. To je prilika. Tu će novac dobiti i Srbija i Hrvatska i prilika je da rešimo konačno na Balkanu pitanje izbeglica posle 20 godina.
Tu su i ta statusna pitanja kao što je pitanje penzija, radnog staža, stanarskih prava, povratak kulturnog blaga koje je pre svega kulturno blago Srpske pravoslavne crkve, ali povratak u Hrvatsku. Zatim, pitanje nacionalne manjine, srpske u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji. To su sve teme o kojima treba otvoreno da se razgovara. Šta možemo da uradimo da se taj položaj poboljša i šta možemo da uradimo da se izbegne jezik mržnje koji nije dobar ni na jednoj strani i koji jednostavno ne priliči 21. veku i vrednostima Evropske unije u koju Srbija želi da uđe, a Hrvatska je već član.
Pitanje granice – o tome smo također razgovarali. Kako ćemo – da li ćemo se dogovoriti ili nećemo se dogovoriti? Srbija smatra da granica treba da ide sredinom Dunava. Hrvatska ima drugačiji stav – da su katastarske opštine u pitanju. Podsetiću da, ako su katastarske opštine u pitanju, onda Hrvatska i Srbija malo prelaze s jedne strane reke na drugu, a ovako bi se išlo sredinom reke. Ali ko će sad to da odredi ko je sada više u pravu? Zato i treba sada pokušati to pitanje sada da se reši. Inače smo opredeljenja da naša pitanja treba da rešavamo sami, a ukoliko ne možemo, videćemo kakav će biti možda na neki način sličan kao što su rešavana i ta pitanja vaših granica i graničnih pitanja sa Crnom Gorom ili Slovenijom. Ja ne znam detaljno sve te forme, ali verovatno je u pitanju arbitriranje neke treće strane.
Ali to su sve teme za razgovor u narednom periodu. Kad je reč o zakonu koji ste spominjali, znate, i Srbija i Hrvatska su dugo godina bile pod, da tako kažem, lupom međunarodnih institucija, između ostalog i po pitanju procesuiranja ratnih zločina. Ovaj zakon je dobio najviše moguće ocene od strane onih koji su se bavili istraživanjima, istragom vezano za ratni zločin. Ovaj zakon je omogućio da se optuži 170 osoba za zločine na teritoriji Hrvatske, Bosne i Hercegovine, od tih 170 osoba svega su dva Hrvata, ostalo su sve Srbi. Da nije bilo te jurizdikcije, oni ne bi mogli da budu osuđeni, ali kako ste i sami rekli, u procesu sva ta pitanja, bilo da je reč o hrvatskim ili srpskim zakonima ili odredbama uvek mogu da budu predmet rasprva i traženja najboljih mogućih rešenja. Kad je reč o konkretnim slučajevima, premijer Aleksandar Vučić je o tome već razgovarao kada je bio u poseti, razgovarao je sa i svojim kolegom, premijerom Milanovićem, i sigurno da će on mi je i potvrdio da će se raditi na tome da se ovakva pitanja rešavaju pre svega u nekom humanitarnom interesu.
Inače pre nekoliko godina, Vesna je tu u pravu, bilo je velikih ideja i raznih, čak smo o tome razgovarali i sa Međunarodnim sudom u Haagu, ali to tada s njihove strane nije bilo prihvaćeno da se sudi i odslužuju kazne praktično u zemljama odakle ste. Tako da uvek kada, znate kada s jedne strane čujete argumente u Hrvatskoj i argumente u Srbiji, uvek imate argumente i za i protiv i zato sva ta pitanja ne treba izbegavati, treba ih rešavati, mi ćemo to činiti u narednom periodu sa željom da naši odnosi budu naravno što bolji, da bude što više nivoa političkog dijaloga, netko će možda reći da naši odnosi nisu dobri, znate mi razgovaramo, vodimo dijalog, ne bih to upoređivao sa nekim drugim vremenima. Da li ćemo se oko svega složiti, verovatno nećemo, da li možda mislimo isto o nekim temama, verovatno ne mislimo o svim temama isto, ali mi živimo zajedno na ovom prostoru, mi smo susedi vekovima i na nama je da biramo, hoćemo li da živimo u svađi, izolaciji i mržnji ili ćemo da zajedno artikulišemo naše interese da bi svima nama zajedno bilo bolje. Ako postavimo to pitanje siguran sam da će i Hrvatska i Srbija da odgovore da žele saradnju. I ja sam zato ovde. Hvala.
