Na intervju Vesni Pusić, dogovoren još prije božićnih blagdana, došla sam s dugačkom listom vanjskopolitičkih pitanja. Ali mediji su tog jutra, u subotu, donijeli tekstove koji su javljali o dramatičnim previranjima u HNS-u. Nagađalo se da je u vrhu stranke dogovorena pobuna protiv još uvijek važećeg šefa HNS-a Radimira Čačića i njegova pokušaja da, unatoč neminovnom i sve skorijem odlasku na odsluženje zatvorske kazne, zadrži dosadašnju čelnu poziciju.
Neočekivano, inače u tom pogledu vrlo oprezna Vesna Pusić odmah se otvorila. Očito je prelomila i donijela odluku: kandidirat će se za predsjednicu HNS-a. Premda o tome ne želi govoriti, čini se da njenu kandidaturu podržavaju još neki važni stranački ljudi, prije svega ministar Ivan Vrdoljak. Što čini bitnu razliku u odnosu na vrijeme nakon izricanja prvostupanjske, uvjetne presude u Kapošvaru, kada je Pusić ostala usamljena u ideji da bi se Čačić morao povući s čela stranke i potpredsjedničkog mjesta u Vladi. U to vrijeme nije imala podršku ni premijera Zorana Milanovića. Izgleda da je ovaj put i na toj strani obavila razgovor i osigurala potporu. Dapače, Milanovićeva je fascinacija sad već bivšim prvim potpredsjednikom Vlade u međuvremenu iščezla. Svojim egoističnim i prema Vladi potpuno nelojalnim ponašanjem izbezumljeni je Čačić uspio učiniti da premijer progleda.
-Mediji ovih dana naveliko spekuliraju o smjeni vlasti u HNS-u. Nagađa se da je odluka pala, da Radimir Čačić definitivno odlazi s mjesta predsjednika stranke, pa se u tom kontekstu spominjete kao njegova moguća nasljednica?
= Nemojte vjerovati sve što mediji pišu. Javnosti je poznato da je Predsjedništvo HNS-a odlučilo kako će se s obzirom na novonastalu situaciju najkasnije do kraja ožujka održati sabor stranke na kojem će se birati novi predsjednik HNS-a, a sadašnji će predsjednik Radimir Čačić prethodno dati ostavku. Ta je jednoglasna odluka sada u procesu realizacije. Situacija u stranci svakako nije laka, ni ljudski ni politički. Ali postoji naša odgovornost za HNS, a s obzirom na to da stranka kao ključni partner sudjeluje u vladajućoj koaliciji, svakako postoji i odgovornost za Vladu i državu. Mogući su različiti scenariji, mnogo smo ovih dana o tome razgovarali i mogu vam reći da ću se na saboru HNS-a u ožujku kandidirati za predsjednicu stranke.
-To je velika novost. Dosad se o tome niste željeli izjašnjavati. Jeste li o svojoj kandidaturi već razgovarali s kolegama u stranci?
= Možda će nekima to biti malo novo.
-Kako će reagirati sadašnji predsjednik HNS-a?
= Vjerujem, vrlo pozitivno.
- Prema javnosti dostupnim informacijama, Čačić nije baš raspoložen da napusti mjesto šefa stranke, a pogotovo nije raspoložen da Vesna Pusić bude nova predsjednica stranke.
= Mislim da to nije tema o kojoj bih sad mogla raspravljati. Ali, Predsjedništvo HNS-a dogovorilo je proceduru koja je s obzirom na situaciju zapravo vrlo logična. Okolnosti nastale nakon izricanja presude mađarskog suda Ratku Čačiću svakako nisu sretne, ali ne mogu se ignorirati. Preostaje još pravorijek hrvatskog suda. To je pravni aspekt. Ono o čemu u stranci moramo voditi računa politički je aspekt. Zato idemo na Sabor stranke, na kojem će delegati odlučiti o novom predsjedniku ili predsjednici HNS-a. U ovom trenutku ne znam hoće li se za to mjesto natjecati više kandidata i tko bi se još mogao kandidirati. Vrata su, u skladu s procedurom, svima otvorena.
