Vesna Pusić, hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova, potpredsjednica vlade, predsjednica Hrvatske narodne stranke, sociolog i sveučilišni profesor, danas priznaje da je bila „podozriva” prema srpskim naprednjacima na vlasti, ali da je dvije godine kasnije korigirala mišljenje.
- U Sarajevu se već duže vrijeme priča o „Daytonu” kao o „luđačkoj košulji”? = Visoka predstavnica Catherine Ashton je direktno i eksplicitno rekla da nam treba širi pogled i nešto efikasnije od onog što smo imali do sada. To je podloga za raspravu koju ćemo imati u Vijeću ministara u ožujku.
- Milorad Dodik upozorava da su demonstracije u Federaciji BiH politički motivirane i da postoji skrivena želja za ukidanjem Republike Srpske. Koliko je to realno? = Mislim da je to predizborna kampanja. Sigurno da u tim demonstracijama ima politike, ali sigurno ima i onoga što se vidi na prvi pogled: nezadovoljstvo socijalom, što ima puno opravdanja. Nije čudno da se ljudi pobune u uvjetima teškog života, nezaposlenosti, nedobivanja plaća po nekoliko godina. Kada se pobune, sigurno se tu prikače i drugi interesi, ideje, lovci u mutnom. Da su ljudi zadovoljni, teško da bi se ovo dogodilo.
- Je li opravdan strah od instrumentalizacije posljednjih događaja od Beograda i Zagreba? = U dijelu javnosti kritizirani su posjet premijera Zorana Milanovića Mostaru i poziv potpredsjednika vlade Aleksandra Vučića Miloradu Dodiku i Mladenu Bosiću da posjete Beograd. Smisao Milanovićeva odlaska bio je u tome da se spriječi da se nemiri pretvore u etničke sukobe.
- Mnogi premijeru Milanoviću zamjeraju što odlaskom u Mostar, a ne u Sarajevo, nije demonstrirao podršku jedinstvenoj i nedjeljivoj BiH. Je li to poruka bosanskim Hrvatima da koncept „trećeg entiteta” možda i nije izgubljen? = Mislim da je to zlonamjerno čitanje događaja. Nema smisla da hrvatski premijer Bošnjacima ili Srbima objašnjava da nema smisla da ulaze u etničke sukobe. Pitanje je čak ima li utjecaja na etničke Hrvate, ali ako na nekog može imati utjecaja, onda je to ta grupacija. Reakcije su često bazirane na onome što se događalo devedesetih, ali sada je 2014. Hrvatska je u EU-u, Srbija pregovara s EU-om. Naše pozicije su sasvim drukčije. Ako se nešto naučilo, onda je to da je apsolutno smrtonosno za sve na taj način radikalizirati odnose.
- Što je uzrokovalo to da hrvatska tužba Srbije za genocid i protutužba Beograda pred Haaškim tribunalom ne budu izbjegnute? Koje Vaše uvjete nije ispunio Beograd? = Evo praktičnosti. Ovdje sam jer smo se dogovorili da nam Srbija vrati fotokopije aerosnimaka Hrvatske iz 1968, koji su nam potrebni za proces legalizacije 800.000 bespravno izgrađenih objekata. Hvala im. Vratili su.
- Haag, složit ćete se, ima mnogo veći efekt. = Kada smo izabrani kao vlada u prosincu 2011, bili smo spremni na odustajanje (od tužbe) pod nekim uvjetima: dostavljanje imena više od 900 nestalih tijekom rata, povratak umjetničkih djela i dogovor oko procesuiranja ljudi osumnjičenih za ratne zločine. Nestali su tu bili presudni. To su stvarni ljudi i sudbine. Prošle godine smo dobili podatke za 13 osoba. Dalje nije išlo.
- Sudski postupak počinje 3. ožujka. Koliko će taj proces unazaditi bilateralne odnose? = Sigurno da hoće. Neće dobro djelovati. Iako ima nevladinih organizacija koje vjeruju da je to dobro, da je to prilika za katarzu. Voljela bih da smo mogli postići dogovor, ali smo tu gdje jesmo. Naš zadatak kao političara jeste da pokušamo da se to najmanje moguće reflektira na sadašnje odnose. Da to što brže stavimo ad akta. Da sačuvamo šansu za budućnost. Imamo mnogo zajedničkih interesa.
- Birači su od premijera Milanovića očekivali konsolidaciju europskih vrijednosti i definitivno potapanje nacionalizma. Umjesto toga, vlada je otvorila prostor za jačanje nacionalizma i za svojevrsnu „konzervativnu revoluciju” koja je bitno nagrizla vrijednosti sekularizma, sprječavanja diskriminacije i rodnu ravnopravnost. Vaš komentar? = Ono što birači nisu očekivali jeste toliko agresivna politika iz opozicije. Moram reći da smo i mi to zaboravili pa nismo očekivali tu vrstu žestoke politike. No, bez obzira na to, sve racionalne političke snage – i one koje su suprotne mojoj – razumjele su da je takva radikalizacija opasna po sve i loša za cijelu zemlju. Nadam se da se sve to sada polako smiruje. Možemo se svađati oko stvari oko kojih imamo različito mišljenje, ali u normalnim okvirima, a ne u ekstremima.
- Hoće li doći do promjena hrvatskog ustava koji bi onemogućio referendum o ćirilici? = Mislim da za to nema potrebne većine, iako mislim da bi ona postojala za tu promjenu ustava. Kada bi to bila jedina tema, onda bi prošla, ali u pitanju su druge stvari. Kako god, u hrvatskom pristupnom ugovoru EU-u piše između ostalog i produbljivanje i intenzivnije provođenje ustavnog zakona koji garantira i ta prava.
- Pojavu Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića svojevremeno ste označili kao „nov faktor” u regiji. Pamtim da ste djelovali veoma obazrivo. Što danas možete o njima reći? = U pravu ste. Bila sam vrlo oprezna, da ne kažem podozriva prema tome kako će to izgledati. Samo sam jednom razgovarala s predsjednikom Nikolićem, ali s kolegom Vučićem sam se vidjela više puta. Ova vlada uspjela je napraviti neke stvari koje nitko od nje nije očekivao. Baš zato što to nitko od njih nije očekivao. Mislim da su napravili uslugu Srbiji, utoliko što su se opredijelili za europsku opciju. Možete se slagati ili ne s njihovim političkim stavovima, ali de facto su omogućili da je taj put danas dominantno većinski. To je najvažnije. Bez podrške od najmanje 60 posto ljudi, projekt europskih integracija je teško ostvariti. (đb)