Realna je moja kandidatura za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda, rekla je Vesna Pusić, prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova, neposredno nakon povratka s putovanja iz Latinske Amerike i iz Ženeve. Želju da zamijeni Ban Ki-moona iskazao je već bivši slovenski predsjednik Danilo Türk, a očito će biti još mnogo kandidata za tu prestižnu funkciju. Lobiranje, ono iza kulisa, već je u tijeku, a prava utakmica počet će tek početkom 2016.
-Sve se češće spominje vaše ime za mogućeg kandidata za mjesto glavne tajnice UN-a. Koliko je to realno?
=Radi se o neformalnoj odluci Vijeća sigurnosti iz kojega dijela svijeta će biti sljedeći glavni tajnik ili glavna tajnica UN-a. Još nije definitivno odlučeno da će to biti Istočna Europa, u koju pripadamo i mi, ali sva je prilika da će se tako odlučiti. Koliko znam, ni Ruska Federacija ne protivi se tome da kandidat/kandidatkinja bude iz Istočne Europe, a i oni pripadaju tom području. Kad je riječ o meni, poticaj je došao iz Europe, nije bio moj, a to bi bilo i prvi put u povijesti da se spominje mogućnost da RH ima kandidata za prvo mjesto u UN-u. To bi bilo fantastično jer je i sama kandidatura golemo priznanje Hrvatskoj i uopće našoj vidljivosti u međunarodnim odnosima.
-To znači da ćete i vi biti među kandidatima?
=Ako se odluči da će to biti kandidat iz Istočne Europe, a dosad kandidat nikad nije bio iz tog dijela svijeta, realna je moja kandidatura. Smatram to velikom stvari i velika mi je čast što u tome sudjelujem.
-A koje su šanse?
=Spominje se cijeli niz odličnih i vrlo uglednih kandidata iz Istočne Europe pa je pitanje kako će sve to izgledati.
-To je proces koji bi se odvijao sljedeće godine jer Ban Ki-moonu krajem 2016. istječe mandat?
=Tako je. Odluka bi se donijela 2016. u jesen. Prijedlog je uvelike vezan uz Vijeće sigurnosti koje ima pet stalnih članica, pa je prvi korak da nitko ne stavi veto na nečiju kandidaturu. Nakon toga Vijeće sigurnosti predlaže kandidata Općoj skupštini i onda slijedi glasanje. Nova glavna tajnica ili glavni tajnik stupit će na dužnost 1. siječnja 2017.
-Vaš put u Latinsku Ameriku afirmirao je i značaj gospodarske diplomacije?
=Jedino što smo pogriješili, da tako kažem, jest to što gospodarsku diplomaciju nismo više ‘reklamirali’, a užasno smo puno na tom planu napravili. Otvorili smo dva područja za hrvatsko gospodarstvo koja u velikoj mjeri zadovoljavaju sve naše potrebe, interese i mogućnosti. Prvo, hrvatski je izvoz porastao, i to dramatično, velikim dijelom zahvaljujući gospodarskoj diplomaciji. Drugo, hrvatska je brodogradnja na najboljim nogama ikad, bez subvencija, a knjige narudžbi su pune. I oko toga je gospodarska diplomacija odradila velik dio posla. Treba reći da do prije nekoliko godina Hrvatska nije postojala ni na energetskoj karti Europe ili svijeta, a danas je jedna od ključnih zemalja. Od 15 prioritetnih europskih energetskih projekata, pet je u Hrvatskoj.
-Je li i to rezultat gospodarske diplomacije?
=Apsolutno da. Gospodarska diplomacija koordinira se iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Ali, to rade premijer, ja i svi članovi Vlade u svojim kontaktima po svijetu. A sve to nije pitanje samo hrvatske gospodarske perspektive, nego i sigurnosne. Rata u Ukrajini nikada ne bi bilo da je bila energetski samostalna i mi ne bismo gledali ovo što danas gledamo. S tim se nikako ne treba šaliti jer je energetska samostalnost važan element ne samo gospodarstva, nego i sigurnosti i trajnosti našeg opstanka.