-Znači da je propala ideja kako bi sadašnji šef HNS-a iz pozadine, iz zatvora, mogao upravljati strankom?
= To nikad nije bilo ideja. Takvo je rješenje nelogično i nemoguće. Ne bi bilo dobro ni za Čačića ni za stranku.
- Nedavno ste rekli da bi se Čačić nakon izdržane kazne mogao vratiti u Vladu?
= Ne, rekla sam da bi se mogao vratiti u stranku, u stranačku politiku. Katkad se događa, u politici i u životu, da ići naprijed prvo znači učiniti jedan korak unazad. Kad se završi sve što se treba završiti, mislim da Čačić ima mogućnost ponovnog političkog rada u HNS-u.
- U SDP-u postoji dosta veliko nezadovoljstvo situacijom u HNS-u i Čačićevim mrcvarenjem stranke, a onda posredno i Vlade?
= Ne postoji nezadovoljstvo, ali - koliko ja vidim - postoji zabrinutost. No, zabrinutost postoji i u HNS-u. Mislim da u Vladi vrlo dobro surađujemo, ali jasno je da se sadašnja vrlo komplicirana situacija ne može beskonačno produžavati. Odgovornost je HNS-a da je riješi.
- Nakon Čačićeva odlaska iz Vlade HNS je emitirao nekoliko potpuno opozicijski intoniranih priopćenja. Nije li nelogično da dvije stranke koje su strateški koalicijski partneri komuniciraju na takav način?
= Rekla bih da su to bile posebne okolnosti. Načelno govoreći, SDP i HNS jesu u koaliciji, ali nisu jedna stranka. Normalno je da o nekim stvarima imaju različite stavove. Ne treba oko toga dizati paniku.
- Kako vidite budućnost HNS-a?
= HNS je bio u poziciji treće stranke u državi. To je politički prostor na koji aspiriramo. Mislim da ga ponovno trebamo i možemo zauzeti. U stranci postoji cijela jedna generacija mladih ljudi, u dobnoj skupini između 25 i 45 godina, koja ima i svježine i snage i samo joj treba otvoriti prostor da se iskaže.
- U posljednju godinu dana HNS je jako skliznuo i spustio se na, valjda, svoje rekordno niske rezultate. Kako se vratiti? Kao osoba koja se kandidira za predsjednicu stranke, što vam je program?
= Kao osoba koja je HNS preuzela 2000. godine, kad mu je rejting bio identičan današnjem, pa smo u osam godina uspjeli doći na razinu između osam i deset posto podrške - ne kažem samo mojom zaslugom nego zaslugom cijelog niza ljudi - znam da je oporavak moguć. Sada je vjerojatno potreban nešto drugačiji pristup, ali mislim da se imamo šanse reafirmirati na jednom novom, modernijem konceptu stranke. Ako dobijem mandat, sebe ne vidim kao nekog neprikosnovenog šefa, nego kao facilitatora. Kao osobu koja će otvoriti prostor za generaciju koja dolazi i timski, s krugom od tridesetak, četrdesetak suradnika, voditi stranku. U tom pogledu od pomoći mi može biti činjenica da sam već u dva mandata bila predsjednica stranke i da ne kiptim od želje da sjedim na vrhu kolača. Upravo obrnuto, želja mi je afirmacija građanske opcije kakva u Hrvatskoj ima svoj prostor i za kakvom postoji potreba. Vjerujem da sadašnje nepovoljne okolnosti možemo iskoristiti za moderno koncipiranje HNS-a, a onda i rast stranke.
- Hoće li vaša kandidatura stabilizirati stranku ili će postati razlog novih potresa u HNS-u?
