Baltazar Bogišić je rođen u Cavtatu 20. prosinca 1834. Doktorirao je filozofiju na Sveučilištu u Giessenu (1862.), a pravo na Bečkom sveučilištu (1865.). Imenovan je 1869. profesor prava na Sveučilištu u Odesi. Suosnivač je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU). Otac je crnogorskog Građanskog zakonika iz 1888., u kojemu je uspio ugraditi pozitivno pravo u narodne običaje, uključujući istovremeno europsku civilizaciju i znanost, što će mu osigurati međunarodni renome. Postao je 1893. ministar pravosuđa Kneževine Crne Gore, nakon čega se definitivno vrati u Pariz 1899. kako bi nastavio svoje radove. Preminuo je 24. travnja 1908. u Rijeci gdje se nalazio na putu prema rodnom gradu.
Doista izniman čovjek, ugledni europejac i polihistor svoga vremena, velikan hrvatske i južnoslavenske pravne povjesnice te kolekcionar, Bogišić je postao 7. siječnja 1888. dopisni član Francuskog instituta-Akademija moralne i političke znanosti (Razred zakonodavstvo, javno pravo i sudska praksa). Bio je također jedan od najstarijih članova Udruge za usporedno zakonodavstvo i Međunarodnog instituta za sociologiju, kao i brojnih drugih akademskih društava. Francusko ministarstvo obrazovanja i umjetnosti imenovalo ga je u srpnju 1883. svojim službenikom dok mu je francuski predsjednik Sadi Carnot uručio u srpnju 1893. Legiju časti (komtur).
U 2008. održana su povodom 100. obljetnice njegove smrti dva međunarodna znanstvena skupa - prvi u Rijeci i Cavtatu, a drugi u Zagrebu, Cavtatu i Crnoj Gori. U njegovoj matičnoj ustanovi priprema se memorijalna izložba, kao muzeološki aspekt kulture sjećanja, koji se planiraju otvoriti u rujnu iduće godine.