-O kojim se poslovima razgovaralo tijekom vašeg posjeta Latinskoj Americi?
=Put u Brazil bio je uzvratni posjet jer je u srpnju 2013. brazilski ministar vanjskih poslova posjetio Hrvatsku. Tada smo počeli pripremati memorandum o suradnji u brodogradnji koji je sada gotov. Razgovarali smo i o konkretnim poslovima između hrvatskih brodograditelja i brazilskih naručitelja jer Brazil planira gradnju otprilike 500 brodova do 2020., što nije moguće sve realizirati u njihovim brodogradilištima. Postoji i suradnja na području obrambene industrije te je dogovoren cijeli niz projekata vezanih za pojedine privatne tvrtke iz Hrvatske, ali i sudjelovanje naše zemlje na velikom sajmu obrambene industrije u travnju u Brazilu. Razgovarali smo i o mogućnosti da naše tvrtke proizvode neke dijelove za platforme za bušenje plina u moru, a ponudili smo i da naše tvrtke rade opremu za njihovu vojsku, policiju i vatrogasce.
-O čemu se razgovaralo u Kolumbiji?
=S Kolumbijom smo već počeli suradnju i tamo me dočekalo vodstvo Hrvatskog centra za razminiranje koji u Bogoti ulazi u projekt osnivanja takvog kolumbijskog centra. Naša tvrtka DOK-ING prodala je pet strojeva za razminiranje, a postoji puno veći interes. Kolumbija izlazi na Karibe i Pacifik pa i tu postoji mogućnost suradnje u brodogradnji. Pokazali su zanimanje i za patrolne čamce za rijeke, potrebne za policijsku ophodnju u borbi protiv narkokartela. A u Bogoti rade naše IT tvrtke koje su se probile na to tržište i probijaju se i dalje na tržište Latinske Amerike.
-S Čileom već otprije imamo dobru suradnju?
=Intenzivno surađujemo, a s predsjednicom sam razgovarala o povezivanju liderica na određenim temama od posebnog interesa. Čileanske tvrtke imaju i velike investicije u Hrvatskoj, poput obitelji Lukšić u turizmu, što je za nas dragocjeno. Hrvatske tvrtke, uključujući DOK-ING, također su prisutne u Čileu na području rudarstva. Neke naše tvrtke, koje proizvode aditive, u građevinarstvu su na čileanskom tržištu, a tamo imamo i izuzetno uglednu i snažnu hrvatsku zajednicu s kojom želimo i dalje vrlo blisko surađivati. Uručili smo im određena sredstva za rad kulturnih i umjetničkih institucija koje čuvaju hrvatsku tradiciju.
-Dakle, inzistiranje na gospodarskoj diplomaciji dalo je rezultate?
=Apsolutno, rezultati su golemi. Nije to više pitanje rada gospodarskih atašea, nego je postalo sastavni dio hrvatske prezentacije. Kada netko spomene Hrvatsku, mora se pomisliti ‘oni imaju brodove, IT tvrtke, farmaceutsku i prehrambenu industriju, proizvodnju strojeva’. Kao što vežemo političke stavove, za sebe moramo vezati i određenu sliku kada je riječ o gospodarstvu. Predsjednik države, premijer i ministar vanjskih poslova to trebaju raditi, a MVEP i Ministarstvo gospodarstva razvijati i dalje pratiti.
-Tako je to idealno, a kako je u praksi?
=Naš je problem, kao što je poznato, da smo kampanjci, a projekte treba afirmirati ne samo u početku, kada je to zanimljivo, nego sve do kraja. To je ono što mi sada radimo, da MVEP preuzme praćenje provedbe. Pokazalo se da neke tvrtke u nekim zemljama, dok se ne pojavi premijer ili šef diplomacije, ne mogu doći do stola gdje se o nekim temama razgovara. Ovako uspijevaju, i to nije preko veze jer im mi dajemo šansu da se pokažu i ponude svoju robu ili usluge.
-Koliko ste zadovoljni našom vanjskom politikom?