=Jedini je smisao moje kandidature stabilizacija HNS-a. Mislim da se HNS u ovom trenutku našao u situaciji da kao stranka mora donijeti odluku što misli sa sobom. Da imamo bolji rejting, da osvajamo osam ili deset posto, još bi se možda i moglo razmišljati da je potez riskantan, da ćemo izgubiti ovo ili ono. Može biti da se odluka mogla donijeti i negdje drugdje, putem, slažem se, ali sad smo tu gdje jesmo. Moramo odlučiti hoćemo li pokušati realizirati potencijal za koji vjerujem da u HNS-u postoji ili definitivno odustajemo. Nisam se olako odlučila na kandidaturu, to je svakako velika dodatna odgovornost, ali mislim da još postoji šansa da kao stranka svi skupa krenemo naprijed.
- Da, situacija vam je biti ili ne biti. Više nemate što izgubiti. Ali, da ne ostanemo samo na stranačkim pitanjima. Je li vam kao ministrici vanjskih poslova slučaj sad već bivšeg potpredsjednika Vlade Čačića otežavao komunikaciju na međunarodnom planu, je li opterećivao odnose s Mađarskom?
=Ne. Te dvije stvari nisu povezane.
- Ali, odnosi s Mađarskom dosta su loši, znamo, zbog Ine, no dobro upućeni izvori u vrhu vlasti tvrde da je Čačić svoj osobni problem pokušao pretvoriti u problem hrvatske države?
= Politički gledano odnosi s Mađarskom su vrlo dobri. Postoje neke teme o kojima moramo razgovarati i koje moramo riješiti. Ali problem Ine, koji smo naslijedili, istodobno govori i o postojanju naših zajedničkih interesa. Moj mađarski kolega Janos Martonyi, koji je vjerojatno jedan od najiskusnijih i najkvalitetnijih ministara vanjskih poslova, vrlo skoro dolazi u posjet Zagrebu.
- Je li istina da se Ratko Čačić prije izricanja prvostupanjske presude tajno susretao sa Zsoltom Hernadijem, predsjednikom uprave MOL-a, koji se u suđenju Ivi Sanaderu spominjao kao čovjek koji je bivšem premijeru dao mito, a Mađarska njegovo ispitivanje svejedno nije dopustila, nego je svoju opstrukciju proglasila čuvanjem vlastitih nacionalnih interesa?
= To mi je prvi glas. Ja za takvo što nikad nisam čula.
- Njemačka kancelarka Angela Merkel svojedobno je hrvatskom premijera Milanoviću rekla da Hrvatska ima posve određeni zadatak u regiji. S obzirom na odnose sa susjednim državama, nije li hrvatska regionalna politika doživjela neuspjeh?
- Ni najmanje. Istina je da smo prva zemlja pristupnica s regionalnim zadatkom. Nikad prije nije se dogodilo da je članstvo u Europskoj Uniji na tako izravan način povezivano s odnosom prema susjedima. Ne vidim to kao smetnju. Zapravo tu zadaću smatramo i vlastitim interesom. Interes je Hrvatske da i naše okruženje napreduje prema Europi. Evidentno je da u tom pogledu nikad nismo igrali takvu ulogu kakvu imamo danas. Evo, organizirali smo dosad sedam seminara direktnog prenošenja iskustva reformi i europske prilagodbe za državne službenike Bosne i Hercegovine. Zalažemo se za aktiviranje privremeno suspendiranog plana za članstvo BiH u MAP-u, Akcijskom planu za članstvo u NATO-u. Radimo na promoviranju članstva Crne Gore u NATO-u. Uspostavljamo komunikaciju i definiramo teme suradnje sa Srbijom.
- Sve je to lijepo, ali odnosi u regiji trenutno se označavaju terminima hladnog rata ili ledenog mira, što se odnosi u prvom redu na relaciju između Hrvatske i Srbije, ali ni odnosi s nekim drugim zemljama baš ne cvjetaju.
