Kad bih morala sažeti svoju intervenciju danas, rekla bih da se radi o inicijativi da se s kvantitativnih indikatora razvoja prijeđe na kvalitativne. Naprimjer, kad ljudi gledaju koliko djevojčica ide u školu, gledaju prvašiće, a zaborave gledati, recimo, četvrti razred. I premda se možda broj djevojčica koje pohađaju školu povećao, do četvrtog su razreda sve ili većina njih napustile školu. Mislim da bi to trebalo uzeto u obzir ne samo u kontekstu razvojnih ciljeva i procjeni učinjenog nego i u promišljanju ciljeva nakon 2015.
Imali smo dinamičnu raspravu o postignućima Milenijskih razvojnih ciljeva i mislim da je najpozitivniji rezultat toga to što smo identificirali stvari koje treba učiniti u sljedećem razdoblju.
Većinom naših rasprava dominirao je fokus na novonastala područja, poziv na mir, sigurnost, jednakost, dignitet, pravdu. Postoji jasna potreba za rješavanjem neprave i nedostatka sigurnosti u svim svojim manifestacijama.
Vjerojatno se sjećate knjige koja je objavljena 1989., ako se ne varam, autora Francisa Fukuyame, a zvala se „Kraj povijesti“. Napisana je u entuzijazmu oko promjena u istočnoj Europi, a „kraj povijesti“ odnosio se na dojam da će odsad svi živjeti u demokraciji, u ravnopravnim društvima, uređenim društvima.
Kao što znamo, to nije bilo samo krajnje eurocentrično nego i pogrešno. Povijest se vratila, čak i u Istočnoj Europi, a posebno u mojoj zemlji i regiji.
Kroz to smo iskustvo shvatili da je temelj svakoj razvoja, održivog razvoja, dobra vladavina. Pa mi dopustite da ukratko predstavim tri točke koje smatram važnima prilikom planiranja razvojnih ciljeva poslije 2015.
Prvo, moramo naći način da uključimo mir i stabilnost kao preduvjet održivog razvoja. Drugo, učinkovitije i odgovornije institucije. I, treće, moramo osvijestiti da su ljudska prava, dobra politika i dobra vladavina marginalizirane u našim raspravama, odnosno u razvojnim ciljevima. Trebalo bi ih inkorporirati u sljedećem razdoblju kao osnovni preduvjet za dobru vladavinu.
Kad bih to morala sažeti u jednu rečenicu, rekla bih da je dokidanje politike straha prvi korak ka održivom razvoju.
Hvala.