Dopustite mi da najprije zahvalim Ministarstvu obrane Bosne i Hercegovine kao domaćinu ove važne konferencije u suradnji s britanskim veleposlanstvom u Sarajevu i Veleposlanstvom Kraljevine Norveške.
Jako je važno da se govori o ovom pitanju i da se riješi taj problem, jer budući da se ide prema iskorjenjivanju ratnih zločini, počinjenje takvih kaznenih djela trebalo bi biti ispod dostojanstva svakog ljudskog bića.
Ovdje bih se htjela usredotočiti na dva aspekta spolnog nasilja u sukobima. Jedan je taj osjećaj u ljudi, u društava, sve dok im se ne dogodi, da se takvo što ne bi moglo dogoditi u nas, da postoje neke udaljene zajednice, udaljena plemena i udaljene zemlje u kojima se takve stvari mogu dogoditi. Drugi je aspekt izokrenuto ali duboko ukorijenjeno shvaćanje da je taj zločin na neki način sramotan i stigma za samu žrtvu. Koncepcija nekog dalekog društva je, vjerujem, vrlo jasan svima nama iz ove regije. I mi smo tako nekoć mislili. Mislili smo, barem ja jesam prije nego što se to dogodilo u našoj zemlji našim susjedima, znancima, prijateljima, u našemu društvu, da je to nešto daleko, nešto čiju osudu se uzeti kao plemenitu stvar, ali što se sigurno ne bi moglo dogoditi ovdje. Dok se upravo to nije dogodilo. Po mojemu dubokom uvjerenju, bez podizanja svijesti o tome, bez govorenja o tome, to se može dogoditi bilo gdje. Doslovno, to se može dogoditi u bilo kojemu društvu u bilo kojoj zemlji, kad se poklope bitne okolnosti. To se događa posvuda i ne samo u ratnim prilikama. Spolno nasilje nad ljudima nešto je što se događa u svakom društvu, te samom tom stvarnošću polaže svoje pravo građanstva. U ratnim vremenima se pak koristi kao oružje, učinkovito sredstvo za etničko čišćenje. S obzirom na to da se može dogoditi bilo gdje, mislim da bi trebali biti svjesni potrebe da se protiv toga počnemo boriti ne samo kao s nečim što se događa u vrijeme rata, nego kao s nečim za što postoje temelji u shvaćanjima naših društava koja podnose spolno nasilje, kao i protiv muškaraca, ne doduše kao nešto prihvatljivo, ali kao nešto što je još uvijek dio našeg života. To, međutim, nije dio našega života, ili barem ne bi trebao biti, i to ne bi trebalo imati pravo građanstva ni pod kojim okolnostima, pa onda ni u ratu.
Što se tiče drugog aspekta, to nije mit, to je stvarnost na nekoj drugoj razini. Prilično je šokantno da se spolno nasilje uzima kao nešto što stigmatizira žrtve, da se žrtva treba stidjeti toga, da je na neki način izopćena iz normalnog društva. To je razlog zašto je spolno nasilje u ratu tako učinkovit instrument. Ono razara žrtvu, razara obitelj, razara zajednicu i jako dugo traje. Traje cijeli život za žrtve i njihove obitelji, ali također traje cijeli život i za počinitelje. Ljudi koji su počinili tako stravična djela u ratu nisu se u stanju sami izvući iz toga gliba u kojemu su potonuli toliko ispod razine ljudskosti. Jer to je upravo ono što taj zločin jest i kako ga treba gledati.
Ukratko ću navesti dva primjera. Jedan od njih je izjava jedne žene iz Bosne i Hercegovine koja je silovana u ratu te je potom kao svjedokinja rekla: "Ja sad mogu govoriti o tome, jer mi je moja obitelj oprostila. Dakle, ja sam slobodna govoriti o mojemu iskustvu". Drugi primjer nije iz rata, nego je mirnodopski, ali je također vezan uz spolno nasilje. I to se nije dogodilo u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini, kao ni u drugim zemljama u ovoj regiji, pa ni u nekoj od afričkih zemalja. Slučaj je prikazan na televiziji BBC, gdje su muškarci žrtve spolnog nasilja u obitelji sjedili pred kamerama s papirnatim vrećicama na glavi, jer čak i u tako razvijenoj kulturi to se smatra sramotnim te da će na te ljude gledati s prijezirom jer su se odvažili govoriti o svojim iskustvima. To je ono protiv čega se moramo boriti. Moramo sasvim jasno pokazati da je ta činjenica da su ljudi žrtve spolnog nasilja u ratu, da su ljudi žrtve spolnog nasilja u miru, neprihvatljiva, neljudska, te da su djela tih počinitelja sramotno nepojmljiva. Ne dopustiti im da prođu nekažnjeno znači okrenuti kotač protiv spolnog nasilja te protiv onih koji ga koriste organizirano, tako da se jednostavno više ne događa. Jer da bi takvi zločini mogli biti počinjeni, netko ih mora organizirati, omogućiti i namjerno koristiti kao oružje u ratu.
Upravo je zbog toga ova inicijativa tako važna da se iskorijeni ili razotkriva i kažnjava spolno nasilje kao oružje u ??ratu. To je inicijativa da se počnu donositi zakoni u našim parlamentima, da se počne razgovarati o tome. To je inicijativa da se spolno nasilje kao takvo razotkrije i s vremenom učini nečim čega se ljudsko biće gnuša, kao vrlo rijetke anomalije, a ne da bude redovna pojava u ratu, kao što se još uvijek slučaj danas.
Zahvaljujem ministru vanjskih poslova Hagueu, posebnoj izaslanici Jolie, tebi Zlatko, kao i Ministarstvu obrane.