= Što se Srbije tiče, nikad naši odnosi nisu ocijenjeni kao hladni rat, ali je srbijanski premijer Đačić jednom prilikom govorio o hladnom miru. Međutim, u isto vrijeme osobno sam se susrela sa svojim srbijanskim kolegom Mrkićem, prvo u New Yorku, pa zatim u Dublinu i više smo puta telefonski razgovarali. Dogovarali smo grupe tema čije rješavanje smatramo prioritetom. Razgovarali smo i o prekograničnim projektima koje ćemo, vjerujem, već do kraja siječnja ili polovice veljače identificirati i zajedno kandidirati za financiranje pri europskim fondovima.
-Što bi to moglo biti?
=To se odnosi uglavnom na općine i gradove uz granicu u Hrvatskoj i Srbiji. Projekti vezani možda za mlade i obrazovanje te infrastrukuru, turizam ili ekologiju.
-Najavili ste susret dva premijera? Kada bi se to moglo realizirati?
=Da, premijeri Hrvatske i Srbije, Milanović i Đačić, susrest će se vjerojatno u prvoj polovici ove godine.
-Je li istina da se za taj susret traži nekakav neutralan teren?
=Ništa o tome ne znam.
-Je li logično i potrebno tražiti nekakav neutralan teren, izvan Hrvatske ili Srbije?
= Mislim da za tim nema nikakve potrebe.
- Ovih ste dana sarajevskim medijima najavili ponovno stavljanje na dnevni red već jednom, prije nekoliko mjeseci, pokrenute, pa ubrzo zatim u stranu gurnute ratifikacije sporazuma Tuđman-Izetbegović?
= Ratifikacija sporazuma o granici s Bosnom i Hercegovinom bit će na dnevnom redu svakako još ove godine. Pokušat ćemo dogovoriti da se to istovremeno obavi u obje zemlje, ako je ikako moguće. Tom se ratifikacijom završava jedan veliki posao i konačno prihvaća rješenje koje je de facto na snazi sad već trinaest godina.
- Sa Slovenijom vratili smo se u stanje svojevrsne blokade. Mogu li vrlo tvrde poruke, kakve u posljednje vrijeme stižu iz Slovenije, s najviših mjesta, na koncu onemogućiti ulazak Hrvatske u EU u predviđenom roku?
= Vjerujem da takav scenarij ipak nije realan. Prvo zato što opstruiranje predviđenih rokova za priključenje EU svakako nije hrvatski, ali nije ni slovenski interes. Situacija se, istina, intenzivira. Do ranog proljeća imat ćemo, mislim, 25 ratifikacija, samo je Njemačka najavila da će taj proces okončati u lipnju, ali jedina zemlja koja postupak ratifikacije još nije ni počela susjedna je Slovenija. Premda su neki visoki slovenski dužnosnici svojedobno govorili da ne bi voljeli biti među zadnjima.
- Ako Slovenija i dalje bude tvrdo uvjetovala: prvo povlačenje hrvatske tužbe protiv Ljubljanske banke, pa onda ratifikacija, što će Hrvatska napraviti?
= Naći ćemo rješenje.
- Nije li to neutemeljeni optimizam? Prije jedno dva mjeseca tvrdili ste da je dvojac financijskih stručnjaka Rogić - Arhar pronašao rješenje za Ljubljansku banku, pa se pokazalo da to nije točno.
=Apsolutno je točno. Eksperti su postigli načelni dogovor, složili su se oko modela na koji se problem može riješiti. Sada rade na njegovoj operacionalizaciji, dogovaraju kako ga praktično realizirati. Ali njihovo rješenje na kraju moraju prihvatiti obje vlade, hrvatska i slovenska. Eksplicitno sam u pismu svom kolegi Erjavcu rekla da će Hrvatska povući tužbe protiv Ljubljanske banke čim obje vlade prihvate rješenje financijskih stručnjaka.