Ivana Petrović, Nova TV: Dosta se govori ovih dana pa i u samom Europskom parlamentu o zakonu o regionalnoj jurizdikciji kojeg ste g. Dačić upravo i Vi sada spomenuli u svom uvodnom govoru. Recite mi na koji način, a gospođa ministrica je i sama rekla da taj zakon nije u skladu sa europskom pravnom stečevinom, a Srbija je zemlja pregovarač, na koji način mislite rješiti taj zakon, jel ga povući ili ga prilagoditi ili ga na neki drugi način prilagoditi zajedničkoj pravnoj stečevini Unije, s obzirom na to da Srbija jednoga dana kada uđe u Europsku uniju će imati na raspolaganju sve pravne mehanizme koje predviđa zajednička pravna stečevina i jedan takav zakon naprosto nije potreban. A i gospođa ministrica Pusić, a i naši zastupnici u Europskom parlamentu su rekli da je riječ o zakonu koji je svojevrstan presedan, mi ovdje u Hrvatskoj inače kolokvijalno zovemo mini Haag, jer s obzirom da je Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju osnovan od Ujedinjenih naroda najpozvaniji sudit za ratne zločine pčinjene na području bivše Jugoslavije, znači, hoćete li povući taj zakon ili što ćete s njim učiniti.
Ministar Dačić: Pa znate šta, Srbija se prvi put u posljednjih nekoliko meseci susrela sa ovakvom tvrdnjom, niko do sada nikada nije tvrdio to, da je ovaj zakon prepreka i smetnja, naprotiv bile su pohvale iz Haaga i na bilo kojim drugima skupovima. Već sam rekao, zašto bi Hrvatska bila protiv da budu osuđeni Srbi koji su počinili zločine u Hrvatskoj. Treba da uđete u suštinu zakona i zašto je taj zakon donet. Verovatno nije u skladu s europskom praksom ni odluke neke vašeg Parlamenta koje je doneo da je proglasila ništavnom sve zakone i dokumente iz perioda SFRJ i tako dalje, ali to nama ne rešava problem, mi ovde treba, znate kako funkcioniše europski pregovori, ne funkcionišu tako što izađe jedan poslanik u Europskom parlamentu i kaže to i to, postoje screeninzi, za ovo poglavlje se obavljaju screeninzi, o tome će se razgovarati, do sada nije bilo primedbi na ovaj zakon osim Hrvatske. Ali to ne znači da ne treba o tome razgovarati, nema tabu tema, zašto ne bi o tome razgovarali.
Ivana Petrović, Nova TV: Gospodine Dačiću mi vrlo dobro znamo što su screeninzi, pregovori osobito u poglavlja pravosuđa, osam godina je to trajalo, ali me zanima s obzirom na to da Srbija ima Specijalni sud za ratne zločine koji je vrlo kompetentan usput rečeno, Hrvatska također ima poseban odjel pri Državnom odvjetništvu i odjele na sudovima za procesuiranje ratnih zločina, ovdje mi ne govorimo o međusobnoj želji, znamo da je Hrvatskoj u interesu da se osude svi koji su inače optuženi za ratne zločine, nego govorimo o zakonu koji ovoga trenutka obuhvaća prema vašim zakonima domaćim i državljane Republike Hrvatske, koju su i državljani Europske unije.
Ministar Dačić: Ako to nije u skladu sa europskim standardima naravno da će biti promenjeno, ali to do sada još nitko nije utvrdio.
Antonio Zabada s N1 televizije: U posljednje vrijeme se spominje u slučaju konkretno baš Veljka Marića mogućnost razmjene zatvorenika je li to uopće realna opcija, da li to kao opcija postoji uopće?
Ministar Dačić: Mi smo za spoljne poslove nismo za pravdu, ali treba utvrditi i videti pravno kako je.
Ministrica Pusić: Jesmo i za pravdu, možda nismo za pravouđe, ali za pravdu jesmo. Ali u ovom slučaju dakle cijeli niz ljudi koji su osuđeni u Hrvatskoj je otišlo na izdržavanje kazne u Srbiju ranije već, ne u razmjeni nikakvoj, nego naprosto je bio takav zahtjev i to se učinilo i u ovom slučaju je predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić, kad je bio na inauguraciji nove hrvatske Predsjednice je izrijekom rekao da je u slučaju Veljka Marića to jedan problem na kojem će on raditi i riješiti ga u suradnji sa hrvatskim Premijerom. I očekujem da će se pronaći način, ne znam da li treba biti razmjena jer su neki ljudi otišli odslužiti kaznu u Srbiju ne kao dio razmjene nego naprosto se donijela takva odluka i mislim da se takva odluka može donijeti i u slučaju Veljka Marića, a inače što se ovog zakona tiče, dakle mi smo 2012. započeli taj razgovor između državnog tužilaštva, odnosno državnog odvjetništva Srbije i Hrvatske, da svatko procesuira svoje državljane koji su osumnjičeni za ratne zločine i nastaviti tu vrstu razgovora i tu postići dogovor, mislim da bi bilo najefikasnije.
