Optimizam o Europskoj uniji nije se ugasio. Unatoč tome što Unija ne proživljava svoja najbolja vremena i unatoč tome što postoje nesuglasice. U to je sigurna nova EU članica Hrvatska.
Na izgled dvije različite države, jedna za drugu čuju rijetko. Litavca zanima Hrvatska kao turistička destinacija, a Hrvati znaju i pamte litavske sportaše.
Ipak Hrvatsku, koja je službeno postala novom članicom EU u srpnju odmah nakon što je Litva počela predsjedavanje Vijećem EU-a, može povezivati i više toga. Obje male zemlje opterećene su sličnim problemima – korupcijom, iseljavanjem, tvrdokornom birokracijom.
U zadnje vrijeme u Hrvatskoj, kao i u Litvi, pojavile su se nesuglasice o stavljanju dvojezičnih ploča na zgradama.
Kao i Vilnius, Zagreb želi biti prisutan pri donošenju važnih odluka u Europi i stoga svoju budućnost vidi u Uniji – bez obzira kako nesavršena ona bila.
60-godišnja šefica hrvatske diplomacije gospođa Vesna Pusić koja je sudjelovala je na sastanku EU ministara vanjskih poslova u Vilniusu, ne skriva da je s Litvom povezana i osobnim vezama.
Ministrica vanjskih poslova udata je za Amerikanca litavskog podrijetla – Jurgisa Oniunasa. Za novine „Lietuvos rytas“ šefica diplomacije iznosi svoje uvjerenje da dvije zemlje imaju što podijeliti.
Volja je jasno izražena
Prvenstveno zbog geopolitičkih razloga. Ako pogledate kartu Europe, u donjem desnom kutu naći ćete Hrvatsku i druge male zemlje regije.
U zadnjih 150 godina države su se stalno mijenjale: Hrvatska je pripadala jednima, pa drugima toliko puta da ni jedan čovjek koji bi živio u istom gradu u zadnjih 150 godina se ne bi rodio i umro u istoj državi.
To pokazuje koliko je važna politička stabilnost za Hrvatsku – naravno, EU to ne može stopostotno jamčiti, ali dugoročna stabilnost i mir u drugim EU državama članicama je uspjela unatoč njihovoj sličnoj, burnoj povijesti.
Ovo su bili jedni od najvažnijih motiva za nas.
Ne, imali smo referendum prije nego je počeo proces ratifikacije. I 66,3 posto građana je bilo „za“, a trećina „protiv“. Da, ta trećina je važna, ali svakako dobili smo podršku od dvije trećine.
Bili mi članica EU ili ne, odluke Unije osjećale bi se u Hrvatskoj. Onda je bolje sjediti za stolom i odlučivati zajedno nego ostati sa strane.
Iseljavanje ne izaziva strah
Nema bolje politike od stvaranja novih radnih mjesta. To znači oporavak i procvat ekonomije.
Metode procesa izlaska iz krize su uklanjanje birokratskih zapreka, pripreme za korištenje EU fondova i suradnja državnog i javnog sektora.
Ali isto tako smatramo važnom energetiku, gdje imamo puno potencijala. Energetska neovisnost nam je jako važna.
Dakle, stvaranje novih radnih mjesta je najbolje sredstvo za borbu protiv iseljavanja.
Najgore što možemo napraviti je sprečavati ljudima odlazak. Vratiti ljude natrag možemo samo onda kad će za njih biti posla.
Uostalom, Hrvati mogu putovati po Europi od šezdesetih – radili su u Njemačkoj, Skandinaviji i drugim zemljama, od kada se sjećam. Nije tragično ako obrazovani čovjek ode u inozemstvo. Bilo bi tragično kada bi mi mislili da ćemo ekonomski propasti bez tih ljudi.
Zagrebu ne nedostaje problema
Kad se govori o primjeni zakona o Europskom uhidbenom nalogu važno je naglasiti da postoje nejednakost među članicama EU.
Na primjer, zemlje, koje su postale članicama prije 2002. mogu same odlučiti hoće li primijeniti uhidbeni nalog za sve slučajeve ili samo za one koji su bili počinjeni nakon 2002.
Na primjer, Litva nije imala mogućnost birati. Iako se slažem da se ovo pitanje treba rješavati u EU, po mom mišljenju, za početak trebamo u potpunosti uskladiti svoje zakone s propisima Europskog uhidbenog naloga. Naime, iz tog razloga dolazi do promjena u ovom zakonu. A ako ćemo željeti promijeniti propise, imat ćemo mogućnost to napraviti unutar EU i primjenjivati iste standarde kao i sve druge članice.
U stvari EU nije bila dovoljno zabrinuta. I to me jako iznenadilo.
Što se tiče priznavanja i poštivanja prava nacionalnih manjina, to jest pisanja ćirilicom ili latinicom – EU je imala umjerenu poziciju.
Ali postoji i hrvatski zakon u kojem je jasno naznačeno da ako manjina u određenom mjestu broji više od 30 posto, natpisi trebaju stajati i na jeziku te manjine.
Takva praksa vrijedi već dugi niz godina, primjerice u zapadnoj Europi gdje su nazivi ulica bili pisani na hrvatskom i talijanskom jeziku i zbog toga nije bilo problema.
Da, naravno, to je problem, jer kao što znate, Vukovar je proživio užasna iskustva – grad je bio uništen, ljudi su bili mučeni, ubijani – stanovnici Vukovara su zbog toga do danas osjetljivi.
Ali u ovom slučaju, mirni suživot u Vukovaru još je važniji. Uvijek su najglasniji radikali, a oni koji ih podržavaju možda su samo uplašeni.
I zato je obveza vlade zaštititi sve strane.
Ne, to je stvar domaćih ljudi, ne mislimo da nemir izazivaju susjedi. Otpor je povezan sa ćirilicom i domaćim ljudima.
Taj otpor djelomično može biti shvaćen zbog povijesne osjetljivosti. Za neke stvari dvadeset godina je jako puno, za neke premalo.
Ali mislim da bi najpametnije bilo pokazati toleranciju i ići naprijed. Vlada je imala puno razumijevanja i strpljenja i istovremeno bila dosljedna.
Obavezno treba primjenjivati ista načela za sve – ono što je dobro na zapadu Hrvatske treba bi biti dobro i u drugim dijelovima države.
Povezuju zajednički interesi
Prvo, posjet je povezan sa sastankom EU ministara vanjskih poslova.
Naravno pritom se neće izbjeći i najvažnije pitanje – Sirija, južni dio Mediterana, ali imat ćemo i više pitanja koja su važna i za Litvu i za Hrvatsku, na primjer Istočno partnerstvo.
Vrijeme posjete ću iskoristiti i za promicanje bilateralnih odnosa. Ustvari, naši su interesi slični po mnogim pitanjima, ne samo oko Istočnog partnerstva, nego i energetske neovisnosti i regionalne suradnje.
Primjerice, naše iskustvo na Balkanu i južnoj regiji Mediterana može biti korisno Litvi, a nama može biti korisno vaše iskustvo suradnje s istočnim susjedima. Konačno možemo razgovarati i o zajedničkim projektima.
***
Courtesy translation s litavskog na hrvatski: Marija Eigminiene, Ured RH Vilnius