- Ali u Ljubljani nas ne drže vjerodostojnim partnerom. Tvrde da nam se ne može vjerovati. Znate li da je lani pred ljeto, prije zaključivanja četvrtog pregovaračkog poglavlja o financijama, slovenski parlament dobio informaciju da je vlada Jadranke Kosor preuzela obavezu povlačenja tužbi protiv Ljubljanske banke?
= O tome ne postoje nikakvi tragovi. Nema ih u dokumentaciji o međunarodnim sporazumima i preuzetim obavezama. Razgovarala sam i s nekim relevantnim sudionicima tog vremena, to apsolutno ne stoji. Mislim da nitko ozbiljan ne može tvrditi da smo nepouzdan partner. Strogo poštujemo sve što smo dogovorili i potpisali. Spremni smo pregovarati čak iako je situacija s Ljubljanskom bankom i njenim bivšim štedišama nakon recentne odluke Europskog suda za ljudska prava prilično jasna.
- Mnogo se spekulira, i u Zagrebu i u Ljubljani, da će u slovenskoj ratifikaciji hrvatskog pristupnog sporazuma odlučujuću ulogu na kraju odigrati Amerika?
=Nadam se da nam nitko neće trebati pomagati. Da su Hrvatska i Slovenija dovoljno zrele zemlje i svoje probleme mogu samostalno rješavati.
- Spomenuli ste hrvatsko partnerstvo s Amerikom. Međutim, u javnosti se čuju kritike da odnosi nisu partnerski, nego se vanjska politika Hrvatske, doslovce, pretvorila u pudlicu SAD-a?
-Upozorili su me na tu ocjenu, jednu jedinu, koja se odnosila na glasanje Hrvatske u UN-u oko statusa Palestine. Riječ je o potpunom nerazumijevanju američke vanjske politike. Naše izjašnjavanje nema nikakve veze sa stavom Sjedinjenih Država, nego ima veze s idejom da se unutar Europske unije u toj stvari formira nekakav zajednički stav. Na koncu se u tome nije uspjelo, ali Hrvatska je pokušala zauzeti neku vrstu neutralne pozicije, što smo smatrali primjerenim našoj hijerarhiji ciljeva. Poznato je da smo otpočetka zagovarali rješenje dviju država do kojeg se može doći samo kroz vrlo, vrlo komplicirane pregovore, a u njima će naša uloga biti relativno beznačajna.
-Nismo li se upravo zbog te vlastite značajnosti barem mogli držati principa pa dići ruku za Palestinu, što bi s obzirom na naše iskustvo neposredne prošlosti vjerojatno bilo logičnije?
= Ni ta mi argumentacija nije strana. Ali na takvu vrstu odluke uvijek utječe više čimbenika.
- Njemačka će, izuzmemo li Sloveniju, kažete, vjerojatno posljednja ratificirati naš sporazum s EU. Nije li to neobično s obzirom na to da je Njemačka godinama smatrana čvrstim prijateljem Hrvatske. O tom se prijateljstvu već neko vrijeme uopće više ne govori?
=Znamo da Hrvatska nije nikakva svjetska ni europska sila. Ali je značajan čimbenik u našoj regiji, a kroz to ima i određenu težinu u Europi. Nema sumnje da je Hrvatska dio i Balkana, i srednje Europe, i Mediterana, ali balkansko nam susjedstvo daje mogućnost dodatne vrijednosti. Naš pozitivni utjecaj na taj prostor možemo iskoristiti kao neku vrstu platforme unutar Europske unije. Već smo međunarodno respektirani subjekt, a etabliranjem u europsku arhitekturu dobivamo još veći značaj i slobodu. Ne trebamo biti ničiji klijent, nego zemlja koja traži suradnju, partnerstvo i prijateljstvo sa svima.