Adelina Marini, euinside: Sinoć u Europskom parlamentu je bila rasprava o izvješću o napretku Srbije pa jedno od najbitinijih pitanja je bilo o odnosima Srbije s Rusijom, neki zastupnici su rekli da nije moguće da Srbija uđe u Europsku uniju s Rusijom u srcu jer Europska unija je prostor s određenim vrijednostima, dok je Rusija autoritarna država, kako bi Vi to komentirali. I još jedno pitanje koje se postavlja svake godine kada će Srbija otvoriti arhive UDBA-e i KOS-a i da sve to vrati svim ostalim zemalja bivše Jugoslavije?
Ministar Dačić: Pa za ove arhive stvarno ne znam to, to bi trebalo da bude verovatno deo razgovora koji se vode oko sukcesije i to smo se zajednički ovde dogovorili i zajednički konstatovali da smatramo da te stvari treba brže da se rešavaju, zato što i mi samo imamo određene ekonomske štete zbog zastoja u svemu tome, veliki broj objekata koje imamo se nalazi u jednoj fazi praktično neupotrebljivosti, a mi plaćamo dadžbine. Jedan primer jeste, šta je to bila rezidencija ili stan neki u New Yorku.
Ministrica Pusić: Rezidencija, a i misija.
Ministar Dačić: Jednostavno te se stvari ne rješavaju godinama i zato je važno da se sva ta pitanja što pre reše između ostalog nemamo ništa, stvarno Srbija nema ništa protiv da se i ta pitanja nađu na dnevnom redu.
Kad je reč o Rusiji, pa znate šta, mislim sada teško je utvrditi ko koga nosi u srcu i to nije sigurno bio kriterij za članstvo u Europskoj uniji jer Europska unija nije emotivna kategorija, ona je pre svega pitanje ispunjavanja određenih standarda od strane zemlje koja je kandidat i političke odluke, odnosno rešenosti država članica Europske unije hoće li da prime tu zemlju ili ne. Što se nas tiče mi ne nosimo nikoga drugoga u srcu osim Srbiju i mi nemamo razloga da se bilo kome pravdamo za naše odnose sa Rusijom. Srbija i Rusija imaju tradicionalno prijateljske odnose, kao što postoje mnoge druge zemlje koje imaju međusobne prijateljske odnose, a znate šta, Srbija ima mnogo manju ekonomsku saradnju sa Rusijom nego mnoge zemlje koje su članice Europske unije. Između ostalog, po svim podacima koje imate, robna razmena SAD i Rusije se povećala u prošloj godini 30%, pa kako sad onda Srbija treba da izbaci Rusiju iz srca. Ovde je reč o nečem drugom. Oni koji o tome pričaju pojma nemaju o Srbiji, niti o Balkanu, niti o bivšoj Jugoslaviji. Pa bivša Jugoslavija je bila jedina zemlja istočnog bloka koja je rekla ne Rusima i Staljinu 48. godine, pa mi smo bili jedina, Srbija ne može da bude isto niti bilo koja druga zemlja ni Bosna i Hercegovina, ni Hrvatska, ni bilo koja kao Litvanija, Letonija, Moldavija i ostale koje su, Poljska ili bilo ko drugi gde je bilo središte Varšavskog pakta do 90-tih godina. Mi ne razgovaramo i nemamo dilemu idemo li u Europsku uniju ili ne, to je za nas strateško opredeljenje, a to nije prepreka, nije suprotno tome voleti neku zemlju kao što je Rusija. Ja moram da kažem da ko koga nosi u srcu je veoma relativno pitanje i siguran sam da se Europska unija po tome ne opredeljuje. Srbija je kao predsedavajuća OEBS-a igra veoma značajnu ulogu u ovom trenutku i pokazuje kako može jedna mala zemlja da bude objektivna. I to da bude objektivna upravo u situaciji kada imate i Rusiju na jednoj strani i Europsku uniju na drugoj strani i Ukrajinu koja je također u prijateljskim odnosima sa nama i mi radimo na tome. Sutra bi trebalo da bude doneta odluka o produženju misije OEBS-a u Ukrajini, na 12 meseci, to je naša delegacija izdejstvovala, naše predsedavanje i na sednici Saveta bezbednosti UN-a svih 15 država članica je odalo priznanje Srbiji za predsedavanje OEBS-om. Tako da to je za mene najvažnije, a ne što kaže neki poslanik u Europskom parlamentu ili bilo kom drugom parlamentu. Svako ima pravo da kaže šta hoće.
