- Dame i gospodo, dopustite mi da predstavim našu ministricu vanjskih i europskih poslova, Vesnu Pusić!
Zahvaljujem, čast mi je biti ovdje.
Gospodine ministre, generale Villar (?), ekscelencije, kolege i prijatelji. Ovo je važno pitanje. Ne samo da je važno pitanje, nego je bit naše vanjske politike u bilateralnim organizacijama, podjednako civilnim i vojnim. Uloga Hrvatske vojske i uloge vojski zemalja sudionica Američko-jadranske povelje koje imaju opipljivu težinu u međunarodnim nastojanjima koja zajednički poduzimamo, bit će dvojaka i jest dvojaka: jedno je sudjelovanje u raznim međunarodnim mirovnim misijama, a drugo potencijalna uloga u humanitarnim katastrofama i raznim situacijama te naravi. U oba ta slučaja bez iznimke imamo ulogu žena u situacijama u kojima ste vi nazočni kao vojnici i časnici kao pokazatelj i mjerilo uspjeha operacije. Tvrdim to bezrezervno i mislim da se može uzeti za primjer bilo koja mirovna misija sa sudionicama iz zemalja koje smo i same imale takvo iskustvo. Bilo koja mirovna misija može se ocjenjivati na temelju toga na koji način se tretiraju žene ili prema položaju žena u zemlji gdje se misija odvija. Bez iznimke, u svim zemljama u kojima imamo mirovne misije, položaj žena pokazatelj je toga postiže li odnosno društvo uspjeh ili ne. Iz domaće pak perspektive ključni argument s kojim možemo braniti i prikazivati naše sudjelovanje u mirovnim misijama, osobito ISAF-u, pred našim vlastitim društvom i javnošću jest položaj žena. Ključna stvar koju ljudi razumiju i prihvaćaju u zemljama sudionicama Američko-jadranske povelje te u našemu slučaju: hrvatske oružane snage neće dopustiti tretman žena koji se događao u Afganistanu kad su tamo došle snage ISAF-a, te koji se još uvijek tamo događa. Bez obzira na to u kojoj se zemlji to događa, radi se o obrani određenih vrijednosti i određenih civilizacijskih razina oko kojih ne prihvaćamo kompromise, kod kojih ne prihvaćamo da 14-godišnje djevojčice mogu biti ustrijeljene jer žele pravo na školovanje. Mi ne prihvaćamo da se 15 milijuna ljudi sprječava da idu u školu ili da rade samo zato što su slučajno žene. Mi ne prihvaćamo da žene igdje mogu biti u takvom položaju. Stoga smo vrlo ponosni na naše muškarce i žene u Afganistanu, jer oni brane te vrijednosti. To su vrijednosti koje mi želimo zastupati braniti i svi vi koji ste to činili trebate biti ponosni zbog toga, jer to ono što mi zastupamo, to je ono što zastupamo kao zemlja, što zastupamo i trebamo zastupati kao regija, što mi zastupamo i trebamo zastupati kao partnerstvo! Zbog toga je, gledajući tu ekstremnu situaciju, razumljivo da je u bilo kojoj drugoj situaciji gdje imamo mirovne snage, bez iznimke, položaj žena – da blago kažem – opasan. U svakome slučaju, promjena položaja žena, njihovih prava u tim društvima da sudjeluju, da se školuju, da rade, da budu nazočne u javnosti, da hodaju ulicama svojih gradova i sela - to će biti mjerilo uspjeha mirovnih misija. Tvrdim to bez razmišljanja, bez pretjerivanja, jer to se temelji čak i na znanstvenim istraživanjima. Rezultati istraživanja koje citira UN, a potječu od sveučilišta YALE, pokazuju da u siromašnim gospodarstvima i većini društava gdje imamo mirovne misije ili slično, ako žene imaju priliku zaraditi nadnicu, 90 posto te zarade ponovo ulažu u obitelj, za razliku od 40% zarade muškaraca. Dakle, omogućavanjem da žene sudjeluju ne samo da mijenjamo njihov položaj, nego stabiliziramo, ulažemo u stabilnost tih društava, ulažemo u održivost mira. Da bismo mogli zajamčiti – kao jedan od ključnih ciljeva – to osiguravanje mjesta žena u društvima u kojima naši muškarci i žene održavaju i pomažu uspostaviti mir, dakle da bismo to mogli, moramo znati i kako mi sami tretiramo žene u našim redovima, vojskama i društvima, te na raznim razinama odlučivanja u našim zemljama. U tom smislu mislim da sudjelovanje žena u našim oružanim snagama, kao i zadaće naših oružanih snaga u mirovnim misijama kojima je jedan od ciljeva osigurati položaj žena u tim društvima - da time i sami reflektiramo dio toga stava, tih vrijednosti, povratno na naša vlastita društva. To je još jedno ključno važno poslanje vas, muškaraca i žena u uniformi, a da toga možda niste ni potpuno svjesni: način na koji mi usredotočujemo svoje napore u inozemstvu reflektira se također na nas kod kuće, u smislu da je to način na koji vidimo tko smo i što zastupamo.
Želim vam vrlo uspješan seminar te mislim da ono što vi nastojite činiti nije tek još jedna tema ili pitanje koje treba prodiskutirati. Vi ćete govoriti o stvarima koje su među ključnim ciljevima vaše vojne misije gdje god se nalazili i kamo god pošli, te o vašemu vrlo važnom doprinosu sustavu vrijednosti u vašim vlastitim društvima. Doista mislim da idemo u dobrom smjeru kad sam čula generala i zapovjednika ove Akademije kako citira Simone Weil.