Ovo je tema o kojoj sam puno puta govorila u proteklih dvanaest godina, ali iz očitih razloga imam posebnu slabost prema studentskom auditoriju iz dva razloga.
Prvo, zato što je to moj prirodni ambijent izvan politike, a drugo zato što mislim da je zadaća koja nam predstoji zapravo vaša zadaća.
Uvijek sam smatrala da smo mi generacija koja ima obavezu i odgovornost dovesti Hrvatsku do punopravnog članstva, ali veći dio posla koji je pred nama je na vašoj generaciji. Na vašim projektima, vašoj inventivnosti i kreativnosti. U prvom redu na vašoj pameti. Naime, većinu posla kojeg ćete raditi u budućnosti, radit ćete glavom. Zato je ovaj projekt posebno vrijedan jer ljude trenira da od samog početka počnu misliti na određeni način, da se snalaze u novim okolnostima i u novim institucijama. Kvaliteta života u toj zajednici i odluke koje će se ondje donositi, reflektirat će se direktno na način na koji ćete živjeti, kakve ćete karijere imati, što ćete raditi, na koji način ćete to raditi, kakvu ćete političku kulturu imati. Sve ovisi o odlukama kojem ćemo donositi i u čijem ćemo donošenju izravno sudjelovati.
U tom smislu svi mi, uključujući i državnu upravu, već sada moramo početi shvaćati da od 1. srpnja naša glavna zadaća više neće biti prilagodba standardima koje je netko drugi definirao. Naša zadaća će biti sudjelovanje u formiranju tih standarda, a odluke se neće moći donijeti bez našeg glasa.
Prema tome, ako ne znamo što želimo i koji nam je stav o nekom pitanju, možemo blokirati i sam proces odlučivanja u Europskoj uniji i zato naša odgovornost postaje puno veća.
Studirajte brzo, diplomirajte hitno i dođite raditi jer nam trebaju ljudi koji znaju i mogu formulirati projekte, politike i stavove s kojima ćemo nastupati u okviru europskih institucija.
Iako sam nekoliko puta sudjelovala na ovom skupu proteklih godina, zanimljivo mi je usporediti situaciju od prošle godine s ovom današnjom.
Tada smo imali sedam ratifikacija Hrvatskog pristupnog ugovora, na što sam bila vrlo ponosna. Dakle, sedam država članica je u ovo doba prošle godine smatralo da je Hrvatska spremna funkcionirati kao punopravna članica Europske unije. Tada smo još imali i pitanja vezana uz prvi monitoring izvještaj, a zatim i drugi. Naime, bili smo prva zemlja na kojoj su se isprobavala različita rješenja, uključujući i monitoring nakon zaključenja pregovora. Prvi put je Europska unija primijenila takav model upravo na Hrvatskoj. Danas, godinu dana kasnije, imamo 26 od 27 ratifikacija.
Prethodnih godina, kada sam se bavila ovom temom i radila na hrvatskom pristupanju i pripremama za punopravno članstvo, često sam se pitala hoćemo li ikada čuti rečenicu da je Hrvatska u potpunosti spremna za funkcioniranje u Europskoj uniji.
Evo, konačno smo došli do te rečenice i takvog izvještaja Europske komisije.
Znamo da smo spremni i sposobni funkcionirati unutar Europske unije, ali znamo da je to daleko ispod naših ambicija jer sposobnost da funkcioniramo kao država članica Europske unije nije i kraj naših ambicija. Mi želimo iskoristiti prilike koje nam se otvaraju u okruženju koje nas tjera naprijed, koje nam postavlja više kriterije i ambicioznije ciljeve. To je, po meni, tajna uspjeha, jer ako ste u potpunosti zadovoljni, tada polako idete unazad.
Često se, kada govorimo o Europskoj uniji, govori o europskim vrijednostima. Mislim da je svima jasno da su one nešto što još nigdje nije u potpunosti ostvareno. Recimo, problem diskriminacije. Zvuči banalno, ali ipak kad izađete na ulicu, u bilo kojoj državi, svako malo se susrećete s tim problemom i s nekom vrstom diskriminacije ili pokušaja diskriminacije. Zamislite društvo koje se odriče jednog svog dijela i na taj način smanjuje zajednicu iz koje crpi kreativnost, energiju, znanje i sposobnost. To nije samo pogrešno, to ubija potencijale koje jedno društvo ima. Zbog toga borba protiv diskriminacije nije samo borba za ugodnije, nego i pametnije društvo. Društvo koje ima snage osloboditi se vlastitih ograničenja. Radit ćemo na takvim vrijednostima kod kuće, ali i u Europi.
Kada govorimo o našem susjedstvu, možemo reći da se prijašnjih godina na ulazak u EU gledalo kao na našu prednost u odnosu na susjede jer mi ćemo biti unutar EU-a, a oni izvan. No, s vremenom hrvatsko društvo i institucije su sazreli i svima je postalo jasno da je za stabilnost, sigurnost i funkcioniranje Hrvatske vrlo značajno da živi u okruženju u kojem su to univerzalno prihvaćeni standardi. Drugim riječima, za našu sigurnost i stabilnost, važno je da smo okruženi državama koje prihvate više-manje iste standarde i iste kriterije. Iskustvo nam od početka govori da je potrebno držati visoke kriterije, ali i slati pozitivne političke poruke jer je lakše loviti u mutnom ako niste članice Europske unije u kojoj to nije nemoguće, ali je ipak malo teže. To je, između ostalog, cilj i svrha ovog procesa.
U Procesu pristupanja imamo dva cilja. Jedno je sam proces, kojeg privodimo kraju. Izgradili smo niz institucija koje nismo imali prije pet ili deset godina. Drugi dio je članstvo koje je pred nama. Ova generacija će svakako pomoći i smatram da pri tom imamo konsenzus različitih političkih stranaka i čimbenika. Moja generacija vas je dovela do cilja, a na vama je da nastavite naš posao. Bit će mi zadovoljstvo gledati vas kako trčite.
Hvala.