Ivana Brkić, Al Jazeera: Gospodine Dačić molim Vas samo konkretno. Govorili ste da ćete se voditi humanitarnim interesima u ovom slučaju oko Veljka Marića riječ je recimo i o tome. Je li izgledno očekivati Veljka Marića u dogledno vrijeme negdje natrag u Hrvatsku.
I za Vas gospođo Pusić oko ovog zakona, je li moguće zapravo kao što je i premijer govorio da će ne izmijenili li taj zakon Srbija u dogledno vrijeme, Hrvatska blokirati njezin put prema Europskoj uniji.
Ministar Dačić: Pa mislim da je Vesna najbolje odgovorila na to Vaše pitanje, čitao sam neku njenu izjavu, a to je i zvaničan stav Hrvatske, a da Vas podsetim u Saboru ste doneli takvu deklaraciju da bilateralna pitanja neće biti važna za odnos Hrvatske ili Srbije, međusobno jedne prema drugima kada je reč o našoj budućnosti. Ali da je ovde reč o europskim standardima, a ne sada da li to Hrvatska traži ili ne traži, znači ovde je reč o tome i apsolutno se slažem sa tim, mi treba da raspravimo o svemu tome, da li tu postoje neki nesporazumi oko tog zakona. Jer taj zakon je donet uz konsultaciju i suglasnost sa međunarodnom zajednicom, nije on donet zato što je Srbija to sada baš volela, jer svi smo mi bili na neki način pritiskani svih ovih godina da na tome radimo, s druge strane kao će biti rešeno pitanje Marića, ja mislim da sada ne treba ulaziti u detalje i ne znam na koja pravna formulacija, i na koji način će se sve to završiti, ali mislim da je Premijer Srbije rekao da će se lično založiti za jedno zajedničko prihvatljivo rešenje ovog problema, pre svega iz humanitarnih razloga.
Ministrica Pusić: Mogu odgovoriti na oba pitanja iz naše perspektive, što se tiče Veljka Marića, obzirom na stav predsjednika Vlade Srbije koji je i kad je bio ovdje i meni rekao, mislim da možemo očekivati da se taj problem skoro riješi. A što se tiče zakona o regionalnoj jurisdikciji, ponavljam dakle to će biti predmet i Danske primjedbe, a ne samo Hrvatske primjedbe. Radi se o zakonu koji je presedan utoliko što postoji nacionalna i univerzalna jurisdikcija ili nadležnost pravna, ali ne regionalna. Ja ne dvojim u ono što kolega Dačić kaže, a to je da je međunarodna zajednica u trenutku kad se to donosilo podržavala donošenje takvog zakona jer se tada smatralo, svi su bili koncentrirani na progon ratnih zločina, međutim u međuvremenu i komunikacija između Hrvatske i Srbije nije postojala na ovoj razini na kojoj postoji danas, nije postojala inicijativa za suradnju državnih odvjetništava, odnosno tužilaštva gdje bi svatko procesuirao svoje državljane i Srbija nije bila ni blizu kandidature za članstvo u Europskoj uniji. U međuvremenu Srbija ne samo da je postala kandidat za članstvo u Europskoj uniji, nego je započela formalno i pregovore, nije još otvorila poglavlja, ali formalno je započela pred godinu dana pregovore o članstvu, kao što je kolega Dačić rekao to je i strateški interes Srbije i danas su drugi kriteriji naprosto na dnevnom redu kao što znamo mi iz vlastitog iskustva Europa između ostalog ima i europski uhidbeni nalog, dakle ima različite institute koji omogućavaju pravosudnu suradnju, a imamo i ovu bilateralnu inicijativu o suradnji na tu temu. Ponavljam još jedanput da Hrvatska bilateralne teme će rješavati bilateralno, primjerice pitanje granica, naš je stav treba rješavati na Međunarodnom sudu pravde u Haagu, međutim sve teme vezane za usklađivanje sa europskim standardima, a ako neko zna koliko toga ima i kako je to komplicirano onda smo to sigurno mi, dakle 35 poglavlja sa vrlo detaljnim zahtjevima i zato recimo Hrvatska smatra da bi bilo dobro da Srbija otvori pregovore u poglavlju 23. jer onda možemo početi rješavat sve teme iz poglavlja 23.