=Jako sam zadovoljna, kao i našim međunarodnim položajem. Imamo utjecaj mnogo veći od veličine i ekonomske snage. Prije svega, zato što se postavljamo racionalno, imamo stav i nismo ekshibicionisti da vodimo vanjsku politiku za potrebe senzacionalizma kod kuće. Sada prvi put imamo artikuliranu, normalnu vanjsku politiku, koja ima interese i komunikaciju, i sa zemljama s kojima dosad to nikad nismo imali.
-Prije nekoliko dana bili ste se s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Jesu li se osjetili problemi na relaciji Zrinjevca i Pantovčaka i jeste li usuglasili listu novih veleposlanika?
=Ni oko čega nije bilo problema, bio je to vrlo pristojan i civiliziran razgovor. Razgovarali smo o cijelom nizu stvari, a predsjednica je predložila da jednom mjesečno razgovaramo kako bismo pokrili sve važne teme. Dala sam joj popis svih veleposlaničkih mjesta koja se otvaraju, a stjecajem okolnosti ove se godine otvara niz mjesta. Dio veleposlanika i jedan generalni konzul već su dobili agremane i predsjednica je sama rekla da se u tom smislu moramo ponašati normalno kao što dolikuje civiliziranoj zemlji. Ne očekujem nikakvih teškoća.
-Jeste joj ostavili imena?
=Jesam. Rekla je da je zainteresirana za razgovor s tim ljudima, što je prirodno i normalno. A kad vidi popis, vidjet će da su to sve ljudi koje ona poznaje iz kuće. Postoji još jedan popis ljudi za koje postoje prijedlozi, ali nisu još zatraženi agremani i sve je otvoreno za razgovor.
-Kada će biti izbori?
=Ne mogu točno reći. Jedna je mogućnost da budu na proljeće, druga krajem ljeta ili početkom jeseni, a treća u veljači 2016. Moja je procjena da bi bilo najbolje krajem ljeta, početkom jeseni. Osobno sam veliki zagovornik da se mandati odrađuju do kraja jer izbori koštaju i ne treba ih imati svako malo. Izbore ne treba gledati samo iz perspektive političara, nego više iz perspektive građana. Kada se dobiju izbori, a mi smo ih dobili premoćno, vaša je zadaća posao odraditi do kraja.
-Hoće li uspjesi u vanjskoj politici biti jedan od džokera koalicije?
=Ne znam hoće li biti jedan od džokera jer ako imamo pogrešku - to je naša slabost u prezentaciji rezultata. Objektivno gledajući, to bi trebao biti džoker jer ono što je učinjeno u vanjskoj politici, Hrvatskoj daje status koji nikada dosad nije imala. Ponosna sam na sve ljude koji su taj posao radili, a to treba na odgovarajući način i prezentirati javnosti, što želim učiniti. Od cijele moje političke karijere, uvijek ću biti najponosnija na ove godine na čelu MVEP-a.
-Vaše se ime spominje u nekim gotovo fantastičnim igrama o kojima je govorio glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić. Što je istina?
=Čula sam to prvi put u životu, kad sam se vratila s puta, da je neki čovjek iz HDZ-a u jednoj TV emisiji govorio o nekom navodnom pokušaju predsjednika Josipovića i dogovaranju s HDZ-om. Meni se čini, kada bi u tome bilo i tračka istine, da bih barem nešto znala ili čula. Pretpostavljam da je to pokušaj po staroj narodnoj izreci zavadi, pa vladaj. Drugim riječima, posij neko sjeme zavade pa će to donijeti rezultate. Ali, sve je tako apsurdno i nema nikakve logike. Da sam to htjela, što bi mi netko drugi trebao, mogla sam i sama. Da je istina da je predsjednik Josipović to radio, valjda bi i meni rekao neku riječ. Možda sve to više govori o tome da kod naše političke konkurencije postoji određena trema pa se koriste ekstravagantnim metodama političkih spinova i destabilizacije. Ali, mogli su nešto realnije smisliti.
Link na članak: