S ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić razgovarali smo o radu njenih kolega i stavu RH prema aktualnim svjetskim temama.
-HNS ministar Ivan Vrdoljak zadužen je za pregovore s MOL-om oko Ine. Držite li da on to dobro radi?
=Ministar Vrdoljak odlično radi svoj posao, što su u užem smislu pregovori s MOL-om, ali zapravo je njegova zadaća zaštita hrvatskih nacionalnih interesa u području energetike. To do sada nitko nije radio. Kao što je poznato, a i sudski potvrđeno, radilo se upravo suprotno. Po prvi puta u ovom području se vodi računa o hrvatskim nacionalnim interesima, a ne o vlastitom džepu nekog pojedinca. Nije lako. Interesi su mnogi, veliki i agresivni. I u javnosti se mogu prepoznati različite smišljene kampanje: pokušava ga se diskreditirati, proglasiti nesposobnim, zaobići ...Ali neće proći! Ova zemlja i njezine tvrtke previše su skupa platili u prošlosti da bi se ovdje mogle dozvoliti nejasnoće i igre.
-Od početka pregovora nije napravljen ni najmanji napredak. Što vam to govori?
=To nije istina. U ovom razdoblju pozicije su postale potpuno jasne, kao i nekoliko različitih mogućnosti rješavanja cijele situacije. Međunarodna arbitraža je u tijeku i sam taj postupak iznosi na vidjelo mnoge nove činjenice. S mađarske strane se pojavila informacija da bi oni eventualno bili zainteresirani za prodaju svog udjela u Ini, što je utjecalo i na naše razmišljanje i pravce traženja rješenja. Sve to doprinosi uspješnom rješenju na kraju.
Otkup dionica
-Dojam je da premijer ima puno drugačije zamisli od onih koje javno komunicira Vrdoljak: primjerice, ministar javno govori o kreditu za kupnju dionica,a premijer istodobno odbija takvu mogućnost. O čemu se radi?
=Ni ministar Vrdoljak, ni premijer Milanović ne govore o kreditu za kupnju dionica Ine ukoliko ih mađarska strana odluči prodati. Ministar Vrdoljak, glavni pregovarač u ime Vlade RH, govori o opciji otkupa dionica i vraćanju INE u hrvatsko vlasništvo na način da se, bez državnog jamstva, a korištenjem dionica kao kolaterala, napravi transakcija koja ne bi povećala javni dug. To nije jedina mogućnost, ali jeste jedna od mogućnosti. Ukoliko se ne pronađe zadovoljavajuće rješenje i ukoliko mađarska strana odluči prodati svoj udio, povratak INE u hrvatsko vlasništvo bilo bi najbolje rješenje. Energetika nije samo gospodarstvo, već je u velikoj mjeri i politika i nacionalna sigurnost. Naš je posao kao članova vlade da o tome vodimo računa i to ćemo činiti.
-Koji je stav Hrvatske oko Rusije? EU je uveo sankcije, ali veliki broj država zbog legitimnih poslovnih interesa i odnosa, sankcije ne želi. Čini se da Putin, kada je EU u pitanju, može raditi više manje što god hoće?
=Sadašnje pogoršanje odnosa i sukob između Rusije i Zapada događa se u dramatično drugačijim uvjetima nego li ikada ranije. U posljednjih 35 godina te odnose su karakterizirale tri ključne činjenice: oni su se kontinuirano popravljali i svake godine bili su nešto bolji nego prethodne; postojalo je prešutno razumijevanje da ni jedna strana neće započeti rat na europskom teritoriju i smatralo se da i jedna i druga strana razumiju i prihvaćaju da im je oboma suradnja u interesu. U nekoliko tjedana početkom ove godine sve te tri pretpostavke drastično su poljuljane i dovedene u pitanje. Kriza u Ukrajini i povratak hladnoratovske retorike i politike događa se, međutim, u sasvim različitim okolnostima od onih kakve su vladale za vrijeme originalnog hladnog rata.
Visoka neovisnost
Danas između Zapada i Rusije i, posebno između Europe i Rusije postoji visoka međuovisnost. Zato EU detaljno razmatra svaki potez kad se radi o sankcijama. No iz istog razloga ni Putin ni iz daleka ne može raditi što god hoće. EU ovisi o ruskim energentima i, u manjoj mjeri tržištu. Ali i Rusija ovisi gotovo u potpunosti o EU tržištu, naročito obzirom na smjer ruskih naftovoda i plinovoda. Zanimljivo je, međutim, da područje u kojem se sankcije pokazuju najefikasnijima nije energetika, već financijsko tržište i međunarodne financijske institucije, kao što su EBRD ili Svjetska banka. Za razliku od nekada, danas rusko gospodarstvo, a naročito veliki business ili oligarsi, ne mogu funkcionirati bez slobodnog pristupa svjetskim financijskim tržištima. Svrha sankcija nije i ne može biti naštetiti Zapadu, odnosno EU. Svrha je vratiti Rusiju u one okvire ponašanja i komunikacije koji osiguravaju povratak na tri originalne pretpostavke: kontinuirano blago poboljšanje odnosa, bez rata u Europi i suradnja u obostranom interesu. Što se Hrvatske tiče, naš interes se poklapa s ovim stavom EU, u čijem smo formuliranju uostalom i sudjelovali. Mi inzistiramo na zadržavanju komunikacije s ruskom stranom, jer znamo da bez toga nema rješavanja problema. Istovremeno, Hrvatska ne ovisi o ruskim energentima i naša politika energetske neovisnosti nam daje određenu veću slobodu. Podržavamo mirovni plan ukrajinskog predsjednika Porošenka. U perspektivi prednost Ukrajine bi mogla biti upravo sposobnost da bude područje približavanja i tješnje suradnje između EU i Rusije. No za takav pozitivni razvoj događaja neophodno je da tamo prestanu sve aktivnosti „po modelu Mile Martića“.
Rusi mijenjaju stav
-Postoji li približni izračun koliko će Hrvatsku, točnije hrvatske tvrtke, stajati sankcije prema Rusiji? Ako ne postoje kada ih mislite napraviti...
=Na hrvatsko gospodarstvo sankcije prema Rusiji neće bitno utjecati. Za to postoji nekoliko razloga: energetski ne ovisimo o Rusiji; svi ugovori koji su u ovom trenutku potpisani ili u realizaciji, nesmetano će se nastaviti provoditi; podružnice ruskih banaka u zemljama članicama EU moći će i dalje normalno poslovati; pregled i izvješće o učinku sankcija predviđeni su za tri mjeseca. Ukupno su sankcije donesene na godinu dana, no mogu se ublažiti ili potpuno ukinuti i ranije, ako se pokaže da su postigle željeni učinak. Nakon tragedije s obaranjem malezijskog aviona i ruska strana počela je mijenjati svoj stav i odnos prema separatističkim bandama u istočnoj Ukrajini. Sve to ukazuje na mogućnost da do dogovora i smirenja dođe i prije isteka godine dana.
Izrael se napadima udaljava od mira
-Po vašem mišljenju, je li Izrael u procesu počinjenja ratnih zločina zbog naravi vojne operacije u Gazi?
=Mislim da je bombardiranje Gaze i specifični odabir ciljeva granatiranja u Gazi prešao sve granice i apsolutno ga osuđujem. Nitko ne odriče Izraelu pravo na obranu, ali obrana mora biti razmjerna napadu i ne smije se pretvoriti u uništavanje i ubijanje civila. Kao što se ni jedna zemlja ne brani koncentracionim logorima, tako se ne brani ni granatiranjem bolnica, socijalnih ustanova i gomile civila uhvaćenih u klopku malog prostora Gaze. Takvi postupci ugrožavaju, a ne povećavaju sigurnost Izraela.